Osobni rast i razvoj tema je koja nas svakodnevno sve više zaokuplja. Sama po sebi doživljava ekspanziju, no još uvijek s malom dozom nepovjerenja. Iako radoznali ljudski um u svemu traži grešku, kvaku, dlaku u jajetu pa tako i ovoj temi, mene čini radosnom kad vidim kako se svijet i ljudi u njemu mijenjaju, lakše prihvaćaju promjenu koja je neizbježna i ne opiru se kao nekada. Samo dvadesetak godina ranije, kada sam ja krenula na put potrage za samom sobom bila sam vuk samotnjak, da ne kažem čudak, jer o tom je putu tada rijetko tko išta znao.
Poruka da prohodam PUT
Krajem prošle godine, nakon pregršt životnih, privatnih, poslovnih uspona i padova kao i velikih odluka koje sam u toj godini danijela, shvatila sam da me papirić i poruka s mog vision boarda zovu predugo. Poruku da prohodam PUT napisala sam 28.03.2016. i uvijek pronalazila razloge zašto ne mogu krenuti – djeca su premala, poslovni projekti koji čekaju, partner kojem je to bezveze, nemam sad novaca za to, nije pravi trenutak. Uvijek nešto, znate i sami.
No, glas koji me dozivao da krenem postajao je sve jači i glasniji. Tako sam ja odlučila sama sebi kupiti poseban poklon za rođendan, 06.05.2024., i krenuti na PUT koji me pozivao kroz poruku na zidu. U tom trenutku još nisam znala da će mi se to putovanje urezati pod kožu i postati dio mene, mog integriteta, mog DNK.
Camino de Santiago – najdublja introspekcija i osobna transformacija
Iako ne posebno operativno i organizacijski pripremljena, više sa idejom “go with the flow”, okuražila sam se krenuti na put koji je obećavao više od fizičkog izazova. Camino de Santiago, poznat kao staza hodočasnika, pružio mi je priliku za najdublju introspekciju i osobnu transformaciju. Stazu, koja je u mom slučaju na kraju puta pokazala dužinu od 970 km, prohodala sam tijekom 28 dana. Malo po malo oslobađala sam se stvari za koje sam mislila da sam odavno riješila sa sobom, a koje su dan po dan isplivavale u obliku unutarnjih strahova, srama, zabrinutosti, predsrasuda i raznih drugih ograničavajućih uvjerenja.
Camino nije samo fizički napor, to je prije svega putovanje unutar sebe. Ovako dugo putovanje bez svakodnevnih distrakcija, bez frendice na telefonu, bez obitelji i obveza, bez Netflixa kad je dosadno, bez knjiga iz kojih učiš, bez mogućnosti “zovi taxi, požuri doma i lezi u topli krevet”, bez ikoga ili ičega pored sebe samog, natjeralo me da se suočim sa svim svojim mislima i osjećajima.
Bio je to trenutak kada sam bila sama sa sobom, potpuno razotkrivena, bez filtera, uloge, maske, bez ikakvog mjesta za skrivanje. Svaki korak bio je prilika za introspekciju, komunikaciju sa sobom, za suočavanje s onim što se dugo, ni ne znajući za to, skrivalo u meni.
Put me naučio da je svaki korak naprijed simbol otpuštanja tereta kojeg svi nosimo u sebi.
Fizički i mentalni izazovi
Prvih nekoliko dana puta bili su ponajprije fizički, a tek potom mentalni izazov. Svaki sljedeći kilometar osjećala sam kako se suočavam sa svojim unutarnjim demonima – strahovima i sramom koji su bili duboko negdje stisnuti, skriveni i zakopani u meni. Kad se nađeš na stazi, a sve što imaš oko sebe su priroda i beskonačan horizont, nema bijega od vlastitih misli, ni od osjećaja koji zuje, koji se roje, koji samo naviru, bez mogućnosti da ih kontroliraš, usporavaš, zadržavaš, samo puštaš, dopuštaš.
Prisjećala sam se svih situacija koje su me povrijedile, svih trenutaka u kojima sam se osjećala bespomoćno ili posramljeno, nedovoljno vrijedna, nedovoljno dobra, nedovoljno uspješna. Dok sam hodala, komunikacija sa samom sobom postajala je sve intenzivnija. U naporima da nastavim dalje, tražila sam odgovore i rješenja. Pitala sam se: “Zašto je ovo dobro za mene?”, „Što mi to donosi?“, „Od čega me oslobađa?“ i milijun drugih pitanja vezanih uz svaku situaciju, događaj, odnos koji su isplivavali na površinu i misli koje nisu prestajale.
Ovakvi razgovori pomogli su mi širiti sliku,vidjeti nove perspektive, razumijeti dublje značenje tih iskustava i na kraju krajeva prihvatiti ih kao najbolje za mene u tom trenutku.
Trenuci osobnog pomirenja
Dok sam prolazila različitim krajolicima i kroz različite vremenske uvjete, od sunca i kiše, do vjetra koji ti dijeli šamare, a ti ne znaš gdje bi kud bi, nema stajanja, nema nazad, samo naprijed, postepeno su dolazili trenuci osobnog pomirenja. Suze su bile prisutne svaki dan, tihe i meke, glasne i jake, krupne, praćene raznim glasovima koji su dolazili iz dubine bića, gutani godinama, a sada su dobili vrijeme i mjesto za sebe.
Bilo je i smijeha, konačno, jer sam počela shvaćati koliko je važno oprostiti i otpustiti prošlost i koliko sam se sama za nju držala. A ništa od tog nisam imala, osim bivanja u otporu i svakodnevnom grču. Put me naučio da je svaki korak naprijed simbol otpuštanja tereta kojeg svi nosimo u sebi.
Proces pomirenja sa sobom je bio prepun emocija – od ljutnje do tuge, bijesa i ogorčenosti, sve do podsmijeha oko čega mi radimo problem te, na kraju, do konačnog mira. Oprostiti sebi za nešto što nisam znala bolje, ljepše, drugačije bilo je kao skidanje teškog kamena s leđa. Kad sam konačno stigla do Finisterre, mjesta poznatog kao “kraj svijeta”, osjećala sam nevjerojatan ponos i olakšanje. Znala sam da sam ojačala ne samo fizički, nego i mentalno i emocionalno.
Na svakom koraku vi hodate svoj Camino.
Camino – emocionalna i duhovna transformacija
Ovo putovanje naučilo me ustrajati i biti još hrabrija. Naučila sam da ne moram sve sama, da ne moram sve kontrolirati, da se mogu prepustiti, da mogu više vjerovati, da mogu biti blaža prema sebi. Naučila sam da je svaka prepreka prilika za samorazvoj.
Camino de Santiago nije bio samo fizički pothvat, već duboka emocionalna i duhovna transformacija. Potvrdila sam si davnu spoznaju da su najvažnije stvari koje možemo postići u životu one unutar nas samih – mir i radost , te sreća koja dolazi kao produkt prvije dvije supstance.
Iako je put bio težak, fizički i mentalno naporan, svaka suza i svaki osmijeh donijeli su mi novu snagu i inspiraciju za život. Žene koje rade na svom osobnom rastu i razvoju pozivam da pronđu inspiraciju i motivaciju u vlastitim putovanjima, svaki dan. Na svakom koraku vi hodate svoj Camino.
Nadam se da će vam moje iskustvo poslužiti kao izvor inspiracije za vaše vlastite staze života. Sjetite se da bez obzira na prepreke koje vam se nađu na putu, unutarnja snaga, hrabrost, vjera u sebe i povjerenje u život mogu vas dovesti do vašeg “kraja svijeta” – mjesta gdje ćete pronaći mir i radost.
