Tugovanje je vrlo osobno iskustvo. Što je gubitak značajniji, to je tuga veća, a najintenzivnija je u slučaju smrti voljene osobe. Kako ćete i koliko dugo žaliti, ovisi o karakteru, temperamentu, stilu života, iskustvu i prirodi gubitka. No, univerzalno je da je zacjeljenje postupno te da se potrebno suočiti s tugom i aktivno je rješavati.
Svatko tuguje drukčije. Proces žalovanja ne može se požurivati i ne postoji “normalan” tajming za tugovanje. Neke osobe će se početi osjećati bolje nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Za druge se proces tugovanja mjeri u godinama. Bez obzira na vaše iskustvo tuge, važno je biti strpljiv.
FAZE TUGOVANJA
1. Poricanje
2. Ljutnja
3. Potištenost
4. Prihvaćanje
5. Prilagođavanje situaciji i reintegracija
Ne prolaze svi kroz sve faze, a niti navedenim redoslijedom, jer je tuga nepredvidiva i individualna. Važno je zapamtiti kako je normalno osjećati sve ove emocije i kako ne postoji fiksno određeno vrijeme unutar kojega će one nestati.
Najteže razdoblje vremenom će postati manje intenzivno i kraće, ali sasvim je uobičajeno da godinama nakon gubitka osjetimo snažnu tugu, pogotovo u trenucima koje smo željeli podijeliti s voljenom osobom.
Nakon tragedije možete iskusiti sve vrste teških i iznenađujućih emocija – od šoka i ljutnje, mislimo kako smo tragediju nekako mogli spriječiti, iako to realno nije bilo moguće, preko osjećaja olakšanja nakon smrti osobe koja se dugo borila protiv teške bolesti, pa sve do predbacivanja krivnje. Iako ti osjećaji mogu biti zastrašujući, oni su normalna reakcija na gubitak. Oporavak počinje njihovim prihvaćanjem.
KAKO TUGOVATI?
Tugujte. Ako se osjećate tužno, uplašeno ili usamljeno, plakanje je normalna reakcija. Suze ne znače da ste slabi. Pokazivanje stvarnih osjećaja može pomoći i vama i vašim bližnjima. Osim toga, zbog hormona, plakanje olakšava ozdravljenje. No, nemojte suditi onima koji ne plaču, jer i oni osjećaju bol jednako duboko kao i drugi. Jednostavno imaju druge načine kojima iskazuju bol. Jedni će se zatrpati poslom, drugi će se povući u samoću ili nešto treće. Jedno nam je svima zajedničko, svi smo tužni.
Pronađite potporu. Okrenite se prijateljima ili članovima obitelji i nemojte ih izbjegavati jer vam treba potpora, bez obzira na to što možda mislite da ćete sve izdržati sami. Mnogi žele pomoći, ali često ne znaju kako. Recite im što vam je potrebno – rame za plakanje ili praktična pomoć oko sređivanja poslova.
Brinite se za sebe. Nakon smrti voljene osobe više nego ikad moramo brinuti o sebi, jer veliki emotivni stres može narušiti naše zdravlje, posebno štitnjače. Iako je tugovanje emocionalni proces, često uključuje fizičke tj. zdravstvene probleme poput umora, smanjenog imuniteta, gubitka kilograma ili naglog debljanja, mučnine, bolova i nesanice. Uz fizičko, brinite se i za psihičko zdravlje, jer su tijelo i um povezani. Pokušajte dovoljno spavati i pravovremeno jesti kako ne biste izgubili fizičku snagu. Izbjegavajte lijekove koji će vam trenutačno podići raspoloženje i nakon prestanka djelovanja vratiti vas u depresivno stanje.
Pripremite se za ‘okidače’ tuge. Blagdani, rođendani, godišnjice, obljetnice, Dan svih Svetih – sve su to situacije koje će probuditi uspomene i osjećaje. Budite spremni za te ‘udarce’ i znajte da je normalno biti tužan u tim prigodama. Razgovarajte s ljudima s kojima ćete ih podijeliti i nemojte skrivati kako se osjećate.
Ne odbacujte život. Voljenu osobu nećete zaboraviti ako si dozvolite nove radosne trenutke. Dapače, prisjećajte se svih lijepih trenutaka koje ste proveli zajedno, ali pokušajte i uživati u onima koji su ostali s vama i koji vas trebaju. Zapišite svoje misli u dnevnik, napišite onima koji vam nedostaju pismo i recite im sve što niste stigli dok su još bili tu, napravite foto album koji će slaviti njihove živote ili se uključite u neku organizaciju koja im je bila važna i na taj način nastavite djelovati u njihovo ime.
Tuga ponekad treba pomoć
Ne ustručavajte se potražiti pomoć terapeuta ili savjetnika, u vjerskoj zajednici ili grupama potpore, pogotovo ako mislite da vaš život više nema smisla, tjednima se osjećate odvojeno od svijeta ili ne možete obavljati svakodnevne aktivnosti.
Ne zaboravite, ne umiru voljeni dok žive oni koji ih vole… oni su samo otišli na put kojim svi jednom moramo poći.
