Događa se nametnuti krizni trenutak kada smo prisiljeni razmisliti o sebi i svom životu, odnosu s voljenom osobom te tko smo kada ona ode. Koja je bila njezina, koja je moja svrha postojanja? Što pamtim o toj osobi, koju je ulogu imala u mojem životu, kao i ja u njezinom? Koje uloge sada gubim? Žalovanje nakon gubitka odnosno smrti bliske osobe čini pet faza teških emocija: nevjerica, tuga, ljutnja, depresija i prihvaćanje. Prvo se suočavamo sa šokom gubitka, uz koji se javlja nevjerica da se smrt zaista dogodila. Možemo osjetiti ljutnju prema sebi, okolini i samom preminulom zbog osjećaja da nas je napustio. U ovoj fazi možemo osjetiti strah i tjeskobu, ali i paniku jer smo sasvim nemoćni promijeniti nastalu situaciju.
Stanje depresije može se javiti ukoliko se ne upustimo u žalovanje i ne procesuiramo tugu. Posljednja faza jest prihvaćanje gubitka te povratak u stvarni život, koji se mora nastaviti bez voljene osobe.
Iscjeljivanje kroz faze žalovanja ne bi trebalo trajati duže od dvije godine, ali neke smrti se nikada ne prežale. Žalovanje je neizbježno i važno ga je odraditi. Ljutnja, bijes, nemoć, briga, beskrajna tuga emocije su koje pritom nećemo moći izbjeći. No, kako se nositi s njima? Žalovanje je težak proces, ali i put kojim ćete zacijeljeti te jednog dana ponovno prodisati.
Tugujući za voljenim osobama na neki način nastavljamo njihov život.
Dr. Tony Lake: O žalovanju
Ove misli dr. Tonya Lakea koje mogu biti korisne u fazama žalovanja te pomoći pri suočavanju s brojnim promjenama u životu nakon gubitka…
O većim nesrećama razmišljamo kao o nečemu što se događa drugim ljudima.
Zamislite na trenutak koliko ste znali o osobi koju ste izgubili.
Možda je to prvi put da ste doživjeli nečiju smrt.
U tom razdoblju srećete ljude zato jer ste nekoga izgubili i najvažnije što oni znaju o vama jest da žalujete. Za njih ste ožalošćena osoba. S vremenom to obilježje počinje blijedjeti.
Zašto tuga traje duže od ostalih osjećaja?
Tuga kao prirodan odgovor na gubitak
Kako s djetetom razgovarati o smrti?
