Medicinski medij: Usporena jetra razlog je rasta broja kilograma

Debljanje bez razloga

Kod mnogih će se problemi s jetrom događati tiho, u pozadini. Razvijat će se desetljećima prije nego se jetra toliko uspori da joj skladišni kapaciteti za masnoće posve prestanu normalno funkcionirati. To je razlog zašto će ljudi reći da su 10, 20, 30, 40 ili 50 godina imali normalnu tjelesnu masu te da su se odjednom počeli debljati, bez nekog posebnog razloga. Stručnjaci će često ustrajati da se to događa jer se metabolizam s godinama počeo usporavati te da će to riješiti boljom prehranom i s više tjelovježbe.

I ljudi zaista često postižu dobre rezultate. Važno je znati da se to ne događa zato jer se metabolizam ubrzava. Naprotiv, kad jedemo veću količinu neprerađene hrane te kad se više krećemo, podupiremo procese čišćenja jetre i njezine detoksikacije. Istovremeno pojačavamo i dotok kisika u taj organ. Dijelovi jetre pomlađuju se upravo zahvaljujući tjelovježbi i boljoj prehrani, pa ljudi i mršave. Ponovno, to nema veze s metabolizmom.

Kod osobe koja izvana izgleda posve zdravo, moguće je da je jetra već usporila funkciju, jer se naslage masnoća u njoj gomilaju te narušavaju i građu tijela i kondiciju. Ljudi često dođu do točke u kojoj dožive iznenadnu promjenu. Počinje im se povećavati tjelesna masa, iako u životu nisu promijenili ništa značajno. To je ujedno vrijeme kad čuju: „Imate spori metabolizam.“ To je točka koju je doseglo preko 50 posto ljudi koji se bore s problemom tjelesne mase. Kad tjelovježba i pomnjivo planirana prehrana ne zaustavljaju rast broja kilograma na vagi. U tim slučajevima tajanstvenih problema s tjelesnom masom, jetra je toliko usporila svoju funkciju da joj je potrebna iscjeljujuća podrška.

Zagušena jetra

Višak masnih stanica, patogeni otpad, višak adrenalina i/ili toksina zasitili su jetru. Kad je u tom stanju, ona ne može prerađivati masnoće na način na koji bi to trebala. Zato se u njoj masne stanice počinju puno brže gomilati.

Jetra postaje u tolikoj mjeri zagušena da se masnoće počinju gomilati i izvana te tako nastaje stanje koje prethodi masnoj jetri, kao i stanje masne jetre. Masne se stanice zatim počinju akumulirati u crijevima, a u konačnici srce i arterije postaju zasićeni masnoćama. Moguće je da će doći do povišene razine A1C (u testu krvi koji se koristi za dijagnozu dijabetesa tipa 1 i tipa 2), zajedno s dijagnozom predijabetesa. Oko struka se počinju gomilati masne naslage.

To je aspekt problema s povećanjem tjelesne mase povezan s masnim stanicama. Kad bi ljudi naokolo nosili svoju jetru u rukama, svjedočili bismo velikoj stopi predmasnih i masnih jetri. Umjesto toga, prosuđujemo na temelju vanjskog izgleda. To znači da mršavi ljudi najčešće osjećaju pravo da pretile ljude nazivaju „debelima“. Pritom nemaju pojma da bismo, kada bismo mogli zaviriti u njihova tijela, najvjerojatnije utvrdili da i njih same možemo smatrati „pretilima“. I to na temelju stanja njihove jetre, samo što učinci pretilosti još nisu vidljivi izvana.

Zadržavanje tekućine u tijelu

Kad osobu nazovemo „debelom“ ili kad ona samu sebe smatra debelom, u većini situacija masnoća je jedino što je čini debljom nego što to želi biti. A još jedan aspekt povećanja tjelesne mase, posebice tajanstvenog povećanja tjelesne mase, je zadržavanje tekućine u tijelu.

Ako naokolo nosite 30 kilograma viška unatoč trudu koji ulažete, postoji vjerojatnost da samo 20 kilograma od tih 30 potječe od tjelesnih masnoća. Preostalih 10 kilograma čini tekućina koju tijelo zadržava. Taj nedijagnosticirani limfedem rezultat je vašeg limfatičkog sustava koji je prisiljen djelovati poput filtera umjesto vaše jetre. Jetra bi trebala biti filtr za makro otpad, a limfatički bi sustav trebao prerađivati mikro otpad. Ali, kad je jetra iscrpljena, više joj otpada bježi. Kao posljedica, onaj sluzavi otpad koji pobjegne u limfatički sustav gušći je nego što je limfatički sustav spreman prihvatiti. To posljedično izaziva zagušenje limfnih kanala. Limfa ne može teći nesmetano i zato je limfatički sustav pokušava gurati kroz te blokade. Počinju se stvarati džepići limfe, što izaziva zadržavanje tekućine u tijelu. Već sama spoznaja ovih informacija predstavlja ključ napredovanja.

Otkrivena tajna

A što je s ljudima koji imaju 80 ili 90 godina, a i dalje su vitki bez nekog posebnog razloga? U čemu se ti rijetki sretnici razlikuju? Neki kažu da se to događa jer imaju dobre gene ili robusne metabolizme. Ali, to nije istina. Kad osoba uspijeva tijekom cijelog života održavati zdravu tjelesnu težinu, to je moguće jer jetra te osobe nikad nije bila maksimalno opterećena otrovima, virusima, toksičnim teškim metalima, različitim sojevima i mutacijama patogena, plastikom, drogama, insekticidima, herbicidima, fungicidima, otapalima i drugim toksičnim kemikalijama, dioksinima te krajnje velikim količinama masnoća. Kod tih se osoba i dalje snažno luči žuč koja sadržava aktivne i vitalne soli pune enzima. Kakvi god da su bili patogeni i otrovi s kojima je jetra tijekom vremena bila prisiljena nositi se, oni nisu bili presnažni da bi je gurnuli preko ruba.

Pogledajte obitelj koja se nekoliko generacija bori s pretilošću, a onda i obitelj koja je generacijama vitka. Da, moguće je zaključiti da je vitka obitelj osvojila jackpot kad su se dijelili geni. I premda geni igraju važnu ulogu u našim životima, oni ovdje nisu jedini odgovor. Istina je da u ovom slučaju drugi ključ nasljeđa igra presudnu ulogu: toksini u jetri. Kod osoba koje nikad nisu imale problema s pretilošću, možemo reći da su naslijedili nižu razinu otrova, u odnosu na sve nas.

Moguće je da baka nije koristila DDT poput 99 posto ljudi u susjedstvu. Moguće je da otac nije radio u tvornici. Jetre u toj obitelji bile su manje zasićene, a posljedično je njihovo potomstvo, kad bi došlo na ovaj svijet, bilo manje opterećeno. Samim tim postojala je manja vjerojatnost da će imati problema s tjelesnom masom. Geni ovdje uopće nisu bili važni. Puno više informacija o igri okrivljavanja gena i mitu vezanom za metabolizam pronaći ćete u mojoj knjizi Zdrava štitnjača.

Svi smo različiti

Mnoštvo je situacija u kojoj braća i sestre, koji imaju najsličniji DNK unutar jedne obitelji, dokazuju da taj problem nije posve povezan s genima, jer su im iskustva vezana za tjelesnu masu posve drukčija. Jetra brata, na primjer, može biti iznimno toksična, zatrovana teškim metalima i višom razinom naslijeđenih patogena, dok virusi u jetri sestre mogu biti uspavani i ne sadržavati toliko toksičnih teških metala. To samo znači da će jedan imati problema s tjelesnom masom, a drugi neće. Ne smijemo zaboraviti da smo svi različiti.

Povećanje tjelesne mase nikad ne bismo trebali smatrati zlom kobi i nepromjenjivom sudbinom, niti bismo osobe s takvim problemom trebali osuđivati. Vaša usredotočenost na izgladnjivanje, napornu tjelovježbu i okrivljavanje svoje obitelji – sve je to sad iza vas. Prihvaćanje istine da je veći dio viška tjelesne mase zapravo voda koju naše tijelo zadržava u sebi može biti zaista oslobađajuće. To znači da smanjenje tjelesne mase ne mora podrazumijevati naporno zbrajanje kalorija. Ovdje govorimo o dizanju brane kako bi taj višak mogao isteći.

Također, moramo zapamtiti da taj višak masnih stanica najčešće nije rezultat brze  hrane i pasivnog načina življenja. Moguće je da osoba redovito vježba i jede pažljivo odvagane porcije najzdravije hrane. Ali, ali da se istovremeno masnoće i dalje akumuliraju u tijelu, jer EBV ili neki drugi od brojnih „mutikaša“ snažno ometa funkciju jetre.

Sljedeći put kad primijetite da je netko pretio ili kad razočarano pogledate sebe u zrcalu, otkrijte kako ćete se osjećati kad uklonite tu stigmu te kad prihvatite istinu. Nemojte odmah razmišljati o traci za trčanje; bolje je da jačate svoje suosjećanje.

Podsjetite se da višak tjelesne mase nije ničija pogreška te da pretilost nije neizbježna sudbina. Moguće je napredovati, ali samo kad znate istinu. Iscjeljenje jetre te eliminiranje onih čimbenika koji taj organ preopterećuju, kao što su virusi, iscrpljene nadbubrežne žlijezde i izlaganje toksičnim tvarima – predstavlja istinski ključ za mršavljenje.