Ondje negdje među zvijezdama, nekoć davno odabrali smo svoj put. Odabrali smo duše s kojima ćemo se iznova sresti i na ovoj zemlji. I ako ne vjerujete u to, morate priznati da ste puno puta ostali zatečeni, iznenađeni, jer ste automatski prepoznali nečije oči, osmijeh ili pokrete.
Kad shvatimo koliko smo povezani – možemo sve.
Slučajno, u prolazu, okrznuli bi ih ramenom kroz život, dok bi vam tijelom prostrujala sva pozitivna energija, sva bliskost i intimnost u jednom trenutku. Ostali bi tako izvan sebe, misleći kako je sve samo puka slučajnost. Jer ljudsko tijelo i srce osjete, baš kao i životinja svojim instinktima. Tako i mi osjećamo. Osjetimo nečiju pozitivu ili negativu, osjetimo one “naše” ljude, krojene da se skupa s nama ludiraju kroz život. I ne, nije to slučajnost. Znate i duboko osjećate da je u tim momentima sve upravo onako kako treba biti.
Govor pogleda i tišine
U tim ljudima prepoznajete sebe, jednako tako kako oni prepoznaju sebe u vama. S tim ljudima, ne trebate niti pričati da bi vladalo međusobno razumijevanje. Govorite pogledima i tišinom. S njima je tišina najljepša melodija duše. Dovoljno je samo sjediti, meditirati i prepuštati se zajedničkoj kozmičkoj povezanosti. Te svoje ljude, pronalazite iznova i iznova kroz život, jer ste to nekoć davno gore obećali. Koliko god godina da prođe, taj odnos je uvijek isti. Uvijek ćete dijeliti ljubav kroz osmijehe i suze, kroz nesreće i veselja. Ponekad im niti ne morate reći da imate neki problem, nedoumicu, oni osjećaju na daljinu vašu tugu. Sanjaju vas zabrinuti ili vam se jave u snovima kao podrška, kako biste shvatili da niste sami, niti ćete biti.
Nema ljepšeg osjećaja od osjećaja jedinstva i povezanosti duša. To što imamo “svoje” ljude, posebne, “naše”, ne znači da nismo povezani i s ostatkom svijeta. Svi smo istog kova. Baš svi. Iste niti nas vežu. I koliko god djelovali miljama daleko jedni od drugih, bili bijele, žute ili crne boje kože, isti smo. Duboko u sebi svi nosimo isti kod na duši, svi potječemo od istog izvora. I svi ćemo se jednog dana vratiti tom istom izvoru. Kako god vodili svoj život, koliko god međusobno bježali jedni od drugih, kroz nedaće svakodnevnice i globalne probleme, ujedinjujemo se shvaćajući koliko smo jednaki.
Za dobrobit svih, moramo rušiti vlastite barijere.
Te niti pomažu nam progledati i svijet pogledati jednakim očima. Te nas niti definiraju, određuju koliko snažno ćemo djelovati svi zajedno. Kad shvatimo koliko smo povezani – možemo sve. Možemo pomicati planine, možemo mijenjati ono čime nismo zadovoljni. Možemo pomoći potrebitima, onima koji se za svoj glas ne znaju ili ne mogu izboriti.
Duge niti jedinstva
Potrebno je samo tako malo, zaviriti u svoja srca i dušu. Dopustiti si empatiju, dopustiti si da nas tuđa nesreća dira i boli, tjera na promjene. Koliko god imali svoj svijet samo za sebe, okruženi ogromnim zidovima i zaštićeni od pogleda znatiželjnika, moramo shvatiti da te zidove ponekad moramo spustiti. Za dobrobit svih, moramo rušiti vlastite barijere, unatoč “našim” ljudima, moramo otvoriti srca i za druge.
Naši ljudi će uvijek zauzimati poseban dio našega života i vremena. Ali, ispod kože svi smo jednaki. Iste tanke, duge, prekrasne niti jedinstva nas vežu. Dozvolimo im da nam pokažu ono božansko i istinsko u nama, da nas potaknu na pomoć i promjene. Dopustimo si da se kroz njih spajamo s drugima, da osjećamo njihovu nemoć, tugu ili sreću, da budemo ljudi u pravom smislu te riječi.
Ne može samo jedan čovjek učiniti svijet boljim mjestom i i sve promijeniti.
Ne može samo jedan čovjek učiniti svijet boljim mjestom i i promijeniti sve, koliko god to htio. Svi smo jedno i zato u važnim momentima moramo naučiti djelovati kao jedno. Tako ćemo zaslužiti vratiti se izvoru, tako ćemo naučiti dati kako bi primili ljubav i svjetlost.
Ne zaboravite da one postoje, ne prekidajte ih, koliko god ponekad boljele. Ne zaboravite da postoje oni koji će nam otvoriti oči i iscijeliti dušu svojom snagom.
Iste niti vežu nas, to je najljepši dar koji smo dobili u ovom životu.
Marija Lombarović: U moru kopija, budi original
Marija Lombarović: Život će pronaći svoj put
Marija Lombarović: Ono što mislimo, to i postajemo
