U tišini sobe, zatvaramo svoja vrata i otkrivamo onaj mračniji dio duše. Iz prikrajka viri tuga, pomiješana sa strahom i manjkom samopouzdanja. Tek u mraku te sobe, pogledate se u zrcalo i pustite suzu. Svjesni ste da je to prolazan osjećaj, da se sve trenutačno nakupilo i eruptiralo svom silinom. Ali, ne možete suspregnuti jecaj duše i suze.
Gledate se i ne prepoznajete osobu koju vidite s druge strane zrcala. Tužna je i ne razvlači usne niti u onaj najmanji, usiljeni osmijeh, pogleda zabrinutog i preplašenog. Kako će se oporaviti i doći sebi, da bi sutra izgurala još jedan dan? Da, zaista svi ponekad osjećamo nemoć i nezadovoljstvo samim sobom. I to je sasvim normalna stvar. Ne dajte da vas netko uvjeri u suprotno.
Ne moramo biti savršeni, niti baš toliko svestrani i divni. Ali, moramo znati i naučiti voljeti sebe.
Putovanja i odredišta
Tu smo da se preispitujemo, rastemo i učimo, kako o životu i drugima, tako i o sebi. A najteže je neke stvari baš sebi priznati. Pogotovo to da ponekad nismo baš sasvim zadovoljni time kako izgledamo ili poslom koji radimo, plaćom koju primamo i slično. Često se zateknemo u pitanjima bez konkretnih odgovora. Postavljamo si ih sami, uporno gazeći sebe, jer nismo baš tamo gdje bi željeli biti. Zaboravljamo. Zaboravljamo da za život i važne stvari treba puno vremena. Da moramo proći sve one potrebne lekcije kako bismo jednom stigli na odredište.
Štoviše, zaboravljamo ponekad da poanta nije u odredištu i tako gubimo svu ljepotu putovanja prema njemu. Treba stati, odmoriti dušu, isplakati se… Kako bi shvatili da smo par koraka do cilja, da zaista idemo onamo gdje trebamo, samo malo više moramo poraditi na sebi i svom samopouzdanju.
Bez samopouzdanja ne možemo lako kroz život. A steći ga, itekako je teško. I zadržati, definitivno. Kad pomislimo da smo prešli sve milje, odradili sve lekcije odlično, očistili karmički dio, odahnemo. Mislimo da nam život neće dati još koje iznenađenje, no dogodi se baš suprotno. Tek toliko da bi nas razbudio i nagnao da shvatimo kako uvijek moramo biti spremni.
Spremni na što? Spremni na to da kompletno prihvatimo sami sebe, da stojimo iza toga što jesmo. Čak i kad smo tvrdoglavi, tužni, izgubljeni. Zašto? Zato što je to ono istinsko i ljudsko u nama. Ne moramo težiti savršenstvu, niti možemo biti toliko svestrani i divni. Ali, moramo znati i naučiti voljeti sebe. Čak i onda kada se čini nemogućim, kad nam i vjera i samopouzdanje padnu, kad strah prevlada i zatvara nam oči pred istinom.
Dovoljno dobri
Znate, nitko od nas sebi nije dovoljno dobar svaki dan. Ni dovoljno lijep, dovoljno pametan, dovoljno vrijedan, dovoljno sretan… Zašto onda glumiti da jesmo? Zašto ne prihvatiti to da dolazimo u više nijansi. Da nismo crni ili bijeli? Ponekad smo ono između. Ponekad se ne prepoznajemo, gubimo se, istražujemo da bi se opet vratili onome što smo kad smo sretni i svoji.
Taj strah treba poslati k vragu svaki put kad dođe. Udariti ga šakom, kao što bi udario najgoreg neprijatelja. I nasmiješiti se, jer čim se zapitkujemo i sumnjamo u sebe, znači da nam je dovoljno stalo.
I to je odličan znak. Jer, da vam nije stalo što mislite o sebi, da ste u toj fazi ravnodušnosti, uvenuli bi kao cvijeće koje nitko ne zalijeva ni vodom ni ljubavlju. I ne, nije to posao drugih ljudi, da vas upute i podignu kad ste loše. To je isključivo vaš posao. Odagnati ili prihvatiti strah kako dođe, boriti se protiv njega. Trgnuti se, kako više nikada ne bi postali odveć pesimistični ili ravnodušni.
Tu smo da se preispitujemo, rastemo i učimo, kako o životu i drugima, tako i o sebi.
Ravnodušnost je ta koja kvari kompletan doživljaj života. A život je itekakav doživljaj i ne treba ga uzimati zdravo za gotovo. Potrudite se voljeti se i kad dođu teži dani i frustracije. Shvatite, tu smo svi jednaki. Emocije se izmjenjuju kao oseka i plima. I još nešto. Baš takvi kakvi ste – budite sami sebi dovoljno dobri. A ako se i ne smatrate dovoljno dobrima, onda učinite nešto kako biste to promijenili.
Nemojte samo čekati da se dogodi život i neki loši ljudi. Ne dozvolite si da se potratite i bacite na dno. Jednom ćete shvatiti poantu i dozvoliti si vidjeti sve svoje nijanse. Svi smo od istoga satkani, svi težimo pronalasku i prihvaćanju sebe. I to ne mogu učiniti drugi, to možete samo vi.
Odmaknite strah kako biste privukli ona lijepa iskustva i ljude koji će u vama uvijek vidjeti ono najbolje. Ono što možda u momentima čak ni sami ne možete vidjeti.
