Nekoliko vrsta tireoiditisa razvija tireotoksikozu koju uzrokuje oslobađanje pohranjenih hormona iz oštećene štitnjače. Akutni bakterijski tireoiditis nastaje širenjem upale iz okolnog tkiva, ozljedom štitnjače ili bakterije dođu krvlju. Najčešći uzročnici su piogeni koki. Klinički znaci bolesti su otok i bol štitnjače s crvenilom kože, a ponekad s gnojnom sekrecijom. Liječi se antibioticima a ponekad i incizijom. Tijekom aktivne upale može se razviti hipertireoza, a poslije smirenja upale može nastupiti hipotireoza.
Obično nakon blage virusne infekcije gornjih dišnih putova nastupi umor, blago povišena tjelesna temperatura, otok i bolnost štitnjače.
Subakutna upala štitnjače (De Quervain)
Subakutna upala štitnjače vjerojatno je uzrokovana virusom. Uz lokalne simptome bolesnik ima i opće simptome: povišenu tjelesnu temperaturu, bol u mišićima, visoku sedimentaciju eritrocita i prolaznu hipertireozu. Subakutni tireoiditis je tipični upalni odgovor na niz virusnih infekcija (Coxsackie, adenovirusi, gripu, infekcijske mononukleoze, miokarditisa, ospica i mačjeg ugriza). Citološki nalaz punkcije štitnjače pokazat će epiteloidne stanice i divovske stanice stranog tijela. Obično nakon blage virusne infekcije gornjih dišnih putova nastupi umor, blago povišena tjelesna temperatura, otok i bolnost štitnjače.
Ovisno o stupnju oštećenja tireocita pojavljuje se i prolazna, pa čak i trajna hipotireoza. Jako ubrzana sedimentacija eritrocita te izostanak prikaza štitnjače na scintigrafiji uz citološki nalaz granulomatoznog tireoiditisa pomaže postavljanju dijagnoze. Liječi se sredstvima za smirivanje upale: većim dozama acetilsalicilne kiseline ili ibuprofenom te betablokatorom, a kod tvrdokorne upale i kortikosteroidima. Upala obično prolazi bez posljedica za nekoliko tjedana, no ponekad traje i nekoliko mjeseci, a u 5-10% slučajeva može nastati trajna hipotireoza koja zahtijeva doživotno nadomjesno liječenje levotiroksinom.
Kronična autoimuna upala štitnjače (Hashimotova bolest)
Hashimotov tireoiditis je autoimuna upala štitnjače kroničnog tijeka. Nastaje zbog poremećaja imunološkog sustava uz genetsku predispoziciju, a većina oboljelih ima pozitivnu obiteljsku anamnezu. Češće se javlja u žena u generativnoj dobi, a može se pojaviti u bilo kojoj dobi, a u djece je najčešći uzrok sporadične guše. Dokazi sudjelovanja autoimunih čimbenika su infiltracija štitnjače limfocitima i nalaz povećanih vrijednosti imunoglobulina i protutijela na nekoliko komponenti tkiva štitnjače.
Glavna karakteristika bolesti je autoimuna destrukcija tkiva štitnjače, pojava gušavosti sa ili bez poremećaja funkcije štitnjače. Dijagnoza se postavlja nalazom pozitivnih protutijela na tireoglobulin (anti-Tg) i protutijela na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO), tipičnog nalaza ultrazvuka štitnjače, a može se učiniti i citološka punkcija.
Hashimotov tireoiditis može se pojaviti zajedno s nekom drugom autoimunosnom bolesti kao npr. kroničnim aktivnim hepatitisom, pernicioznom anemijom, reumatoidnimartritisom, sistemskim lupus eritrematodesom, Sjogrenovimsindromom, Addisonovom bolešću, šećernom bolešću tipa 1 , Basedowljevom bolešću. Povećanje štitnjače je istaknuto obilježje ove bolesti.
U ranoj fazi bolesnik ima normalan metabolizam, napredovanjem bolesti može se razviti hipotireoza zbog progresivne zamjene tkiva štitnjače limfocitima ili fibroznim tkivom. Tada su vrijednosti TSH visoke, a T3 i T4 snižene. Liječenje se provodi nadomjesnom terapijom levotiroksinom doživotno.
* PROČITAJTE I OVE ČLANKE:
Hashimoto i prehrana: vitalna važnost vitamina B12
Hashimoto: 7 mitova o prehrani