Nedavno ostadoh zatečena postupcima nekih bliskih mi ljudi. Kako li je lako krasti tuđe misli, ideje, radove, stavljati ih pod krinkom svoga imena, svojih mudrosti, hvalisati se tuđim trudom.
Nije me iznenadio sam čin, čak ni osoba koja se odvažila na takav zločest pothvat. Odavno sam naučila da u životu ne možeš tako lako vjerovati ljudima. Za mene je prigodna i ona da meni uz takve ”prijatelje” neprijatelji zaista ne predstavljaju nikakav problem. Sve je već viđeno, dobro znano i predosjećano.
Svatko nosi svoju istinu i unikatnost i treba je naučiti njegovati i pokazivati svijetu.
Simbioza
Nemam ništa protiv onih koji kroz život guraju tako, pod tuđom papučom. Onih koji jedine uspjehe u vlastitom životu mogu zahvaliti drugima, s kojima su u simbiozi kao rak samac i moruzgva. Nisam nikada težila biti jedna od takvih, uvijek sam nastojala imati svoje JA. Čak i kad nisam imala svoje ja, tražila sam ga uporno i uporno gurajući glavom kroz zid ako je trebalo. Zaista, ako imate potrebu stapati se s okolinom kao kameleon i mijenjati sebe radi drugih ili radi opasnosti, samo naprijed. Ali, ono što kod ljudi ne volim jest krađa tuđeg identiteta, u nedostatku vlastitoga. Ne podnosim ta svojatanja tuđih ideja, uostalom i svih tuđih lekcija i boli.
Moj komadić svemira
Ono što sam poručila takvima, bilo je neka ne diraju u moj komadić svemira. Jer ne znaju oni koliko su velike bile moje boli, ne znaju oni kakvim suzama sam plaćala vlastite lekcije i uzdizanja iz pepela. Nije me ni najmanje zabrinulo, jer kopija u dubini duše shvaća da nikada ne može postati ni slična originalu. Original je taj koji će uvijek pronaći svoj put, neku novu inspiraciju i biti deset koraka naprijed, ispred svih.
Ali, ružno je za čime sve poneki ljudi polaze, u nadi da će kroz druge pronaći sebe. Nećeš, ni ti ni tebi slični. Ne počiva tvoja sreća i mir na mojim riječima, natopljenima mojom boli i suzama. Nećeš pronaći svoj put tako što ćeš uništavati naokolo nešto lijepo što je netko napravio da bi pomagao drugima.
Original je taj koji će uvijek pronaći svoj put, neku novu inspiraciju i biti deset koraka naprijed, ispred svih.
Nemoj biti poput takvih ljudi, nije vrijedno ni spomena kakva lekcija ih čeka. Život svima nama vrati ono negativno što smo odaslali drugima. Zašto težiti da imaš nešto što netko drugi ima? Zašto kada si drukčiji od toga pojedinca i ne vesele te iste stvari? Ne grade vas iste stvari i ne shvaćate jednako neke lekcije. Koliko god da smo satkani od istih niti, ne znači da se međusobno toliko razumijemo i da smo jednaki. Svatko nosi svoju istinu i unikatnost, i treba ju naučiti njegovati i pokazivati svijetu. Ne postoji univerzalna lekcija za sve nas, na koju ćemo svi reagirati jednako i djelovati jednako.
Zašto ne otkriješ sve svoje nijanse i ne naučiš se veseliti baš tome što si i ti unikat, što si drukčiji od drugih? Kako bi lijepo bilo živjeti slobodan od svih okova koje si sam sebi postavio jer si želio biti sličniji nekome drugome? Znaš, vrijeme je to koje pomaže odraditi taj puni krug. Vrijeme je to koje od nas čini čovjeka. Kako reagiramo, na nama je.
Kopija može biti svatko
Molim te, za tvoje dobro, shvati da ćeš imitiranjem drugih osoba samo produbiti jaz unutar svoje duše. Tek tako ćeš se kilometrima udaljiti od sebe, tako da kroz godine koje će doći kad se pogledaš u ogledalu, nećeš više raspoznavati niti jedan dio sebe na sebi.
Nemoj željeti ono što drugi imaju, želi i radi ono što ti srce i duša vibriraju. Ono što te tjera da treperiš, ono što ti daje pozitivan vjetar u leđa.
Kopija može biti svatko, znaš, to i nije nekakav posao. A usudiš li se biti original, sada i zauvijek?
Marija Lombarović: Život će pronaći svoj put
Marija Lombarović: Ono što mislimo, to i postajemo
