“Nema nikakve mogućnosti provjeriti koja je odluka bolja, jer ne postoji mogućnost usporedbe. Čovjek proživljava sve po prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi život, ako je prva proba života već sam život? Život je zato uvijek sličan skici.” / Nepodnošljiva lakoća postojanja, Milan Kundera
Jedna moja prijateljica, uspješna poslovna žena, napravila je profil na Tinderu i otišla na dvije kave s dvojicom muškaraca. Ja sam bila silno uzbuđena i htjela znati sve: kako, gdje, što je ona rekla njima, a što oni njoj i kako su se gledali? Njezin odgovor je bio sve samo ne uzbudljiv. Draga, mene ti to smara.
Ljudi koji su odrasli u stabilnom emocionalnom okruženju i čija su unutarnja stanja i potrebe odmalena adekvatno vrednovani, uglavnom nemaju problem sa strahom od odnosa.
Nepotrebno forsiranje
Jesam li je nagovarala da nastavi s Tinderom? Nisam. Poznajem je i vidim da je sretna, zadovoljna i ispunjena svojim poslom, prijateljima i hobijima. Ako smo ravnodušni prema određenoj vrsti interakcija, ako smatramo (jer imamo takvo iskustvo) da su intimne veze prekomplicirane i da bi nam to uzimalo energiju koja nam je potrebna za druge stvari, onda zaista nije potrebno forsirati taj aspekt života. Ako se nešto treba dogoditi, dogodit će se bez ulaganja pretjeranog truda.
Problem nastaje kad nas taj aspekt života zanima i privlači, ali ga se bojimo i potiskujemo, čak i niječemo. A znamo da je veliki psihoanalitičar C. G. Jung rekao da ono čemu se opiremo, opstaje. I dobiva na važnosti, dodala bih.
Sama činjenica da unutar nas postoji potreba za nečim univerzalnim i smislenim zaslužuje našu pozornost, iako su nam prethodna iskustva bila nezgodna. Prema psihologu Tonyju Robbinsu, potreba za ljubavlju i povezanošću spada u šest osnovnih ljudskih potreba. I ukoliko se uspostavi na zdravim temeljima može biti velika dodana vrijednost našim životima. Prostor intimnosti, duboke povezanosti, otkrivanja sebe drugoj osobi prilika je za zadovoljstvo, rast i učenje.
No isto tako u tom se prostoru mogu dogoditi velike povrede kojih se neki od nas toliko boje. Pa onda radije odbijemo poziv na tu prvu kavu, a kamoli na čašu vina. Privlačnost i strah kao da su u visokoj korelaciji. Što je jedno jače, to je drugo intenzivnije.
Strah od odnosa
Ljudi koji su odrasli u stabilnom emocionalnom okruženju i čija su unutarnja stanja i potrebe odmalena adekvatno vrednovani, uglavnom nemaju problem sa strahom od odnosa. Sigurni su u sebe i imaju stabilan osjećaj vlastite vrijednosti. Ono što im netko drugi kaže ili učini ne doživljavaju previše dramatično.
Ali oni čije je rano okruženje bilo restriktivno, njihovo mišljenje i osjećaji nisu bili previše bitni i uvijek je netko bio važniji i pametniji, oni su jako osjetljivi na mogućnost odbijanja i krivih poteza koji bi mogli izazvati sram i krivnju. I nikad nisu sigurni u ono što misle i osjećaju kad su odnosi u pitanju.
Upravo iz tog razloga, kao i moja prijateljica, lakše funkcioniraju u sferi posla, kolegijalnih i prijateljskih odnosa. Tu, naime, postoje neke čvrste formule i pravila za koje se mogu uhvatiti, a mogućnost pogrešnih interpretacija je manja.
No, ako vas intimne veze ipak jako zanimaju, morat ćete ući u arenu stvarnih odnosa. Morat ćete vježbati. Ne možete se osloboditi straha od lifta ako malo po malo, i svaki dan malo više ne zakoračite u njega kako biste se u jednom trenu odvezli do 20. kata. Isto je i s odnosima. Morate se malo po malo izlagati interakcijama u kojima ništa nije sigurno. Nema garancije za vrijeme i energiju koju investirate. I, kao i kod svih ozbiljnih projekata, brza rješenja nisu mjerilo uspjeha.
Možda ćete morati otići na 20 kava kako biste napokon upoznali nekoga s kim je povrat investicije prilično siguran. Ali nakon svakog susreta shvatit ćete da ste nešto naučili, ponajprije o sebi. I postajati sve više svjesni da strašan rizik kojeg ste se toliko bojali zapravo nije stvaran.
I veze i odnosi se vježaju
Posao slijedi logične formule. Sfera odnosa nije logična, ali neka pravila ipak postoje i mogu se naučiti. Ono što svakako možete je odrediti gabarite svog prostora tolerancije, kao i situacija o kojima uopće nećete pregovarati i držati se toga kao pijan plota.
Tijekom početne faze tog novog procesa dobro je imati podršku, nekoga tko će vas pratiti i pomoći da pobijedite scile i haribde na vašoj odiseji. Nekog s kim ćete moći otvoreno podijeliti svoje osjećaje. Osobu koja će vam pomoći da malo odložite naočale sumnje i straha, izoštrite dioptriju i sve što se događa sagledate iz objektivnijeg kuta. Da prihvatite ono što je dobro i još brže prepoznate i odbacite ono što je za vas loše. Odnosi se vježbaju u teretani koja se zove stvarni svijet, a dva para očiju bolje vidi nego jedan.
Dok odjednom ne shvatite da ste se popeli do 20. kata.
Ana Berković: Vi i Vaše vrijednosti
Ana Berković: Zdravi partnerski odnosi
Ana Berković: Ono što tražite, traži vas
Ana Berković: Kratkoročno vs. dugoročno
