Što o dugom životu možemo naučiti od engleske kraljice? Puno toga. Britanska kraljica Elizabeta II proslavila je 92. rođendan. No, unatoč visokim godinama, ne čini se da namjerava usporiti svoj uobičajeni tempo. Ona je i službeno najdugovječniji britanski monarh i još uvijek obavlja sve svoje državničke dužnosti, kao i kad je bila puno mlađa.
Što bismo od kraljice Elizabete II mogli naučiti o dugom i aktivnom životu?
1. Genetika
Majka kraljice Elizabete, Kraljica Majka, doživjela je 101. godinu. Iako Elizabetu od okrugle stotice dijeli još punih osam godina, prilično je vjerojatno da će ih i doživjeti. U vrijeme kad je kraljica rođena, životni vijek žena je bio samo 70 godina. Dob koju je ona već dobrano prešišala. I životni stil ima velik utjecaj. Npr. izbjegavanje štetnih navika poput pušenja. No, brojne studije pokazuju kako genetika igra ogromnu ulogu. Također, čini se da svi koji dožive stotu, nemaju većih zdravstvenih problema niti u devedesetoj.
2. Bistar um
Bez obzira što neki mislili, kraljica ima mnogo obaveza. Doista, njezin je raspored pun i uključuje državničke posjete, humanitarni rad, razne ceremonije. Kraljica je uvijek u tijeku i sa svim političkim događanjima. Svoj dan započinje slušanjem vijesti na radiju, čitanjem novina i rješavanjem križaljki. Ovo zadnje, poznato je, održava mozak mladim i vitalnim.
3. Zdrava prehrana
Sa svim tim vrhunskim kuharima koji su joj uvijek na usluzi, kraljici baš i nije teško kvalitetno se hraniti. Ali, suprotno od onoga što većina misli, kraljica voli jednostavna jela. Za doručak jede kukuruzne pahuljice sa sušenim voćem i orasima. Ručak i večera uglavnom su lagani, najčešće piletina ili riba s povrćem. Njezin osobni kuhar u jednom je intervjuu otkrio kako kraljica u privatnim prilikama jede vrlo zdravo, kako bi se mogla malo opustiti na nekim službenim ručkovima i večerama. Također, izbjegava tjesteninu i krumpire kasno navečer. Zanimljivo, dosta povrća koje se konzumira na kraljičinom dvoru uzgojeno je u dvorskom vrtu, a sama kraljica najčešće jede sezonsko voće i povrće.
4. Puno hodanja
I u 90. godini kraljica je vrlo aktivna i dobre kondicije. Svakodnevno hoda, odlazi u duge šetnje, sama ili s gostima, te izbjegava predugo sjediti na mjestu. Također, puno vremena provodi u šetnji sa svojim omiljenim psima korgijima. Veliki je ljubitelj i konja, pa redovito odlazi na jahanje. Te jednostavne vježbe poput hodanja ili jahanja ne samo da pomažu u kontroliranju težine, nego sprječavaju i mnoge kronične bolesti poput povišenog krvnog tlaka i dijabetesa.
5. Ispijanje čaja
Naravno, kao i svi Britanci, i kraljica Elizabeta voli čaj. Svoja jutra počinje šalicom Earl Greya s mlijekom, ali bez šećera. Također, tu je i šalica čaja u pet popodne. Čaj je pun antioksidanasa koji pomažu obnovi stanica. Postoje ozbiljni dokazi kako čaj pomaže kod povišenog kolesterola, dijabetesa i osteoporoze.
Čaj od kamilice – snažan saveznik štitnjače
Čudesno ulje čajevca za kožu i kosu
Prva mjesečnica i menopauza određuju koliko ćemo dugo živjeti
Američki znanstvenici dokazali su kako žene koje su prvu mjesečnicu dobile nakon dvanaeste godine života, a u menopauzu su ušle nakon pedesete, imaju više izgleda od ostalih doživjeti starost. Medicinski fakultet iz San Diega obradio je podatke 16.000 ispitanica prikupljane 21 godinu, a rezultate je objavio u stručnoj publikaciji Menopause.
Ukratko, žene koje su prvu mjesečnicu dobile nakon dvanaeste godine života, a u menopauzu ušle nakon pedesete godine imale su više izgleda od ostalih doživjeti devedesetu. Osobito one kojima je reprodukcijsko razdoblje između prve mjesečnice i potpunog izostanka menstruacije trajalo punih 40 godina. Prosječna dob u kojoj žena ulazi u menopauzu je 51. godina. Odnosno, ovisno o raznim faktorima, dob između četrdesete i pedesetpete godine ženina života.
Uživanje u duhanu može utjecati na prijevremenu menopauzu.
Dr Aladdin Shadyab i kolege ustanovili su kako je kod ove grupe žena zamijećeno puno manje bolesti srca i cirkulacije te da su u treću životnu dob ušle vitalne i dobroga zdravlja, što bi moglo objasniti njihovu dugovječnost. Istaknuo je kako dugovječnije ispitanice nisu pušile, podsjetivši da uživanje u duhanu može utjecati na prijevremenu menopauzu te da kod njih nije bilo naznaka razvoja dijabetesa tipa 2.
Podsjetio je kako kod pušačica menopauza nastupa godinu do dvije dana ranije nego kod žena koje ne puše. U istome su stručnom časopisu objavljeni rezultati još jedne manje studije, provedene na 124.000 žena. Pokazali su da vrlo kasna pojava menopauze, nakon 55. godine života, povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 za 12 posto. Kod žena koje su u menopauzu ušle između 46 i 55 godine života ta je opasnost bila puno manja.
Menopauza i kako je bezbolno proći
Menopauza: prehrana za žene u najboljim godinama
Zašto više ne umiremo od starosti?
Koliko često ste čuli kako su ljudi nekada umirali od starosti, a danas umiru od bolesti? Ovu se tvrdnju, dvojbene ispravnosti, često iznosi u raspravama o genetski modificiranom organizmima, cjepivima, lošoj prehrani modernog čovjeka i “boljem” životu nekada. No, stvari su sasvim drugačije.
Smrt od starosti
Čini se kako od starosti do sada još nitko nije umro, barem ako je pitati znanstvenike. Jer, ono što se je nekada stavljalo u tu “ladicu”, bila je smrt od bolesti, prvenstveno od upale pluća ili infarkta. Ako je netko otišao „bezbolno, u snu“, najvjerojatnije je tijekom noći doživio srčanu kap. Da ne govorimo o situaciji kada se starija osoba „ugasila sama od sebe“, a nakon teže traume poput loma kuka, nakon koje su uslijedila bolesna stanja s ne tako jako vidljivim manifestacijama. Ne treba zaboraviti niti kako nekad nije postojala razvijena dijagnostika s kojom bi se utvrdile bolesti od kojih su starije osobe umirale. A ako je i postojala, nije bila široko dostupna kao danas.
Starost je bila rijetka
Znanstvenici zato upozoravaju da nekada nismo ni stigli ostarjeti. Starost je bila rezervirana za rijetke sretnike koji su uspjeli izbjeći bolesti i traume. Nekada su ljudi umirali prije no što im se koža objesila, a mišići oslabili i to od bolesti koje danas rutinski sprječavamo ili liječimo. Zasigurno, prije 200 godina je bilo puno manje karcinoma, jer su ljudi u godinama koje danas smatramo mladima već poumirali od kroničnih proljeva, boginja ili tuberkuloze.
Starenje i starost nisu isto. Starenje je prirodan i ireverzibilan fiziološki proces, koji u pojedinih ljudi napreduje različitom brzinom. Starost je životno razdoblje povezano s kronološkom dobi.
U pedesetim godinama prošlog stoljeća dogodio se veliki proboj u dugovječnosti, pa su ljudi počeli živjeti gotovo dvostruko duže no njihovi preci prije samo stotinjak godina. A onda, kad živimo toliko dugo, puno je vjerojatnije da ćemo putem uhvatiti i više bolesti od kojih, srećom, nećemo umirati kao prije. Bit ćemo bolesni i izliječit ćemo se. Ili ćemo biti kronično bolesni i živjeti. Uzmite za primjer tuberkulozu ili AIDS koji su nekada značili smrtnu presudu. A i naše bolesti štitnjače su tu negdje…
Porast životnog vijeka u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama
U 50 godina životni vijek u Hrvatskoj produžio se 12 godina Tako su, prema podacima Svjetske banke, ljudi u Hrvatskoj 1960. godine umirali u 65. godini života. Deset godina kasnije, živjelo se 3 godine duže. U 1990. godine prosječan životni vijek u Hrvatskoj bio je 72 godine da bi do 2010. narastao na gotovo 77. U samo 50 godina životni se vijek produžio za čak 12 godina. To je 12 godina više vremena s obitelji i prijateljima; 12 godina u kojima stignemo ostvariti još jednu karijeru, ako to želimo. Prilika je to koju valja iskoristiti, jer je, osim nas, niti jedna generacija u povijesti ljudske vrste nije imala.
Uz sve to, trebali bismo živjeti još duže, kada bi nam životne okolnosti to dopuštale. Jer danas, prema podacima Eurostata, Hrvatska je u skupini sedam zemalja u kojima se najkraće živi. Tako je utvrđeno da prosječan hrvatski muškarac živi 74 godine, a žena 81 godinu. U prosjeku je to 77,5 godina.
Starenje je nezaobilazno. Zasad!
Ljudi, u usporedbi s ostalim vrstama, danas imaju izuzetno dug period starenja. Životinje će, na primjer, većinu života živjeti u punoj snazi, pa će u vrlo kratkom periodu njihove vitalne funkcije opadati dok ne umru, također od neke bolesti ili ozlijede s kojom se neće moći nositi. Ljudi su, srećom, produžili taj period u kojem mogu uživati puninu života i biti sretni. Starenje i starost nisu isto. Starenje je prirodan i ireverzibilan fiziološki proces, koji u pojedinih ljudi napreduje različitom brzinom. Starost je životno razdoblje povezano s kronološkom dobi.
S povisivanjem životne dobi događaju se brojne promjene organa i organskih sustava, što dovodi do progresivnog slabljenja i oštećenja njihove funkcije pa su u starosti učestalije pojedine kronične bolesti, a time i funkcionalna onesposobljenost starijeg čovjeka. Kada bismo živjeli u vremenu bez bolesti i negativnih utjecaja na organizam, tada bismo zaista znali može li se umrijeti od starosti.
50 znakova da ste zagazili u srednje godine
