Vrijeme blagdana je vrijeme ljubavi koje trebamo nesebično poklanjati najmilijima s ciljem da se svi dobro osjećamo.
Obitelj – mjesto gdje caruje ljubav
Što je meni bilo da se udam za njega!!? Česta nevjerica nakon godina i godina braka za one koji su u njemu opstali. Sjetimo se kako je to bilo nekada davno kad ste rekle DA! On je bio ništa manje nego princ iz bajke. Sve njegovo je bilo lijepo, dobro, privlačno, zabavno, uzbudljivo i usmjereno prema vama. U brak ste ušli i stvorili obitelj iz ljubavi i zbog ljubavi.
Zbog toga bi se upravo u obitelji njeni članovi trebali osjećati dobro. Ona je mjesto ljubavi, pruža osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti, povjerenja, pripadanja. U obitelji se brinemo jedni o drugima, našim potrebama i željama, kao i o tome kako se osjećamo. Svaki njen član trebao bi osjećati poštovanje i uvažavanje. Kad izađemo iz te komforne zone, nerjetko smo kroz poslovne i druge obaveze izloženi velikom stresu i naporima. Zato je još važnije da obitelj bude mjesto i emocija u kojoj se njezini članovi, pored svih obaveza i dužnosti, mogu prepustiti opuštanju, zabavi i izražavanju ljubavi. Takve obitelji u kojima se svi njeni članovi dobro osećaju zovemo funkcionalne obitelji.
Razlika između funkcionalnih i disfunkcionalnih obitelji nije „crno-bijela”. Postoji više prijelaznih oblika između potpuno funkcionalnih i potpuno disfunkcionalnih obitelji. Gledajući svijet oko sebe i poražavajuće statistike, stječe se utisak da je više disfunkcionalnih, nego funkcionalnih obitelji.
Svi članovi obitelji trebaju pokazati određeni stupanj emocionalne zrelosti i spremnost da svoje želje i potrebe ponekad podrede drugim članovima obitelji i njihovim stvarnim potrebama.
Nove uloge – mama i tata
Kad se dvoje mladih odluči za zajednički život i stupi u brak, preuzimaju uloge supružnika, muža i žene. Upućeni su jedno na drugo i ako uistinu dijele dobro i zlo, imanje i nemanje, moranje i ne moranje, dužnosti i zabavu, njihov brak nastavlja funkcionirati. Baš kao i veza koja mu je predhodila. Veza u kojoj su se osjećali toliko dobro da su se odlučili na zajednički život.
Kad se rode djeca, uloge se nužno mijenjaju. Oni oni više nisu samo supružnici, već postaju i roditelji. To je nov izazov za oboje. Jer, obiteljski život zahtjeva da dobro funkcioniraju i da se osjećaju ispunjenima. Kako u ulogama supružnika, tako i u ulogama roditelja. A to često nije nimalo lako. Niti znamo, niti umijemo. Nitko nas ne podučava toj preteškoj ulozi. A i da imamo fakultet za roditeljevanje, tko može 24 sata dnevno biti nepogrešiv… I kad nam ide i kad spajamo kraj s krajem i kad svi oko nas imaju više i kad podižemo djecu u blagostanju i kad su naša djeca lako odgojiva i kad su ispala vragu iz torbe...
Do disfunkcionalnosti u obitelji često dolazi zato jer jedno od supružnika, ili oboje, ne uspjeva harmonizirati te dvije uloge. Stoga se počinju osjećati loše u jednoj od njih. Postoje žene kojima je imperativ udovoljiti mužu i tako se spasiti od besmisla života zvanog preljub ili razvod braka. Iako se na kraju priče prizivani strahovi obistine jer ste mu postali dosadni, neugledni, iscrpljeni, depresivni, anksiozni…
Roditeljski brak ili što će biti s nama kad djeca odrastu i odu
No, češće supružnici završe u „roditeljskom braku”. Udobno smješteni u uloge roditelja, zatomljuju nezadovoljstvo odnosom sa svojim supružnikom. Ova asimetrija dovodi do žrtvovanja supružnika koji ostaju u braku „samo zbog dece”. To kasnije nerijetko postaje psihološko i emotivno opterećenje i za roditelja koji se žrtvovao i za onoga kome se stalno nabijalo na nos to žrtvovanje. A i za odraslog sina ili kćer.
Svi članovi obitelji trebaju pokazati određeni stupanj emocionalne zrelosti i spremnost da svoje želje i potrebe ponekad podrede drugim članovima obitelji i njihovim stvarnim potrebama. Posebno se to očekuje od roditelja. No, ta spremnost nikako ne smije biti jednostarana i rezervirana npr. samo za ženu, majku, kraljicu. U tom slučaju stvar se svodi na žrtvovanje, ulogu u kojoj se nitko neće osjećati udobno. Obitelj će vremenom postati disfunkcionalna, a i odgojni rezultati će izostati. No, to je tema za sebe!
Jedna vrsta obiteljske emocionalne disfunkcionalnosti jest kad si jedan njen član, bilo muž ili žena, a ponekad i dijete, da za pravo od svih ostalih članova zahtijevati da im smisao života bude činjenica kako se on osjeća. Tj. zahtjevati da se primarno on ili ona osjećaju dobro i zadovoljeno. To su osobe koje više ili manje uspješno dominiraju u svojim obiteljima. Zbog toga svi drugi trebaju udovoljavati njihovim očekivanjima i zahtjevima. Bilo da ljutnjom, bijesom,pa čak i nasiljem, zastrašuju druge. Bilo da kod drugih suptilno izazivaju osjećaj krivice, ove osobe oštećuju obiteljsku emocionalnu klimu.
Prividno su funkcionalne one obitelji u kojima se jedan ili više članova žrtvuju. Čine to tako što otpisuju svoje želje i potrebe. Izbegavaju i najmanje konflikte i u svemu ugađaju drugima. Iako u ovakvim obiteljima konflikti nisu česti, dugoročno gledano, potisnuti doživljaj nezadovoljstva i frustriranosti člana koji se žrtvuje, prije ili kasnije dolazi na „naplatu”. Račun često ispostavlja vaša štitnjača!
Vrijeme za nas
Sjećam se zgode kada je prijatelj opterećen poslovnim i obiteljskim obavezama uzdahnuo kako jednostavno nema vremena za “to i to”. Na to mu je kćerkica odgovorila “Tata, pa kupit ćemo u dućanu!” Bilo bi to sjajno. Ali, tijekom godine, obitelji u kojima supružnici imaju malu djecu i zahtjevne poslove, prati kroničan nedostatak vremena za ono što najviše vole, opuštajuće trenutke s najdražima.
Vrijeme godišnjih odmora i nadolazećih blagdana je period kada su i roditelji i djeca makar na kratko oslobođeni poslovnih i školskih obaveza. Vrijeme kada bi se trebali pojačano okrenuti jedni drugima i tako provoditi vrijeme. Zato neka vam i ovi blagdani budu prigoda za prakticiranje obiteljskih uloga, kako roditeljskih tako i supružničkih, s ciljem da se i vi i svi drugi dobro osećate. Tako se učvršćuju emocionalne veze, naročito s djecom. A ona su, prema istraživanjima, željna dugotrajnijeg druženja s roditeljima. Jer nema tog skupocjenog poklona koji će im biti značajniji od tople obiteljske atmosfere, čak i kad nešto radite zajedno.
Apostrofirat ću još jednom, ako želite da vam djeca jednog dana budu dobri i emocionalno zreli ljudi, volite se i poštujte pred njima jednako koliko volite i uvažavate njih. Na ljubavi i nježnosti nikad ne štedite, ne zaboravljajući da djecu treba i disciplinirati. No, blagdani su prigoda da jedni druge razmazite, nikako ne skupim poklonima, već vremenom i raspoloženjem koje ćete si pokloniti u maniri dobrog, starog Djeda mraza!