Prošlo je četiri mjeseca otkako sam odstranila desni režanj štitnjače. Pred kraj prošle godine započela sam sa svim pretragama, dodatnim mišljenjima i alternativnim solucijama, ali sve je vodilo prema operaciji. Prognoza je bila dobra jer se radilo o benignom čvoru, a loša jer je bio sve veći. Potajno sam se nadala da ću izbjeći nož, ali javile su se poteškoće zbog veličine izrasline koja me kako fizički, tako i psihički opterećivala.
Kakogod, čvora (na toj strani barem) više nema. Nema ni desnog režnja. Osim ožiljka, koji je najmanji problem, pojavili su se novi problemi. Vrlo je vjerojatno ili se samo nadam, da će se hormoni vratiti u normalu. Postoperativni hipotireoidizam česta je pojava nakon lobektomije štitnjače i većina se pacijenata oporavi kroz neko vrijeme bez terapije. Sad slijedi novi niz pretraga nakon čega ćemo vidjeti što i kako dalje. Kako se osjećam? Onako iskreno, ne baš vrhunski, ali nastojim ne brinuti previše.
Nakon svega trebao mi je mali predah. Međutim, nikako da se pojavi pravi trenutak za odmor. Uvijek nešto iskrsne.
Upitnici, strah i nelagoda
Odstranjenje režnja i nije neki teški operacijski zahvat. Postoje mnogo teži slučajevi i problemi koji se ne mogu ni riječima opisati. Prema njima je ova moja operacija malena, ništavna. S druge strane, meni je nametala upitnike, izazivala strah i nelagodu. Nije baš da sam otišla na frizuru. Zašto ovo spominjem? U današnje vrijeme, sa znanjem na dlanu, svi su doktori i stručnjaci za razna područja i teme. Čula sam svakakve izjave. „Ah, štitnjača! Danas svi imaju problema sa štitnjačom. U moje vrijeme toga nije bilo.“ Do onog: „Problemi sa štitnjačom su u modi izgleda.“ Ili, moj osobni favorit: „To ti je od stresa.“
Je li zbog stresa, Černobila ili vještica, nije uopće bitno. Kad bi znali od čega nam se neke poteškoće javljaju, svi bi bili zdravi. U redu, svjesna sam da su mnogi komentari proizišli iz razloga što ljudi nekad ne znaju što bi rekli, pa kažu prvo što im u tom trenutku padne na pamet. Međutim, nekad je bilo zaista mučno slušati raznorazna pametovanja. Mislim si, koliko puta sam i sama provalila neku takvu glupost?! Za nekim svojim izjavama niti ne ideš, „bubneš i ostaneš živ“, a druga osoba ostane iznenađena ili još gore – povrijeđena.
Da ne duljim previše, nakon svega trebao mi je predah. Međutim, nikako da se pojavi pravi trenutak za odmor. Uvijek nešto iskrsne. Na prijedlog prijateljice početkom rujna spakirale smo se i s djecom otišle u Sloveniju na tri dana.
Izlet za 5
Destinacija Terme Olimia. Krenuli smo u rano jutro i odmah iza podneva stali u Celju. Šetali smo gradom, uglavnom tražeći sladoled. Najprije „blue“, pa onda „pink“. Naravno da sam svom 2,5-godišnjaku ispunjavala želje. Došli smo do mosta iznad Savinje, malo se lovili, mahnuli Starom gradu i krenuli dalje. Morali smo stati u dječji park usput i dobro da jesmo jer nas je tamošnji mini zip-line sve dobro nasmijao. Na tren sam i ja opet bila dijete.
Vrijeme se počelo mijenjati, pa smo krenuli prema hotelu. Uživali smo brčkajući se na bazenima dok se nismo svi smežurali. Poseban doživljaj bilo je kupanje na kiši. Iz unutarnjeg bazena samo smo otplivali u vanjski i uživali u toploj vodi dok je kiša padala.
Sutradan smo se nakon doručka i jutarnjeg kupanca zaputili na Jelenov greben. Kupili smo kukuruz i zvali „Pikaaaa, Pikaaaa“, „Pikooo, Pikooo“! Odjednom smo bili okruženi košutama i jelenčadi. Radost mog djeteta bila je neopisiva dok je hranio životinje iz svojih malenih ručica. Brzo smo ostali bez kukuruza. Još smo se malo družili svi zajedno, a onda se zaputili do Čokoladnice Olimje na slatku pauzu. Ostatak smo se dana kupali.
Zadnji dan bio je predodređen za posjet vodenom parku Aqualuna. Nismo dugo izdržali jer nam je voda bila hladna pa smo šetali i jeli sladoled. Vratili smo se u hotel na bazene po zadnju dozu toplijeg kupanja. Na odlasku smo na brzinu pogledali Dvorac Podčetrtek. Krenuli smo prema Ljubljani, prošetali Tromostovjem uz rijeku Ljubljanicu i sjeli odmoriti. Nakon šopinga došlo je vrijeme za povratak kući.
Nakon samo tri dana izbivanja nedostajao nam je naš dom. Naša rutina i toplina poznatog. Ispunjeni prekrasnim doživljajima lakše smo utonuli u san. Spremni za nove avanture.
