Možda ste nekada čuli kako je neka od vama poznatih žena bila uvjerena da je trudna i kako je imala „sve simptome trudnoće“. A onda, nakon nekog vremena, o toj trudnoći ni slova. Što se desilo, je li bio pobačaj, prijevremeni porod? U želji da ne dodajete “sol na ranu“ šutite i prijeđete preko toga, pričate o koječemu i pretresate mnoštvo ostalih tema. No, možda biste baš trebali inzistirati na razgovoru, želite li joj pomoći. Zašto? Evo zašto…
Lažna trudnoća ili pseudocijesis
Lažna trudnoća ili umišljena trudnoća (latinski: pseudocijesis) ozbiljan je poremećaj i tako ga treba tretirati. Pravu pseudocijezu ipak treba razlikovati od pretpostavke o trudnoći žene u perimenopauzi. Odnosno, od situacije u kojoj je menstruacija izostala, ne zbog trudnoće, nego zbog životne dobi. Žena generativne dobi koja ima neredovite menstruacijske cikluse, često mjesec dana iza svakog spolnog odnosa misli da je trudna, s obzirom da menstruacija još uvijek nije nastupila.
Kod tih žena, perimenopauzalnih ili onih s neredovitim menstruacijskim ciklusima, koje nemaju psihičku nadgradnju, već osnovni testovi na trudnoću (kućni ili urinski test, odnosno određivanje betaHCG-a iz krvi), otklanjaju sumnju. Tada će žena razumno prihvatiti činjenicu da je trudna ili pak, da nije, te će s obzirom radi li se o željenoj ili neželjenoj trudnoći planirati daljnje postupanje.
Prava lažna, fantomska trudnoća javlja se najčešće:
~ kod žena koje imaju od prije neku neprepoznatu psihičku bolest
~ kod žena kod kojih je to prvi simptom nekog psihičkog poremećaja
~ kod žena koje se još nisu uspjele ostvariti kao majke, a to izrazito žele
~ kod žena koje se liječe od neplodnosti
~ kod žena koje su imale jednu ili više neuspjelih trudnoća (spontani pobačaj, smrt fetusa u poodmakloj trudnoći ili mrtvorođenče)
~ kod žena koje su imale namjerni pobačaj ili onaj na koji su bile prisiljene i iza toga nisu uspjele ostvariti trudnoću
Ozbiljnost problema i način liječenja
U početku, kada se žena žali na „sve simptome trudnoće“, kao što su dobivanje na tjelesnoj težini, mučnina, odbojnost prema nekim namirnicama, a objektivno je menstruacija doista izostala i primjetan je rast trbuha, nije jednostavno uočiti ozbiljnost problema. Ukoliko nije u pitanju neki psihički poremećaj, žena će sama potražiti liječničku pomoć. Naime, svi navedeni simptomi mogu pratiti, odnosno biti izazvani nekim organskim problemom, primjerice bolešću ženskih reproduktivnih organa (bolestima jajnika, jajovoda, maternice), bolestima organa gastrointestinalnog sustava i sl. U tim slučajevima žena prihvaća liječenje, koje, ovisno o prirodi bolesti, može biti kirurško, medikamentozno ili zračenjem ili kombinacija navedenih modaliteta liječenja.
Nije li u pitanju ništa od navedenoga, a zbog stigme koja još uvijek prati osobu s psihičkim problemima, velika je odgovornost na ukućanima, obitelji i prijateljima. Kao, uostalom i na nadležnim liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Neovisno o stupnju psihičkog poremećaja, preporuča se razgovor sa stručnom osobom ili psihijatrom. U blažim oblicima može biti dovoljan i razgovor s psihologom, koji će procijeniti kakav je tretman potreban.
Osvrt na ovaj poremećaj ne bi bio potpun da se ne spomene kako je moguć i kod muškaraca. No, tada je obično jasno kako je u podlozi ozbiljan psihički problem.
Pseudocijeza je, na sreću, rijedak poremećaj. Na žalost, baš zato što nije učestao, može ostati neprepoznat, pa ga je potrebno s vremena na vrijeme spomenuti.
Autor: Prim.dr.sc. Vesna Stepanić dr.med.
