Zaista sam mnogo vremena provela usvajajući ovu lekciju. Kako prestati brinuti hoće li me drugi pogrešno interpretirati i što će od mene usvojiti. Trudila sam se svima ići niz dlaku, da ne povrijedim njihove osjećaje, njihov ego, njihove iluzije o meni i o svijetu koji nas okružuje. Trudila sam se stapati s masom, kako ne bih toliko iskakala i bila očigledna crna ovca gdje god se pojavim sa svojom energijom i principima. I nakon dosta vremena, shvatila sam da sam se istrošila trudeći se biti ono što se očekuje od mene. Ne, pogrešno sam se izrazila. Nije njih bilo briga za mene, niti su ta očekivanja bila usko vezana za mene.
Ti ljudi kojima sam bila okružena ista očekivanja postavljali su i pred druge osobe, jer sami nisu bili u stanju mijenjati i raspoznati sebe. I sve se naposlijetku vrtjelo isključivo oko njih, oko njihove povrijeđenosti, njihovih mišljenja i razbijenih komadića te iluzije koju su svakodnevno jeli za doručak.
Budite svoji, gdje god krenuli i uvijek imajte na umu, nije bitno kako će vas shvaćati, bitno je da vi shvaćate i prihvaćate sebe, da se volite i da grlite cijelo svoje biće.
Ne pripadam ovdje
Shvatila sam, ondje ne pripadam. I oni ne pripadaju meni. Shvatila sam, ostanem li takva, izblijedit ću s vremenom, postat ću vlastita sjena. U momentu, prestala sam mariti za to kako me shvaćaju i počela razmišljati o tome kako ja shvaćam i interpretiram samu sebe. Jesam li zadovoljna sobom, onim što odašiljem u svijet, onim što jesam ili nisam?
Ako nisam, što mogu učiniti da se promijenim, radi sebe i svog osobnog rasta te kako to mogu učiniti? I krenula sam na put ka povratku sebi. Nije bitno kako će nas drugi shvatiti i hoće li. Ne, ne znači to da ste sebični, niti arogantni. Samo, ono što dajemo, dajemo vođeni svojim namjerama. I ponekad, koliko god se trudili tako zorno prikazati namjere, drugi ih ne vide i ne žele vidjeti. I tu zaista ništa ne možemo učiniti.
Postavite jednu sliku ispred deset različitih osoba i svaka od njih će je shvatiti na svoj način. Premda se nalaze u istoj prostoriji i gledaju istu sliku, svatko će od nje uzeti ono što njemu u danome momentu treba. Ono što njemu uzdiže ego i pospješuje lažan osjećaj samodostatnosti i zadovoljstva sobom.
Tako je i s interpretacijom nas u očima drugih. Ne valja se truditi odgonetnuti ih, kao ni pomoći im da odgonetnu i definiraju vas. Naposljetku, opet vas neće shvatiti kako ste htjeli. I imaju apsolutno pravo misliti i shvaćati sve kako žele, jednako kao što i vi imate.
Sami određujemo granice
Morate sebe odvojiti od njihovih definicija, shvatiti da ne živite u njima, ne stanujete ondje i niste omeđeni njihovim granicama. Imate svoje mjesto, pripadate negdje drugdje i sami određujete hoćete li si postaviti granice ili ne. U njihovim očima ćete nerijetko biti nešto loše, nedokučivo i neshvatljivo, jer navikli su da im svijet ide u susret ili barem žele živjeti u tom uvjerenju. Bitnije je, tko ste kad ste nasamo sa sobom, koga gledate u ogledalu i kako se pritom osjećate.
Pustite ih, neka vode svoje bitke. Neka u vama traže ono što je preslika samo njihovog mišljenja o sebi, njihovog nedostatka samopoštovanja i razumijevanja. Pustite ih, neka vode svoje bitke. Neka i oni shvate da im ne bi trebalo biti bitno to što im ne idete niz dlaku i što ne dijelite iste poglede.
Budite svoji, gdje god krenuli i uvijek imajte na umu, nije bitno kako će vas shvaćati, bitno je da vi shvaćate i prihvaćate sebe, da se volite i da grlite cijelo svoje biće. Jer ono je najbitnije. U toj ste koži još dugo vremena i potrebno je da se naučite cijeniti i lišite kojekakvih nametnutih uvjerenja i okova, kao i iluzije da vam je potrebno odobravanje i prihvaćanje okoline.
Za promjenu, zadivite sebe, budite sebi dovoljni, pa ćete u svoj svijet privući i osobe koje neće imati potrebu nadzirati vas, zadirati u vaša shvaćanja i nametati vam svoje iluzije.
