Pričam ti priču o tome kako trebaš voditi svoj život, a nisam sposoban voditi svoj onako kako treba. Pričam ti priču o tome kako sam sretan čovjek, a tuga, bijes i ljubomora izviru iz svake pore mog bića. Pričam ti priču o poštenju, ja koji sam gazio ostale da bih došao ovdje gdje danas jesam. I to “gazio” pretvorio sam u riječ ”borio”. Borio sam se kontra njihovih ideja, karaktera i talenata, jer bi mi previše smetalo da se razmašu svojim krilima i odmaknu pogled s mene.
Ja, koji sam vrlo često u razumijevanju oskudan, pričam ti priču o tome kako rado dijelim savjete, ruku podrške i pomoć drugima. Ne vidim dalje od svog nosa, sve što drugi rade promatram iz svoje perspektive, očekujući da će postupati u svemu kao ja. A kad to i učine, drznem se napasti ih jer nitko to ne smije raditi bolje od mene, providnije od mene. Ne dopuštam im loše dane, ljudskost, poneka lutanja između snova i jave.
Pričaju nam istu priču, naši poslodavci, mentori, lažni idoli, lažni prijatelji.
Tuđe perje
A taj sam, koji vječno počiva u prostoru između.. Koji želi sve, a ne želi ništa. Koji zna da može sve, a ne odabire ništa, osim riječi kojima obmanjuje ono malo svjetine što se skuplja oko mene. Kitim se tuđim perjem i počivam na njihovim mukama, suzama i znoju. Jer sve ono što jesam, ne bih bio da nije bilo njih. Sve ono što jesam, u jednu šaku stane, ispisano je u svakoj mojoj zajedljivoj rečenici, zakamuflirano u celofan, cvjetiće i oblake, kako ti to ne bi dešifrirao.
Da, loš sam. I nije loše to što sam ponekad loš. Loše je to što se trudim deklarirati kao netko izvanredan. Loše je to što lažem one kojima je stalo do mene, što lažem da ću ih nagraditi za njihov trud. Loše je što im govorim da sam im prijatelj, a u ruci držim pet noževa, spremnih da polete u njihova leđa čim me pogrešno oslove i ne iskažu mi željeno poštovanje.
Pričam ti priču, jednu bitnu i veliku priču. Koja počiva na lažnim idealima, na dobrim, a iskorištenim ljudima, na njihovim neprospavanim noćima, na uvredama, omalovažavanjima.
Pričaju nam istu priču, naši poslodavci, mentori, lažni idoli, lažni prijatelji. Ono što oni žele jest da gledamo na njih onako kako oni sebe zamišljaju. Oni žele biti ikone, oni žele biti must have. I ne smiješ im proturječiti. Jer, tko si ti? Malen čovjek pokraj velike zvijezde. Tvoje mišljenje tek je jedna crtica u nizu, tek je jedan nebitan osvrt.
Jer, oni su veličanstveni u laži koju žive, ti nisi. Jer nisi sposoban živjeti laž. Nisi sposoban uvjeravati druge da je nešto crno, ako je bijelo. Nisi željan prekonoćnog uspjeha, koji ne počiva na kvalitetnim temeljima. Nisi željan tuđe krvi, suza i znoja, samo kako bi se uspeo na vrh ljestvice i diktirao igru onima koji su tek na početku.
Izvan igre
Shvaćaš li, takvima poput mene, ne možeš diktirati igru, jer ja sam izvan igre. Ne pristajem biti dio tog sveopćeg ludila i dijeliti tuđe laži. Ja stvaram svoju igru, svoja pravila.
Ondje gdje nema mjesta negativnim ljudima, onima koji su spremni raditi sve kako bi se domogli cilja, onima koji smatraju da cilj opravdava sredstva. Jedina sredstva koja priznajem su istina i iskustvo. Bez to dvoje u tandemu, ja ne bih postojala.. Bez to dvoje moji tekstovi bili bi tek puke riječi, nebitni ljudima oko mene. Ne bih dirala u žicu, ne bih izazivala da se propitkuješ, da se na moment prodrmaš i poželiš otkriti što sve možeš.
A to je veće bogatstvo nego imati tron, imati sve. Ja sam tu da dijelim sebe i kad je ružno i kad je lijepo. Da iz svega izvučem pouku i pokažem onaj put kojim ne valja ići, jer ja sam se tamo opekla. I ne, ne želim jednako tebi, čovječe.
Želim ti deset puta ljepše, lakše i bolje spoznaje. Pa čak i njima, koji samo pričaju tuđu priču, s već viđenim završetkom. Da se okrenu sebi, spoznaju ono što ih boli, kako bi mogli u životu nastati kompletno očišćeni, novi.
Pričam ti priču, svoju, unikatnu, bolnu i istovremeno vedru. Pričaj mi priču, meni i svijetu, autentičnu, lijepu i ružnu, ali svoju.
