Mentalno emocionalni obrazac je program usađen u našu svijest ili podsvijest, sastavljen od određenih misli, vjerovanja i koncepcija. Ovaj obrazac uzrokuje da se kao reakcija na određenu situaciju u nama probude određene emocije i da reagiramo na određeni način. Obrasci se često manifestiraju tako da, koliko god se to trudili izbjeći, uvijek ponovno upadamo u istu situaciju te se protiv svoje volje osjećamo i reagiramo na isti način.
Sjeme mentalno-emocionalnih obrazaca formira se već u ranom djetinjstvu. Kroz život oni imaju tendenciju postajati sve razvijeniji, kompleksniji i na nas negativno utječu u sve većem broju životnih situacija. Česte posljedice su osjećaji nesigurnosti, usamljenosti, manje vrijednosti, nesposobnosti, oskudice, krivnje, odvojenosti, ljutnje, zamjeranja i zavisti.
U trenutku kad prestanete bježati i prihvatite stanje točno takvo kakvo jest, kakvo god bilo, osjetit ćete ogromno olakšanje.
Osjećaj manje vrijednosti
Svi kompleksi i obrasci iz kojih proizlazi patnja u bilo kojem obliku, utemeljeni su na jednoj misli kojoj na svjesnoj ili podsvjesnoj razini vjerujemo, naprimjer:
- „ja ne valjam”
- „ja nisam dobar“
- „ja nisam potpun ili dovoljan”
- „ja ne vrijedim“
Kao posljedica javlja se stalan osjećaj da nismo dobri, potpuni i dovoljni točno ovakvi kakvi jesmo. Uvijek smišljamo što bi još trebali napraviti kako bi bili bolji ili vrijedniji. To je univerzalna zamka u koju gotovo svi upadamo i iz nje proizlazi sva psihička patnja. S godinama osvještavamo sve više svojih obrazaca i upoznajemo ih sve bolje i bolje.
Međutim, pomaže li nam to da ih promijenimo, tj. rastvorimo, da se oslobodimo njihovog utjecaja? Često nas svjesnost o njima samo zakopava sve dublje i dublje u krugu samoosuđivanja, kompleksa, samozamjeranja i osjećaja da smo na bilo koji način loši, nedovoljni, krivi ili općenito drugačiji nego što bi trebali ili mogli biti.
Gdje je izlaz?
Kroz sve veću svijest o tome kako funkcioniraju i koliko nas ograničavaju i zagorčavaju nam život, počinjemo tražiti izlaz iz svojih problema. Počinjemo tražiti načine na koje bi se oslobodili ovih obrazaca. Ili od njih počinjemo bježati na različite načine – izbjegavanjem određenih situacija i ljudi ili kroz alkohol, droge, ovisnost o hrani, televiziji, internetu, kupovanju… I svemu onome što nam omogućava da se na trenutak ne moramo s njima suočavati.
Međutim, u sebi zapravo znamo kako ništa od toga nije trajno i dubinsko rješenje, kao kad privremeni izvor distrakcije više nije tu, naši problemi nam se vraćaju svom silinom.
Sljedeći korak u potrazi za slobodom i oslobođenjem od kompleksa kod mnogih postaje rad na sebi. Umjesto traženja izlaza u vanjskim stvarima počinjemo tražiti izlaz u promjeni životnih navika ili energetske strukture tijela. Činimo to kroz razne mentalne tehnike ili metode psihoterapije sa svrhom mijenjanja svojih misli tj. eliminacije svojih obrazaca. Nakon godina i godina rada na sebi mnogi ljudi imaju osjećaj da se nisu pomaknuli s mjesta ili da su promjene vrlo plitke. Osjećaju da ih oni osnovni korijenski problemi tj. kompleksi, obrasci emocija, reagiranja i ponašanja i dalje muče.
Prihvaćanje i suočavanje je jedino rješenje
Dok ne prihvatite svoje emocije, svoj obrazac i svoja ograničenja, dok ne prestanete stvarati otpor prema njima i ne odustanete od želje da ih promijenite i rastvorite, oni će uporno stajati na svojem mjestu. Koliko god pokušavali promijeniti sebe ili svijet oko sebe, konkretna, korijenska unutarnja promjena neće se desiti dok ne prihvatite ono što vas muči i okrenete se prema tome, umjesto da od toga bježite.
U trenutku kad prestanete bježati i prihvatite stanje točno takvo kakvo jest, kakvo god bilo, osjetit ćete ogromno olakšanje. Vaš problem u trenu će izgubiti na težini i dubini. Odjednom uviđate da to i nije bio toliki problem. Da ste sasvim u redu, sasvim dobri i dovoljni već sad, upravo u ovom stanju u kojem jeste.
Najčešće kad osjetimo da su nas obuzele negativne emocije, u nama se javlja potreba i želja da iz negativne emocije izađemo, da je prestanemo osjećati. Ta potreba je jedino što drži negativnu emociju na mjestu i ne da joj da prođe. Kad pustimo emociji da bude kakva god je, kad je prihvatimo i osjetimo do kraja, kad je prigrlimo i volimo, kad nemamo apsolutno ništa protiv nje, kad je shvatimo kao još jedan segment ekspresije života i samo još jedno iskustvo, tad ona nema izbora nego se sama od sebe rastvara. Obrazac nestaje.
Oslobađanje od negativnih emocija
Što više puta upadnemo u istu situaciju i osjetimo istu mentalno emocionalnu reakciju i protiv nje prestanemo stvarati otpor, to će djelovanje obrasca u nama više oslabjeti. I nakon nekog vremena će se i potpuno izgubiti. Situacije koje su nam prije zadavale stres i uzrokovale negativne emocije više na nas nemaju nikakav utjecaj. Postajemo slobodni od negativnih emocija. Postajemo mentalno mirni, staloženi i optimalno reagiramo u svakoj situaciji. Prestajemo stvari shvaćati osobno i vezati se za tuđa ili svoja mišljenja. Na situacije koje treba riješiti počinjemo gledati s čisto praktične perspektive. A to je kako u praksi najbolje riješiti problem s najboljim ishodom za sve.
Prestajemo se vezati za prošlost i brinuti o budućnosti. Sve više živimo u sadašnjem trenutku. Sve lakše nam dolaze odgovori na to što i kako upravo sada učiniti ono što je potrebno. Kad se obrasci počnu rastvarati, uviđamo da sve ono što smo o sebi negativno mislili, sve „negativne“ osobine koje smo si pridavali, nisu bile ništa drugo nego mentalno emocionalni obrasci sastavljeni od naših misli i vjerovanja.
Autor: Darko Pribeg / www.darkopribeg.com
