U danima koji prethode Danu sjećanja na sve one drage ljude kojih više nema u našim životima, velikoj većini odraslih nije prihvatljivo koketiranje s amerikaniziranim praznikom zvanim Noć vještica, koliko god on uzbuđivao najmlađe… Svjetski dan štednje, 31.10. obilježavali smo od najranije dobi. Stajali bismo u dugim redovima u bankama držeći svoju kasicu prasicu, odlučni da baš tog dana otvorimo ili nadopunimo svoju štednju, jer su nas čekali simpatični pokloni. Pritom ne shvaćajući da je u cijeloj priči najvažniji poklon – stjecanje navike štednje.
Moć novca je ograničena
Jedna od važnih stvari u životu jest novac. Naročito ako ga nemamo dovoljno. Novac, po svojoj prirodi, nije vrijednost. Važan je jer omogućuje stjecanje nekih drugih vrijednosti. Onaj tko ga ima dovoljno može mnogo toga kupiti i sebi i onima koji su mu važni, ostvariti mnoge želje. Moć novca je ograničena, jer najvažnije stvari na svijetu ne možemo kupiti novcem. Poznate su izreke kako novcem možemo kupiti sat, ali ne i vrijeme. Možemo kupiti lijek, ali ne i zdravlje.
Rasipnici osjećaju minimalnu bol prilikom trošenja novca i skloni su potrošiti i više nego što su planirali.
Novac za ljude ima različitu emocionalnu vrijednost. Neki u njemu vide sigurnost, neki slobodu, neki mogućnost da uživaju. Neki sebe, a i druge, mogu poštivati samo ako imaju dovoljno novca, nekima je to način na koji drugima postaju važni. Ove razlike često dolaze do izražaja u partnerskim odnosima. Iskustva u partnerskoj i bračnoj terapiji su takva da je novac jedan od pet glavnih tema oko koje se parovi svađaju. Suština ovih sukoba jest u tome da svatko od partnera pokušava natjerati onog drugog da se uklopi u njegovu percepciju kako se novac treba vrednovati, stjecati, trošiti i štedjeti.
Veza u kojoj jedan partner precjenjuje, a drugi potcjenjuje novac, nema baš velike šanse za uspjeh… No, i u svijetu novca vrijedi pravilo da se suprotnosti privlače. Stoga je česta pojava kod parova da je jedno škrtica, a drugo rasipnik. Postoje i osobe koje su ujedno i škrtice i rasipnici. Takve osobe štede dugo vremena i onda, odjednom, nerazumno potroše sve. Mogućnost da se škrtice promjene postoji. No, samo ako shvate da ih njihova škrtost košta nečega do čega im je stvarno stalo, npr. drage osobe.
Škrtice i rasipnici
Istraživanje koje je obuhvatilo 13.327 osoba, pokazalo je da ljudi koji teška srca puštaju novac iz ruku, zapravo pritom osjećaju tešku emotivnu bol. Ali i da je škrtost u svijetu začudo raširenija od rasipnosti. Na svaka dva rasipnika dođu čak tri škrca. A 60% populacije negdje je između ta dva ekstrema, premda smo u dojmu da ogroman broj ljudi troši više nego što im je potrebno.
Škrtost nije povezana s neimaštinom, štednjom ili brigom za budućnost. Naime, škrte osobe osjećaju duševnu bol kad se “rastaju” s novcem, bez obzira na to koliki je iznos koji moraju platiti te s koliko novaca raspolažu.
Štedljive osobe lakše nasjedaju reklamnim trikovima, odnosno skloniji su nešto kupiti, ako uz cijenu stoji “akcija, rasprodaja, sniženje”.
Postoje i razlike između muškaraca i žena po pitanju trošenja. Tako je jednak broj žena škrtica i rasipnica, dok su muškarci tri puta više skloniji postati škrtice nego rasipnici. Veliku ulogu igra i dob. Manja je vjerojatnost da su osobe mlađe od 30 godina škrtice, dok je ta vjerojatnost kod osoba starijih od 70 godina pet put veća.
Rasipnici osjećaju minimalnu bol prilikom trošenja novca i skloni su potrošiti i više nego što su planirali. “Štedljive osobe” lakše nasjedaju reklamnim trikovima, odnosno skloniji su nešto kupiti, ako uz cijenu stoji “akcija, rasprodaja, sniženje”, nego ako je istaknuta sama cijena. Češće također posežu za plaćanjem kreditnim karticama nego gotovinom, no neće si priuštiti dugove. Škrtice štede jer im trošenje nanosi bol, dok ostatak ljudi štedi kako bi imali ušteđevinu za “crne dane”, značajnije investicije, daleka putovanja, bezbrižniju starost…
Sukobi zbog novca
Sukobi u vezama normalna su pojava, pa i sukobi zbog novca. Ovakvi konflikti izazivaju krizu u vezi kada netko od partnera povezuje novac s ljubavlju. Često u djetinjstvu naučimo da se ljubav iskazuje kroz darivanje. Po principu: što je veća ljubav, to je bogatiji poklon. Zato i kada odrastemo to „dijete u nama” mjeri koliko je partner spreman potrošiti na nas, procjenjujući po tome koliko nas zapravo voli.
Kada se dvoje vole, tipično je da izbjegavaju razgovarati o novcu jer se boje da će uprljati čistotu prave ljubavi, da će netko ispasti proračunat, pohlepan, lakom. No, s obzirom da imanje ili nemanje novca značajno utječe na naše živote, iznimno je bitno razgovarati o njemu kao važnom faktoru u zajedničkom životu.
Da bi veza, posebice budući brak, bila uspješna, važno je otvoreno i jasno dogovoriti odnos prema novcu. O tome koliko je važan, što tko u njemu vidi i kako treba upravljati novcem. Ako su razlike prevelike, onda je dobra ideja da svatko ima svoju „blagajnu”. I da se partneri dogovore o tome tko će što plaćati od zajedničkih troškova.
Važno je znati i da na dobrom psihoterapeutu ne treba štedjeti.
Za ovakve i druge teškoće u svakodnevnom funkcioniranju, budite mi se slobodni javiti na adresu: .
