Dugo smo razgovarali i šutjeli, ali jedno drugome nismo izjavljivali ljubav, nego smo je bojažljivo i ljubomorno čuvali. Bojali smo se svega što bi moglo otkriti našu tajnu i nama samima. (A. P. Čehov, O ljubavi). Nevjerojatno kako smo brzo postali jako intimni, ushićeno mi je obznanio moj prijatelj koji se nedavno zaljubio. Ne niste, samo ste u vrlo intenzivnom odnosu. Intimnost zahtijeva vrijeme i trud, pojasnila sam mu.
Pratite li aktualne probleme koji se tiču odnosa, vrlo brzo će vam upasti u oči da se jako puno govori o problemu manipulacije i patološkog narcizma. Ljudi se sretnu, silno se brzo zbliže, brzo uđu u ozbiljan odnos i onda se jedno jutro probude i shvate da na jastuku pokraj njih spava potpuni stranac. Svi svjedoče o svojevrsnoj transformaciji koju njihovi partneri prolaze – od silno šarmantnih i zabavnih ljudi do hladnih čudovišta koja im život pretvaraju u pakao. Otprilike kao u romanu Dr Jeckyll i Mr Hyde. Dobra i loša osobnost jedno vrijeme se izmjenjuju, iako ova dobra svaki put sve kraće traje i sve je teži proces da se do nje dopre. Na kraju čudovište prevlada i promjena postane trajna. A vi shvatite da više nikad nećete ugladati privlačno lice doktora Jeckylla. Nakon što proanalizirate par stvarnih slučajeva, shvatit ćete kako je svim tim slučajevima zajednički jedan faktor. Brzina.
Osjećaj naklonosti, pa zaljubljenosti koji nerijetko prijeđe u ljubav, može trajati tjednima i mjesecima, a da glavni junak ništa ne poduzme kako bi se ona iskazala.
Sporost ruskih klasika
Jedna moja klijentica, vrsna intelektualka, uspjela se nakon dosta godina rastati od muža, malignog narcisa. Ispričala mi je sljedeće…
“Kad smo se upoznali ja sam baš čitala neki roman Harukija Murakamija. Još iste večeri i nakon tri čaše vina, nekim je čudom ispalio da ga podsjećam na Murakamijevu priču Kako sam sreo 100 % savršenu djevojku… Ja sam, također nakon tri čaše vina, to shvatila kao nepobitni dokaz da me Svemir želi spojiti s drugom polovicom moje duše. Da sam samo malo pričekala, da sam mu postavila samo tri dodatna i logična pitanja, shvatila bih da on apsolutno ni o čemu nema pojma, da ništa ne čita i da je sve to skupa potpuna slučajnost. I ne bih patila sljedećih deset godina. No, dva mjeseca nakon što smo se upoznali, uselio se k meni.“
Kako život ne bismo proveli niti u jezovitoj engleskoj magli niti u frustrirajućoj užurbanosti Tokija, prebacimo se radije na ruske klasike, pogotovo na Čehova. Tu su stvari malo drugačije. Sve je usporeno, junaci dugo hodaju, dugo jedu, radnje gotovo da nema i puno se govori o unutarnjim stanjima junaka. No, kad je ljubav u pitanju, ipak možemo ponešto i naučiti o tome da je sporost jako dobra kad su odnosi u pitanju
Sudar dvaju svjetova
Osjećaj naklonosti, pa zaljubljenosti koji nerijetko prijeđe u ljubav, može trajati tjednima i mjesecima, a da glavni junak ništa ne poduzme kako bi se ona iskazala. Kao da je sama činjenica da je došlo do tako važne promjene u njegovom unutarnjem stanju dovoljna. Junak je primjećuje i opaža s nekim strahopoštovanjem. Promatra i objekt svoje ljubavi. Nije mu teško svaki dan doći na mjesto gdje zna da će se zateći i njegova simpatija, promatrati je, započeti razgovor i tako, malo po malo, saznavati sve o njoj: što voli, što je zanima, kakav čaj pije… Isto tako upoznaje i ona njega. Međusobno se otkrivaju. I to je, samo po sebi, za neko vrijeme dovoljno.
Ma, zapravo, to i zaslužuje strahopoštovanje. Pa nije mala stvar kada se sudare dva svijeta i polako počnu spajati. I nije li posve logično da to ispreplitanje mora trajati?
Vrijeme koje provedemo u tom neodređenom stanju u kojem nema radnje danas se smatra protraćenim. No, baš tada učimo najvažnije stvari: kako se osoba ponaša, je li strpljiva, kako se nosi s odbijanjem, kako uzvraća na naš poziv, drži li se dogovora… Ukratko, moći ćete provjeriti je li vaš prvi dojam o toj osobi ispravan… prije nego što hormoni zavladaju racionalnim dijelom vašeg bića.
Kobna brzina
Brzina je dobra za puno toga, ali ne i za ljubav. Tu može biti kobna i to treba shvatiti aksiomatski, bez preispitivanja. Brzina će vas zaslijepiti. Čut ćete samo fraze koje želite čuti, vidjet ćete samo ono o čemu od djetinjstva maštate. Vaša simpatija nevjerovatno će sličiti svim glumicama i glumcima koji vas najviše fasciniraju. Richard Grannon, vodeći terapeut i coach za ovisničke odnose kaže: Na kraju ispadne da smo tako važan dio života izgradili na površnom, biološki uvjetovanom, privremenom hormonskom stanju koje se zove zaljubljenost.
Ne miješajte intenzitet s intimnošću, stalno ponavljam klijentima, pogotovo mlađima. To je glavni caveat pri ulasku u svaki odnos, pogotovo romantični. Iako je intimnost velika dodana vrijednost našem životu jer, otkrivajući drugoga otkrivamo i novi dio sebe, činjenica je da u tom prostoru postoji mogućnost za velike povrede. Prava intimnost podrazumijeva otvorenost, ranjivost, iskrenost… I baš zbog toga jako je važno izgraditi povjerenje za koje treba vrijeme. Čitav taj proces zaslužuje, ako već ne strahopoštovanje, a ono barem najveći mogući obzir.
Ljubav iz gornjeg citata nije uspjela zaživjeti, no vrijeme koje je glavni lik proveo sa ženom koju je volio ne smatra izgubljenim. Naprotiv, ta ga je ljubav oplemenila kao osobu. No, ne kažem da trebamo biti poput ruskih likova iz 19. stoljeća. Ljubav treba pokazati, izraziti, izživjeti. Samo, sljedeći puta kad vam osoba kojoj se jako sviđate proda otrcanu frazu o tome kako je razgovor gubljenje vremena, neka vaš uvjet za sljedeći susret bude dublja analiza jedne Čehovljeve priče.
Ana Berković: Imamo li pravo kad nam se nešto ne sviđa?
Ana Berković: Udovoljavanje drugima ili gdje su granice?
Ana Berković: Trebamo li pokušati ostvariti novu vezu?
