Da, da, zato… Moderni izrazi sugeriraju kvalitetu i suvremenost, a često su samo jedan lijepo oblikovan propuh. Da, istina je da je tijelo informacijsko polje. No, ta sadržina pojma, ta istina nam ni u čemu u samom životu ne može pomoći. Tijelo je mjesto gdje se kreće duša. To je već bolja premisa, koja je osim što je najistinitija, ujedno i praktična jer preko nje možemo doći do zvijezda. To je istina koju trebate staviti na početno, tj. startno mjesto. Vrlo jednostavno – imate dušu i imate tijelo. Da, imate i informacije – i one utječu na vaše tijelo i dušu – ali mogu također imati niz negativnih učinaka na njih.
Život u sadašnjosti je postojanje odnosa, jednog, puno njih. Samo to. Ništa više. Nema veze s disanjem, niti s meditacijom, niti sa suplementima, prehranom, zdravljem. Cijeli naš život ovisi o našim odnosima.
Što je loše s informacijama?
Loše je kad su one u fokusu. A to vidim svaki dan. Pitaju me: “Što da uzmem za glavobolju?” Uzmi analgetik. Informacija na informaciju. Problem je kad ti je fokus na informaciji. Nikad nigdje nećeš stići.
Pazi sad!
“Boli me glava.” “Zašto imaš glavobolju?” “Dijete mi je u pubertetu.” “Dakle, uzimaš analgetik jer ti je dijete u pubertetu?”
Čitaj dalje, vidjet ćeš u čemu je kvaka.
Hajde da ovo odmah riješimo.
Imaš li migrenu, poradi na odnosu s djetetom. Ali, lakše je uzeti tabletu. U tom slučaju, s djetetom će svaki put biti sve teže. Svaki odnos je težak, jer zahtijeva pažnju. Pažnja je ljubav. Nađi tu ljubav u sebi, bit će ti bolje. Nemoj uskraćivati ljubav. Ljudi to mrze. Tvoje dijete želi da ga vidiš i čuješ, želi tvoju pažnju, a ne da zatvaraš oči i uši i da piješ tablete.
Ako ti je pažnja na tome da je tijelo informacijsko polje (migrena je također informacija) – ići ćeš na terapijske razgovore, na ne znam koju već metodu. Pričat ćeš unedogled o svojoj prošlosti, o svim informacijama iz prošlosti – kako bi navodno sve razumjela.
Kao prvo ništa ti nećeš razumjeti, jer rijetki su oni terapeuti koji znaju ući u trag i objasniti o čemu se tu radi. Drugo, ako i razumiješ, nećeš shvatiti – čitaj osjetiti.
Jer, samo ako zaista razumiješ, shvatiš i osjetiš u tvom će životu doći do promjene koju želiš.
Drugi primjer fokusiranja pažnje na informacijsko polje je fokus na informacije u budućnosti. Bilo da se pripremaš i očekuješ nešto što želiš očekivati ili neustrašivo zamišljaš u svojoj glavi scene iz budućnosti koristeći vortekse, molitve, imaginacije i još štošta… I tako plutaš kroz vrijeme, a vrijeme prolazi. Sadašnjost prolazi, dok ti planiraš budućnost. Mi nikada nećemo moći isplanirati niti kreirati tako lijepu budućnost kao što to može sam život.
Trebamo život u sadašnjosti
Što to znači? Život u sadašnjosti je postojanje odnosa, jednog, puno njih. Samo to. Ništa više. Nema veze s disanjem, niti s meditacijom, niti sa suplementima, prehranom, zdravljem. Cijeli naš život ovisi o našim odnosima.
Kada si sama sebi informacijski sustav, ti analiziraš te informacije. Informacije iz prošlosti. Informacije za budućnost. Nalaze, laboratorije, članke, knjige… mišljenja. Uglavnom tuđa. Na temelju toga planiraš, postavljaš ciljeve. Kontroliraš te ciljeve. Planiraš svoj život nepovezan sa sobom. Vlastiti instinkt zanemaruješ. S informativnim zagađenjem tvoj instinkt više se ni ne čuje. U sobi u kojoj sviraju disco glazba i simfonijski orkestar možeš li čuti pjev ptice? Ali, naviknuta si slušati disco glazbu i simfoniju. Zajedno. Da nešto ne propustiš. A propustila si najvažnije. Pticu.
Ali, ako nisi informacijski sustav, onda je tvoje tijelo sadašnjost. Informacije, dakle, nisu važne. Oslobođena si informacija iz prošlosti i iz budućnosti. Neki to postižu meditacijom. Očišćena si od informacija. Netko je prirodno takav, otvoren, čist, prijemčiv, prije svega protočan. Samo duša i tijelo bez Googlea. A to znači svjesna samo svoje duše i svoga tijela bez davanja oznaka. Svojstava. Svjestan samo svog identiteta, spontano fokusiran na život „u sebi”. Jedini stvarni život.
Pravi život je kada si stalno svjesna „života u sebi” i kako odnosi s drugim ljudima utječu na „život u tebi” te na temelju toga donosiš životne odluke.
Kako čovjek može biti svjestan svoje duše i svog tijela?
Rekli smo da oni što žive u prošlosti pohode terapeute – ne da bi se izliječili, nego da ostanu u prošlosti. To je jasno. Uglavnom su to ekstroverti – oni vole informacije. Vole baratanje informacijama i sve tako rade u životu. Oni znaju i trgovati informacijama. Informacije su njihovo oružje. Bum! Bum! Mogu vas ubiti informacijama. O, da. Zagušujući svojim pričama (u detalje) ili manipulirajući informacijama o vama.
Dok oni koji maštaju s informacijama kreiraju u svojim glavama, zamišljaju i očekuju, sanjaju informacije, u budućnosti su. Uglavnom su to introverti. Preplavljeni su idejama. Te ideje ih ubijaju, u tijelu i u duši, i u pojam. Ubijaju sav život u njima. Zbog tih ideja nemaju vremena za ljude. Ljudi im idu na živce jer ih odvlače od ideja.
Zašto stav da je tijelo informacijsko polje nije dobra početna točka?
Zapadna medicina, a nekad i sve one druge medicine, polazi od točke da tijelo daje niz informacija i na temelju tih informacija medicina daje rješenja, osmišljava terapiju. Terapiju koja će zaskočiti određenu informaciju (nedostatak enzima, npr.) do koje smo mukotrpno došli (istraživanja farmaceutskih kompanija). Informacije skupljamo o kemiji, biologiji, hormonima, neurotransmiterima, genima, anatomiji, fiziologiji, biokemiji, metabolizmu… Sve je to informacijsko polje tijela, a mi se u medicini bavimo informatikom. I laici se bave informatikom, na Googleu. Oni su sakupljači informacija.
Ali, nije poanta znati informaciju. Poanta je znati poveznicu te informacije sa svim ostalim informacijama o tijelu. Znati link. Kad znaš link, znaš sve. Prvi link otvorit će ti sve ostale linkove. Taj prvi je kao ključ od ulaznih vrata – sve otvara. No, postoji točno utvrđen put kako se do njega dolazi.
Jedan od načina je proučavanje informacija koje dobivamo iz desne strane mozga. Desna strana vidi stvari cjelovito. Kad ugledate lijepu ženu, ne gledate joj kutnjake, jetru, enzime, želudac, cipele i sve analizirate pojedinačno. Vidite nju, Anu Anić, i vidite što vidite. Hahaha, najčešće vidite svoje projekcije o njoj. Ali, to je već druga tema…
Ako vas Ana pogleda i obrati vam se onda ste uspostavili odnos s Anom – i već ste sami sebi drugačiji. Ako vas lijepa Ana pogleda s prezirom, osjećat ćete se jadno. Ako vam se obrati s osmijehom i vedrinom, osjećat ćete se počašćenima, važno. Odmah ćete i sami u sekundi postati svjesni svojih vrlina, osjetit ćete ih! Odmah ćete se osjećati bolje.
Zdravlje je kad te vide i kad te čuju. Zato ljudi žele biti poznati – da ih se vidi, da ih se čuje. Ako su te mama i tata vidjeli i čuli, nećeš imati tu potrebu.
Život u trenutku
Dakle, odnos je izvan informacijskog polja, barem onoga koji mi analiziramo.
Odnos je stanje sadašnjosti. To je ono što svi zovu „život u trenutku” i to je moguće samo dok si u odnosu. Sve ostalo je prošlost i budućnost. Odnos nam pokazuje kakvi smo i tko smo. Odnos liječi i razbolijeva. Trebamo raditi na odnosima, a ne na informacijama.
Na programu „O tijelu i tjelesnim simptomima” u Šibeniku, od 19.-22. lipnja, pričat ćemo o odnosima, radit ćemo „odnosno”. Odnos znači da je netko usmjerio pažnju na tebe. I samo tako možeš rasti. Izliječiti se možeš SAMO ako netko SVJEDOČI da ti ozdravljaš. Da netko prati, razumije gdje si, tko si, kuda ideš i s pažnjom te prati. Pažnja je ljubav. To je definicija ljubavi. Zdravlje je prisustvo ljubavi, a bolest njen nedostatak, tj. njeno neprisustvo. Nije zdravlje dobar medicinski nalaz, krv u granicama vrijednosti.
Polazimo li od točke da se tijelom možemo baviti, liječiti ga, poboljšati ga na temelju informacija koje imamo njemu, to je dobar start za razvoj nekog aparata za terapiju. Jedno je terapija (liječenje), a drugo izlječenje. Samo se sam možeš izliječiti.
Bolesti su izlječive
Vidjela sam puno neizlječivih ljudi. Bolesti su izlječive.
Trebate li neki aparat za terapiju – stavljate sebe u položaj invalida. Znam invalide koji nisu invalidni i znam zdrave ljude koji su invalidi.
Trebaju li vam lijekovi, trebaju li vam aparati – a ja sve to prepisujem (pa ne bih trebala biti protiv toga, zar ne?!) – onda je jasno da niste samostalni. Ne možete sami riješiti problem, ne možete sami postići svoje suvereno i savršeno zdravlje – tj. osigurati sebi dovoljno ljubavi oko vas. A trebali bi! Trebali biste to znati. To je jedino što vam treba. Da se izliječite. Da budete sretni. Da napredujete.
Zdravlje je precijenjena kategorija, a ljubav zanemarena. Da bi nešto ili nekoga volio moraš ga poznavati. Što više upoznaješ, više voliš. Zato upoznaj sebe da se još više zavoliš.
Na upoznavanju radimo u Šibeniku na programu „Sve o tijelu i tjelesnim simptomima” od 19. – 22. lipnja.
