S ljudima koje poznajemo lako je biti u društvu. Staze su utabane, točno znamo što misle i što će reći. Ni mi se ne moramo previse truditi ni da slušamo ni da govorimo. Kao da čitamo stalno istu knjigu: iako ćemo u njoj uvijek pronaći neku novu rečenicu, sve ono bitno već unaprijed znamo – i likove i zaplet i kraj.
A problem je upravo u tome što se ne trudimo. Jer, naš mozak treba izazove, oni su neophodni za kognitivni i emocionalni rast i razvoj. Otprilike kao što znamo da se moramo dignuti s kauča, otići u teretanu i mijenjati sprave da bismo izvježbali sve grupe mišića. Jer, ako to ne učinimo, znamo što će nam se dogoditi.
Katkad je, dakle, jako zdravo izložiti se novoj perspektivi, snaći se u novom kontekstu, fokusirati pozornost na drugačiji način. No kad se nađemo u novom okruženju, utabanih staza nema. Ne znamo kakvi su ljudi koji stoje pokraj nas, što nas čeka i moramo se potruditi. Takvi razgovori za mnoge predstavljaju napor.
Vodite neobavezne razgovore. Nikada ne znate kamo će vas odvesti.
Small talk ili neobavezni razgovori
I sad na scenu nastupaju neobavezni razgovori ili small talk. Oni predstavljaju komunikacijski most prema novim ljudima.
Evo nekoliko savjeta kako da si olakšate nepoznate situacije, prevladate nelagodu i unaprijed se pripremite:
~ Zamislite da pokraj vas stoji jako zanimljiva osoba o kojoj želite nešto saznati.
~ Usmjerite razgovor na teme u kojima se osjećate najsigurnije: posao, sport, obitelj. Krenite od općenitog prema specifičnom. Na primjer, pokrenete razgovor o sportu, pa suzite na nogomet, pa završite na zadnjem svjetskom prvenstvu… Uvijek ćete pronaći neke zajedničke točke.
~ Kad postavljate pitanja, dajte sugovorniku da bira između dvije opcije. Volite li više nogomet ili košarku? Na taj način mu olakšavate situaciju jer tema nije preširoka. Temu ćete produbiti ovisno o odgovoru.
~ Izbjegavajte izlizane fraze poput: Nadam se da vam se ovdje sviđa? Danas je baš teško vrijeme. Previše su općenite i nitko ih ne shvaća ozbiljno.
~ Izbjegavajte statična pitanja: Kako je na poslu? Kako je kod kuće? Umjesto njih neka vaša pitanja budu fokusirana na neku aktivnost: Čime se bavite? Kamo ćete za vikend?
Nemojte forsirati
Budite znatiželjni i originalni, postavljajjte otvorena pitanja na koja sugovornik ne može odgovoriti samo s DA ili NE. Takva pitanja počinju upitnim riječima: kad, gdje, zašto, tko…
Ako razgovor ne ide, nemojte forsirati i odustanite. Ljudi su nekad umorni ili potpuno zaokupljeni nekim problemom. Ne možemo baš sa svima naći zajednički jezik. Nasmiješite se, pozdravite i započnite razgovor s nekim drugim.
Zapamtite, ljudska je svijest kompleksna. Sve i svi smo na neki način povezani i katkad rješenje nekog dugotrajnog problema dobijemo slučajno, tamo gdje najmanje očekujemo, kroz usta potpuno nepoznate osobe. I zato vodite neobavezne razgovore. Nikada ne znate kamo će vas odvesti.
Ana Berković: Glavna uloga na pozornici života