“Huzur predstavlja mir u svim dimenzijama života. Huzurlu insan je ispunjen čovjek, spokojan, emotivno i tjelesno zdrav. Onaj koji je spoznao da materijalno nije odrednica vrijednosti, koji je pronikao u srž duhovnosti, zavolio sebe, svoje unutarnje ja i stvorio apsolutnu ravnotežu u svom mikrosvijetu. Huzur kao ravnoteža duše, osjećanja, ravnoteža želja i stvarnosti, mašte i realnosti. Huzur kao iskonska sreća, jer čovjek može biti miran iako nije sretan, ali ne može biti sretan ako nije miran.”
Da, to je knjiga koju želim pročitati! Ako volite grliti stabla dok šećete šumom, onda ćete tako rado htjeti zagrliti ovu knjigu i ostati tako zagrljeni s njom neko duže vrijeme.
Martina
Martinu pratim na Facebooku već neko vrijeme. Njezini statusi jednostavno ne prolaze nezamijećeno. Ona je mlada, hrabra žena koja se suočava s rakom dojke i iskreno o tome progovara. Bolest joj je iz temelja promijenila život, a ona svojim stavom u novonastaloj situaciji mijenja sve nas. Pišući bez zadrške o svemu što joj je proteklih godinu dana postala bolna stvarnost, svojom hrabrošću, cinizmom, humorom i neretuširanim fotografijama mnogo je učinila na tome da se tema karcinoma dojke prestane doživljavati kao tabu i kroz svoje objave stavlja u centar pozornosti redovne preglede i sampreglede.
Huzur
Martina piše očaravajuće. Čitate, uživate i doživljavate na način da sami sebe iznenadite. Poput neke poezije u prozi koja teče i prelijeva se preko vas i kroz vas. Rečenice pune boli i optimizma, pone straha i vjere u pozitivan ishod, jer kod Martine nema predaje i nema crnih misli. Samo dobri ljudi i iskren osmijeh njezin su pokretač i snaga. Martina priznaje da ne mmožemo sami i sve vrijeme šalje poruke o solidarnosti i ljubavi.
I tako je nastao Huzur. Knjiga Huzur donosi priču o borbi, suočavanju s najtežim ljudskim strahovima, o radosti i miru kao konačnom cilju i potpunom ljudskom ispunjenju. Knjigu je posvetila svom Goranu i Uni, a prodajom knjige u potpunosti financira svoje liječenje koje plaća sama.
Svoj huzur nađite, huzur budite!
Kroz priču Martina odašilje bezbroj poruka i svaka rečenica kao da je jedna nova priča, puna emocija, povijesti, tradicije.
1. Što će reć narod – od svih bolesti, to je naša najteža dijagnoza. Izboriti se s njom znači biti lišen svih jezivih, nametnutih okova, znači biti zagrcnut ljepotom neznanja šta će biti sutra. Ali bar znaš da će biti sutra. I da si u Sutra svoj. Jerk ad dođe do rupa i raka, zapamti, tek tada sam sebi ostaneš. I zato je najbitnije kakav si svoj Ti, u konačnici, baš i jedino sebi.
2. Ne zarivaj ubode u tkanje što nije ni stvoreno. Ne traži svoj pust proplanak od već razgranate prašume. Sve što je od tebe poteklo pusti neka teče u svojosti, a ne množini mahale. I sebe još imaš vremena pustiti. Od sebe spasiti. Krpelje očistiti. Imaš.
3. Nađi nešto što će te činiti beskrajno sretnim. Što će držati tvoje biće na okupu i glavu iznad vode. Okruži se osjećajima i ljudima koji su programirani da ti izazivaju osmijehe. Otpepaj debile što ti sišu krv na slamku.
4. Ima tako nekih ljudi koje možete slušati bez prestanka. Koji kad uđu u prostoriju, ispune je nekom bestežinskom vedrinom. Koji od svakog crnjaka mogu stvoriti fascinantne okuse i boje. On je bio jedan od takvih.
5. Što ti može pomoći triceps, ako je ispod njega prazneps? Uživaj danas. U malim stvarima i velikim ljudima.
6. Zato poljubi pred san one koje voliš. Stisni im najjače rukama trajanje među rebrima. Jer nikad zapravo ne znaš. Da im ohlađene usne ne samuju ujutro uzalud čekajući. Nemoj da ostane neriješeno. Nerečeno. Neoprošteno. Negrljeno. Neljubljeno. Nemoj.
7. Nisi donio cvijeće nego sebe, nikad ti nisam rekla hvala što jesi, znaš da ja ne govorim te gluposti, ali hvala što jesi jer samo zbog tebe ja jesam Ja. Najstvarnija Ja.
8. Volite se bolan ljudožderi…jedan je život, a puno rakova.
9. Zdravi da ste i voljeni. Da volite i kad niste voljeni, jer samo se voljenjem živi. Neka vas zaobiđu tuge što razaraju, uvučeni u skrovište najbližih lica da izdržite svaku nevolju. Mir duše vam želim. Nepuštajuće zagrljaje da ožive stećak u koji ste se sakrili, braneći se baš od zagrljaja. I ljubavi. Svoj Huzur nađite. Huzur budite.
Povezani članci:
“Mlijeko i med” za žensku dušu
