Autofagija je metabolički proces koji stanice koriste kako bi razgradile i reciklirale stanične komponente i iz tijela izbacile vlastite otpadne tvari. Sama riječ potječe od grčke riječi auto (samo) i phagein (jedenje), što u prijevodu znači “jesti samoga sebe”. U osnovi, to je mehanizam u tijelu kojim se tijelo rješava svih „razbijenih“ odnosno oštećenih stanica (organela, proteina i staničnih membrana) kada više nema dovoljno energije za njihovo održavanje. To je reguliran i uredan metabolički proces razgradnje i recikliranja staničnih komponenti.
Postoji sličan proces pod nazivom apoptoza, također poznat kao programirana smrt stanica. Stanice su nakon određenog broja podjela programirane za odumiranje. Ovaj je proces neophodan za održavanje dobrog zdravlja. Stanice postaju stare i bezvrijedne, stoga je bolje da su programirane za odumiranje kada je njihov „koristan život“ završen. Proces apoptoze je kada su stanice u našem tijelu predodređene za odumiranje nakon određenog vremena.
Što aktivira autofagiju?
Odricanje od hranjivih tvari (nutrijenata) ključni je aktivator autofagije. Glukagon je na neki način hormon suprotan inzulinu. Ako se inzulin diže, glukagon se smanjuje. Ako inzulin pada, glukagon se diže. Npr. kada u organizam unosimo hranu, inzulin se diže, a glukagon spušta. Kada ne jedemo (odnosno postimo) inzulin se spušta, a glukagon diže. Ovo povećanje glukagona stimulira proces autofagije. Zapravo, post koji podiže glukagon je najveći poznati poticaj za autofagiju.
Autofagija je oblik staničnog čišćenja. Tijelo prepoznaje staru i nekorisnu staničnu opremu i označava je za uništenje. To je akumulacija „bezvrijednog materijala“ u tijelu koji može biti odgovoran za mnoge posljedice starenja.
Post je zapravo puno korisniji od samog stimuliranja autofagije. On čini dvije dobre stvari:
– stimuliranjem autofagije, čistimo sve naše stare, „loše“ proteine
– post također stimulira hormon rasta, koji govori našem tijelu da započne proizvoditi neke nove snažne dijelove tijela, čime svom tijelo osiguravamo potpunu obnovu.
Morate se riješiti starih stvari prije nego što ubacite nove. Dakle, proces uništenja (uklanjanja) jednako je važan kao i proces stvaranja. Ako ste jednostavno pokušali staviti nove tvari bez iznošenja starih, to je prilično teško. Tako post može na neki način preokrenuti proces starenja, uklanjanjem starog staničnog „smeća“ i zamjenom novim dijelovima.
Što isključuje autofagiju?
Kratko i jasno – hrana! Glukoza, inzulin (ili sniženi glukagon) i proteini isključuju ovaj proces samočišćenja. I za to je dovoljna vrlo mala količina, jer čak i mala količina aminokiseline može zaustaviti autofagiju. Stoga je ovaj proces autofagije specifičan za post i ne ulazi u kategoriju kalorijskih ograničenja ili dijete.
Ali, naravno, ključ u balansu. Previše autofagije nije dobro, kao ni premalo. Što nas vraća na ono što smatram da je ključ svega – faze obilja i faze posta. Tako smo evoluirali, za to smo stvoreni i to je najprirodniji i najodrživiji način prehrane za veliku većinu ljudi. Ne možemo stalno biti na nekoj dijeti, niti je to prirodno. Tijekom hranjenja se stanice izgađuju, a tijekom posta se „čiste“. Poanta života je u balansu!
Preporuka je ne konzumirati hranu niti bilo kakva pića (osim vode) 16 h u komadu, najbolje od popodne nakon obroka do sljedećeg dana. Autofagiju možete prakticirati nekoliko puta tjedno, odnosno onoliko često koliko za to osjetite potrebu. Nije zahtjevno, samo je potrebno malo samodiscipline u večernjim satima. Najbolje da se tada zaokupite nekom obavezom koju volite kako biste zaboravili na hranu. Dozvoljeno je konzumirati vodu (najbolje toplu) i to možete učiniti svaki put kad osjetite glad.
Nobelova nagrada za otkriće mehanizma autofagije
Yoshinori Ohsumi japanski je biolog, stručnjak za staničnu biologiju koji je 2016. godine dobio Nobelovu nagradu za psihologiju ili medicinu za otkriće mehanizma autofagije. Kao obrazloženje za dobivanje nagrade, odbor za dodjelu izdao je sljedeće saopćenje:
“Ohsumijeva otkrića dovela su do nove paradigme koja objašnjava kako stanice recikliraju svoj sadržaj. Njegova otkrića otvorila su put ka razumijevanju fundamentalne važnosti autofagije za različite fiziološke procese, kao što su adaptacija na glad ili odgovor na infekciju. Autofagija je proces korištenja i recikliranja neželjenih dijelova stanice, odnosno različitog “smeća” sakupljenih u njoj. Sam termin, kojim je ovaj proces nazvan, napravljen je od dvije grčke riječi koje u prijevodu znače “samo-jedenje”.
Činjenicu da taj fenomen uopće postoji otkrili su znanstvenici 60-tih godina prošlog stoljeća, no nisu mogli razumjeti složenost mehanizma. Devedesetih godina prošlog stoljeća to je učinio Ohsumi. Dok je provodio svoje eksperimente, otkrio je i gene odgovorne za autofagiju.
Autofagija je svojstvena svim živim organizmima, uključujući i ljude. Zahvaljujući njoj, stanice se oslobađaju nepotrebnih dijelova, a tijelo u cjelini – od nepotrebnih stanica.
Priroda je mudro podarila stanicama tako nevjerojatnu i korisnu sposobnost da izbace ono što im “izgleda” suvišno ili štetno. Stanice djeluju skoro kao i mi sami, samo automatski. Upakiran “otpad” smješta se u posebne “vreće” – autofagosome, zatim se premješta u “kontejnere” – lizozome u kojima se probavlja i uništava. Prerađeni proizvodi se “recikliraju” i vraćaju u proizvodnju goriva za napajanje stanica. Zahvaljujući autofagiji, stanica je očišćena od infekcija koje su ušle u nju i toksina koji su nastali tijekom staničnih procesa.
Kada se autofagija najintenzivnije odvija?
Kada je tijelo pod stresom. Na primjer, kada se izgladnjujemo. U ovom slučaju, stanica uzima energiju iz svojih unutrašnjih resursa – iz bilo kog nagomilanog “smeća” što uključuje i patogene bakterije. Ovime je nobelovac potvrdio kako je ponekada korisno gladovati i postiti jer se tada naše tijelo čisti.
