Stručna definicija bolesti kaže kako je “hipertireoza povećano lučenje trijodtironina i tiroksina tj. T3 i T4 hormona štitnjače uz suprimiran bazalni TSH, odnosno hormon hipofize. Etiološki uzrok može biti ili autoimuna bolest, odnosno kompletan poremećaj rada štitnjače ili utjecaj autonomije jednog ili više čvorova štitnjače.”
Za hipertireozu nema iznimke, javlja se u svim životnim dobima. No, najčešća je kod žena u dobi od 20 do 50 godina. Najčešći uzročnik je stres, ali ponekad do nje dovode i genetski čimbenici odnosno obiteljske predispozicije. Poznato je i da od hipertireoze oboli 2-3 % populacije, dok je kod muškaraca omjer 1:4.
Simptomi
Klasični i najčešći simptomi su nemir i nervoza, nesanica, pojačano znojenje, vrućina, umor, razdražljivost, ubrzan rad srca i bezvoljnost, gubitak težine bez obzira na apetit i, najčešće kod žena, pojačano opadanje kose. Prisutna je i mišićna slabost koja dovodi do otežanog hodanja, a penjanje predstavlja dodatan napor. Kod mlađih osoba izražen je nemir i povećana nervoza, a kod starijih srčane tegobe. Metabolizam je ubrzan, stolica učestala i nerijetko je prisutan i proljev. Važno je znati kako neliječena hipertireoza u krajnjim slučajevima može dovesti do fatalnih ishoda. No, simptomi koji ukazuju na prisutnost hipertireoze toliko su izraženi, da se liječnička pomoć obično zatraži na vrijeme, pa su i takvi ishodi vrlo rijetki.
Kada se liječi radioaktivnim jodom, a kada je potrebna operacija?
Nakon što se ustanovi kako je posrijedi hipertireoza, započinje medikamentozna terapija. Tek nakon toga moguće je utvrditi nastavak liječenja i hoće li on podrazumijevati primjenu radioaktivnog joda ili je potreban operativni zahvat. Operativni zahvati češći su kod mlađih osoba i kod osoba koje imaju štitnjaču većeg volumena. A liječenje radioaktivnim jodom češće je kod osoba s manjom odnosno štitnjačom standardne veličine i kod žena iznad 35-40 godina.
Zanimljivo je da se bolest nakon godinu dana medikamentoznog liječenja može povući tj. ući u remisiju kod osoba kod kojih je prisutan poremećaj rada cijele štitnjače (autoimuna bolest). Ali, većinom je bolest prisutna stalno, i uz liječenje lijekovima, a ponekad se bolest vrati nakon prekida uzimanja terapije.
Mogući ishodi operacije
Kao i kod tretmana radioaktivnim jodom, ishod operacije može biti različit: ako se ne odstrani kompletno tkivo štitnjače, operacija može rezultirati potpunom normalnim vrijednostima hormona; drugi ishod je mogućnost pojave hipotireoza tj. smanjeni rad štitnjače; a treći mogući ishod je ponovna pojava hipertireoze.
Što kada se odstrani cijela štitnjača?
Odstranjivanje cijele ili većeg dijela štitnjače, najradikalniji je zahvat i pristupa mu se kada je prisutna autoimuna bolest. Nakon odstranjivanja cijele štitnjače dolazi do stanja hipotireoze i potrebna je supstitucijska terapija koja podrazumijeva kontinuirano uzimanje lijeka koji sadrži nadomjestne hormone štitnjače. Ako je, pak, odstranjen samo dio štitnjače, nakon operacije je potrebno kontrolirati hormone tijekom nekoliko tjedana, nakon čega se utvrđuje njihova vrijednost i sukladno tome se propisuje supstitucijska terapija.
Što ako se ne odredi točna doza nadomjestne terapije?
Uzima li se terapija svakodnevno (preporuka je ujutro do 2 h prije jela ili prve jutarnje kave), ne bi trebalo doći do pogoršanja stanja ili dodatnih tegoba. Optimalnu dozu utvrđuje liječnik i ona najčešće iznosi 100 – 200 mg dnevno
Koliko često je potrebno nakon operacije kontrolirati hormone štitnjače?
Stanje se nakon operacije obično potpuno stabilizira za mjesec do dva mjeseca. Učestalije kontrole potrebne su neposredno nakon operacije, sve dok se ne postignu normalne vrijednosti hormona. Nakon toga nisu više potrebne česte kontrole, dovoljno je jednom do dva puta godišnje.
Prirodni načini u liječenju hipertireoze
5 namirnica koje pomažu kod hipertireoze
