Poremećaj rada štitnjače podrazumijeva i niz pregleda i pretraga kako bi se utvrdio stupanj nastalog poremećaja odnosno bolesti. Najčešće je to pretraga krvi koja će pokazati vrijednost hormona štitnjače i temeljem njih dijagnosticirat će se poremećaj. On može značiti preveliku ili premalu proizvodnju hormona štitnjače i sukladno tome odredit će se daljnji pregledi, terapija i redovite kontrole. U slučaju sumnje na ostale bolesti štitnjače, liječnik će pacijenta uputiti na specijalistički pregled i temeljem njega utvrditi stupanj oštećenja same štitnjače.
Poremećaj rada štitnjače podrazumijeva i niz pregleda i pretraga kako bi se utvrdio stupanj nastalog poremećaja odnosno bolesti.
PREGLEDI I PRETRAGE
TSH i hormoni štitnjače
Određivanje serumske razine TSH i hormona štitnjače fT3 i fT4 izrazito je precizna dijagnostička metoda u procjeni funkcije štitnjače. S obzirom da je suvremena laboratorijska dijagnostika tehnološki uznapredovala do te razine da smo danas u mogućnosti detektirati nevjerojatno male razlike u razini TSH, danas je određivanje serumske razine TSH u 99% slučajeva dovoljno za procjenu funkcije štitnjače. No, isto je tako važno napraviti analizu fT3 i fT4 hormona štitnjače kako bi se u potpunosti utvrdio pravi status odnosno stupanj potemećaja funkcije štitnjače i eventualno narušene pretvorbe hormona u tijelu.
Antitireoidna protutijela (TPO, TgA)
Protutijela na tireoidnu peroksidazu (anti-TPO) i antitireoglobulinsko protutijelo (TgA) su protutijela na proteine koji se nalaze ekskluzivno u štitnjači. Znak su upale štitnjače, u najvećem broju slučajeva kroničnog tireoiditisa (Hashimotov tireoiditis) autoimune etiologije. Dio su začaranog kruga koji uključuje i infiltaciju limfocita u tkivo štitnjače koji to tkivo oštećuje i dugoročno može dovesti do hipotireoze. Ipak, sama vrijednost protutijela nema apsolutno nikakvog direktnog utjecaja na razinu hormona štitnjače i simptome koje bolesnik može osjećati.
Kod protutijela je bitno samo je li njihova vrijednost pozitivna ili negativna. S kliničkog gledišta nema nikakve razlike jesu li ona blago povišena ili 100 puta viša od gornje granice urednih vrijednosti. Njihovom pozitivnom ili negativnom vrijednosti potvrđuje se ili isključuje dijagnoza kroničnog tireoiditisa, te ih u pravilu nije potrebno ponavljati.
Ultrazvuk (USG) štitnjače
Ultrazvuk štitnjače, koji se danas većinom ordinira i prije prvog pregleda specijalista, u većini slučajeva samom startu uopće nije potrebno ni raditi. Naime, USG štitnjače je izvrsna metoda za provjeru morfologije (strukture) same štitnjače (tj. provjeru veličine, homogenosti i potvrdu prisutnosti čvorova u štitnjači). Ovi pregledi su rijetko kada presudni kod funkcijskih poremećaja štitnjače, a upravo su funkcijski poremećaji štitnjače odgovorni za simptome koje biste mogli osjećati.
Scintigrafija štitnjače
Scintigrafija štitnjače je nuklearnomedicinska metoda koja je izrazito korisna u razlikovanju funkcionalnih od nefunkcionalnih čvorova u štitnjači te razlikovanju glavnih uzroka tireotoksikoze (hipertireoze, subakutnog tireoiditisa i toksičnog adenoma). Ovi pregledi podrazumijevaju intravenozno injiciranje radioaktivne supstance tehnecijevog pertehnetata (99mTcO4‾), čija molekula je kemijski slična jodu. Ona se nakuplja u štitnjači koja se nakon 20-ak minuta može vizualizirati pomoću gama kamere. Važno je napomenuti da se scintigrafski prikazuje funkcija štitnjače, što je čini komplementarnom ultrazvuku.
Citološka punkcija čvorova u štitnjači
Citološka punkcija čvorova u štitnjači ima jednu, ali izrazito važnu ulogu u dijagnostici štitnjače. To je razlikovanje benignih od malignih promjena (čvorova) u štitnjači, prethodno detektiranih ultrazvukom, scintigrafski ili palpacijski. Danas se provodi, praktički isključivo, pod kontrolom USG-a što izrazito povećava preciznost same pretrage. Podrazumijeva izvlačenje staničnog materijala iz čvora u štitnjači, bojanje i analizu dobivenih stanica pod mikroskopom. Ponekad se, u slučaju nejasnog, nalaza može provesti i genska analiza pomoću RT-PCR metode. Važno je napomenuti da čvorove promjera manjeg od 1 cm, u najvećem broju slučajeva, nema smisla punktirati. Razlog je taj što tada preciznost same punkcije značajno opada.
