C reaktivni protein (CRP)

C reaktivni protein (CRP) poznat je u laboratorijskoj dijagnostici kao najviše ispitivan protein plazme, koji služi kao upalni marker. Zbog toga je važan indikator kod upale, nekroze tkiva ili traume. Ima visoku osjetljivost i malu specifičnost. Uz njega, u krvi postoje i drugi tzv. upalni proteini, poput fibrinogena, amiloida A i interleukina 6. Kod zdravih osoba CRP je prisutan u vrlo niskim koncentracijama.

CRP pripada pentraksinskoj proteinskoj porodici, a proizvode ga jetra i masne stanice (adipociti). Po sastavu je glikoprotein molekularne mase 110 kD, prema obliku prstenasti pentamer, a prema svojstvima je član skupine proteina poznatih kao reaktanti akutne faze upale. Naime, njegove vrijednosti strelovito rastu u slučaju akutne upale. Tako mogu narasti i stotinu puta u roku samo 24 sata. Stoga se posljednjih godina CRP u dijagnostici često koristi kao zamjenski test za sedimentaciju eritrocita (SE), koja se u dijagnostičke svrhe koristi više od 50 godina.

U fazi nespecifičnoga imunog odgovora organizma na neku infekciju, CRP je važan imunološki protein. Povećanje njegove koncentracije u krvi nastaje već šest do devet sati nakon početka infekcije. Maksimum doseže za jedan do tri dana, nakon prethodnog porasta koncentracije interleukina 6, kojeg izlučuju različite imunološke stanice. Njegovi imunološki učinci su brojni: aktivacija komplementa, supresija ili aktivacija određenih tipova T-limfocita i prozvodnje nekih citokina, mogućnost vezanja bakterijskih polisaharida i fosfolipida iz tkiva oštećenih upalom, traumom ili infekcijom.

Najčešće se koristi za potvrdu postojanja akutnih upala, zatim organskih bolesti, poput infarkta srčanog mišića, infekcije ili tromboze, te raznih kroničnih bolesnih stanja, kao što su kronične upale, reumatske bolesti i maligni tumori.

Važan je za razlikovanje virusnih od bakterijskih upala. Naime, kod virusnih infekcija koje prate povišena sedimentacija i povišen broj leukocita, CRP ostaje u nižim granicama vrijednosti nego ako je posrijedi bakterijska infekcija, u slučaju koje je njegov porast puno viši.

Uspješno se primjenjuje i u razlikovnoj dijagnostici upala zglobova i mišića, kod ranog otkrića upale zglobnih ovojnica, kao pomoć u dijagnostici simptoma i bolesti probavnog sustava, osobito za razlikovanje iritabilnog kolona od neke organske bolesti crijeva, kao i razlikovanje ulceroznog kolitisa od Crohnove bolesti.

Osim za otkriće akutnih upalnih reakcija, procjene koncentracije CRP-a korisne su i u procjeni napredovanja bolesti, odnosno učinkovitosti terapije. Tako će npr. uspješnom primjenom antibiotske terapije CRP koncentracija u serumu pasti brže od sedimentacije eritrocita. Tako se praćenjem njegove koncentracije može spriječiti nepotrebno uzimanje manje djelotvornog ili nedjelotvornog antibiotika, odnosno na vrijeme ga zamijeniti djelotvornijim. U tom smislu određivanje vrijednosti CRP-a od iznimne je važnosti i u dijagnostici i praćenju terapije infekcija u nedonoščadi i novorođenčadi.

Nakon kirurških operacija, koncentracija CRP-a raste za dva do šest sati, a pada do trećeg dana nakon operacije. Ne dođe li do pada vrijednosti CRP-a nakon tog vremena, to upućuje na infekciju kao komplikaciju operativnog zahvata.

Prije vađenja krvi u medicinskom laboratoriju nisu potrebne posebne pripreme. Koncentracija CRP-a određuje se iz uzorka tekućeg dijela krvi (seruma ili plazme) biokemijskim testiranjem raznim metodama (ELISA test, brza imunodifuzija, aglutinacija…), a posljednjih nekoliko godina najčešće metodom imunoturbidimetrije.

Referentna vrijednost ne razlikuje se kod muškaraca i žena. Varira od laboratorija do laboratorija – od 0 do 1,0 mg/dL ili manje od 10 mg/L. Usto, nema statistički značajnih razlika s obzirom na razinu CRP-a u odnosu na dob.

Pozitivan CRP test daje informaciju o postojanju upalnih zbivanja u organizmu. Među njima su najčešći karcinom, bolesti vezivnog tkiva, infarkt srca, infekcije, upalne bolesti crijeva, lupus eritematodes, pneumokokna upala pluća, reumatoidni artritis, reumatska groznica, tuberkuloza, itd.

Normalna razina ovog proteina u krvi ipak ne isključuje mogućnost blažih lokaliziranih upala ili kroničnih bolesti, kao što su ulcerozni kolitis ili sistemski lupus eritematodes.

Čimbenici koji mogu promijeniti vrijednosti CRP-a u serumu mogu biti biološki i analitički. Od bioloških to su: pojačan fizički napor, visoka kronološka dob, trudnoća (osobito posljednjih nekoliko mjeseci), uzimanje oralnih kontraceptiva, pušenje i visoka nadmorska visina. Najčešća dva analitička čimbenika koja mogu utjecati na vrijednost CRP-a su povišene masnoće u serumu (lipemija) i postojanje tzv. reumatoidnih faktora.

Pušači imaju i statistički značajno više serumske vrijednosti CRP-a od nepušača. A u serumu osoba s normalnim i povišenim vrijednostima kolesterola i triglicerida nema statistički značajne razlike u vrijednostima ovog proteina. Osim kod kardiovaskularnih bolesti, povišena razina CRP-a česta je kod šećerne bolesti i arterijske hipertenzije.

Prema vrijednostima visoko osjetljivog CRP-a (tzv. high sensitivity – hs-CRP) može se procijeniti rizik od kardiovaskularnih bolesti:

• hs-CRP manji od 1 mg/L – nizak rizik;
• hs-CRP od 1-3 mg/L – umjeren rizik;
• hs-CRP veći od 3 mg/L – visok rizik.

Nerealno snižene vrijednosti CRP-a može se naći u osoba koje su na terapiji lijekovima za smanjenje masnoća u krvi (statinima) ili na terapiji acetilsalicilnom kiselinom.

Mjerenje koncentracija CRP-a u serumu pokazalo se vrlo važnim i dobrim pokazateljem rizika za nastanak infarkta srčanog mišića u osoba kod kojih istodobno postoji nekoliko čimbenika rizika za tu bolest, ali i kod onih koji imaju niske vrijednosti LDL kolesterola u krvi. Naime, budući da je dokazano da CRP potiče aterosklerozu, njegove povišene vrijednosti mogu pomoći u objašnjenju razloga zbog kojih neke osobe dožive akutni infarkt srčanog mišića ili moždani udar iako su im koncentracije lipida u krvi normalne.

Prema brojnim istraživanjima, ovaj protein pokazao se i kao visoko prediktivan u smislu najave mogućega sljedećeg infarkta, moždanog udara ili bolesti perifernih arterija. Koristan je i za praćenje učinkovitosti liječenja kardiovaskularnih bolesti.