Debljina i prejedanje – emocionalna pozadina debljanja

Debljina i prejedanje su simptomi, a ne uzrok. Uzrok su negativne nerazriješene emocije proizašle iz specifičnih događaja iz prošlosti i sakupljene tijekom vremena.

Svi imamo takve događaje u svom sustavu. Najčešće ih nismo svjesni, a stvaraju nemir unutar nas. Neki ih umiruju hranom, neki drugim destruktivnim, ovisničkim ponašanjima kao što su alkohol, droga, medikamenti, radoholičarstvo i ostalim oblicima samokažnjavanja kao što je ulazak ili ostajanje u odnosima koji stvaraju negativne emocije.

 

Debljina je zdravstveni problem

Debljina je zdravstveni problem. Mnoga znanstvena istraživanja povezala su je s brojnim bolestima koje mogu biti terminalne. Debljina je i problem estetike, izgleda zbog kojeg se osjećamo poželjno i prihvaćeno. Problem je u našoj pokretljivosti, snazi i općem osjećaju upravljanja tijelom.

Svi znamo, zajedno s pticama na grani, ako kvalitetnije jedemo, npr. povrće, više puta dnevno manje zdrave obroke umjesto čokolade i pekarskih proizvoda, više se krećemo ili vježbamo – bit ćemo zdravi i vitki. Nije to atomska fizika. No, iako to znamo i dalje „napadamo frižider“.

Kako to riješiti?

Treba ciljati na uzrok problema. Treba „kopati dublje“ odlaskom u prošlost. Treba čistiti događaje iz kojih su proizašle negativne emocije i ograničavajuća uvjerenja. Snaga volje i samokontrola kod većine ljudi ne dovodi do dugotrajnih rezultata. Dovodi do začaranog kruga „jo-jo“ dijeta i frustracije.

Kako čistiti događaje iz prošlosti? Postoje brojne tehnike i metode. Ona koja je meni i ostalima s kojima sam je radila i radim daje dobre rezultate je EFT (Emotional Freedom Techniques), popularno zvana Tapkanje. No, prije tapkanja potrebno je postaviti određeni broj pitanja. Malo detektivskog posla.

Dobar početak je pitanje:  KADA STE SE PRVI PUT POČELI DEBLJATI? 

Primjer 1

Odgovor: Početak škole. Kao dijete bila sam jako mršava. No, malo sam se počela debljati sa šest, sedam godina. A još više s dvanaest, trinaest godina.
Pitanje: Je li se nešto dogodilo s 12 godina? Postoji li neki događaj koji je bio jako emocionalan za Vas?
Odgovor: S trinaest godina mi je umro najdraži ujak.
Pitanje: Ima li još nešto čega se možete sjetiti?
Odgovor: Nisam baš u to vrijeme imala puno prijatelja. U starom kvartu sam imala. Ali, ovo je bila nova škola. Osim toga, moj otac je bio staromodan. Nije mi dozvolio da idem drugoj djeci doma.

Pitanje: Jeste li ste se zbog još nečega tada osjećali loše?
Odgovor: Jesam. Zbog mlađe sestre koja je bila zvijezda obitelji. Lijepa i talentirana. Super je pjevala. Imala je prekrasnu valovitu kosu i sva pažnja je uvijek bila usmjerena na nju. Mene nisu doživljavali. Uvijek sam bila u pozadini.
Pitanje: Kako se osjećate zbog smrti ujaka? Što ste njegovom smrću izgubili?
Odgovor: Jako sam tužna. S njim sam izgubila ljubav koju od nikoga drugog nisam dobivala. On je bio drugačiji od mog oca. Nije osuđivao, bio je ljubazan. Prihvaćao je sve takvo kakvo je. Bio je blag i sve nas je volio.

Zaključak

Iz ovog razgovora se može zaključiti: Ujak je bio veliki izvor ljubavi koji je nestao. Bilo je i sve manje prijatelja koji stvaraju osjećaj pripadanja i poželjnosti. Nepoželjnost je pothranjena i sestrom – zvijezdom. Iz toga se moglo razviti uvjerenje – ja ne zaslužujem pažnju. Tu sam da bih bila u pozadini. Također, očevo nametanje granica nedozvoljavanjem druženja, također je pridodalo općem osjećaju koji se pretvara u „našu istinu“ i uvjerenje: ne uklapam se, ne vole me i nisam poželjna. To je ono što stvara nemir i što se želi utišati.

Primjer 2

Odgovor: Početak srednje škole. Već  sam se krajem osnovne osjećala nesretno kako izgledam. Osjećala sam se teško, iako sam vjerojatno imala prosječno kila.
Pitanje: Što mislite da je tome uzrok?
Odgovor: Moja mama je bila vitka i lijepa žena. Smetalo ju je što jedem. Uvijek me kritizirala. Također, nije odobravala ni moje odluke. Nikada joj se nije sviđalo ono što sam htjela kupiti.

Pitanje: Kako ste reagirali kad Vas je kritizirala?
Odgovor: Prihvatila sam što je rekla, nisam joj se suprotstavljala. Stekla sam mišljenje kako nisam dovoljno dobra. Za razliku od nje, tata me nikada nije kritizirao. Prihvaćao me je takvu kakva jesam. Ali, on nije bio često doma. Radio je kao liječnik. Bio je debeo. I svi s njegove strane obitelji bili su debeli. I nikada me nisu kritizirali. Često bih od bake dobila na poklon slatkiše.
Pitanje: Koje su posljedice za Vas biti lijep i mršav?
Odgovor: Biti kao moja mama. Osim toga, morala bih vježbati, a ne želim da me boli. Već me ionako dosta boli artritis kojeg imam.

Zaključak

Iz ovog razgovora može se zaključiti da se na podsvjesnoj razini stvorila „istina“ koja ovako zvuči: Mama me kritizira. Nisam poželjna i voljena od nje. Nešto sa mnom ne štima, nisam dovoljno dobra. Za razliku od nje, debela strana obitelji me nikad nije kritizirala. I još sam dobivala poklone u obliku slatkiša. Zaključak – biti debeo znači ljubav. Javlja se sukob mišljenja. Mama me naučila da su mršavi i lijepi ljudi prihvaćeni u svijetu. A baka i tata naučili su me da biti debeo znači biti pun ljubavi i ne kritizirati. Na taj način dolazi do odupiranja vitkom izgledu. Mama je bila mršava, a nije znala dati ljubav, već samo kritiku. Odupire se i vitkom izgledu, jer je za njega potrebno vježbanje koje predstavlja bol. A zbog postojeće bolesti trpi već dovoljno boli.

Primjer 3

Odgovor: Počela sam se debljati s dvadeset i pet godina, kada je muž bio nasilan prema meni.
Pitanje: Koja je za vas posljedica gubitka kilograma?
Odgovor: Bit ću primijećena, bit ću meta. Strah me silovanja.
Pitanje: Zašto vas je strah silovanja? Jeste li nešto takvo doživjeli?
Odgovor: Kad sam imala osam godina susjed me „dirao“. Osjećam strah kad se toga sjetim. A i sram me zbog toga što mi se dogodilo. U to vrijeme nikome nisam rekla što se dogodilo, jer mi je on zabranio.
Pitanje: Kako se još osjećate zbog toga?
Odgovor: Ljutito na njega i na mamu. Ona me krivila, pa se i sama osjećam krivom.

Pitanje: Zašto Vas je krivila?
Odgovor: Moju sestru je isti susjed silovao. To se dogodilo nakon što je mene zlostavljao. Da nisam šutjela, to se ne bi dogodilo. Sama mama mi je rekla da sam ja kriva.
Pitanje: Samo zbog toga ste ljuti na mamu?
Odgovor: Ne, nije to jedini put da me krivila za nešo. Mama me za svašta krivila dok sam bila mala. Nikada nisam ništa dovoljno dobro napravila.

Zaključak

Iz ovog razgovora može se zaključiti kako je nemir koji se umiruje hranom izazvan strahom, sramom, krivnjom i ljutnjom zbog zlostavljanja i mamine reakcije na njega, maminog općenitog kritičnog ponašanja u odgoju te nasilnog muža.

Kako Vi rješavate svoje nemire?

Navedeni primjeri pokazuju kako nema jedinstvenog uzroka za nemir izazvan negativnim emocijama proizašlima iz događaja u prošlosti, a koje mnogi umrtvljuju hranom. Ti događaji mogu i ne moraju biti povezani. Zahvaljujući njima stvorene su „istine“ koje nas „štite“. Ako sam debela neće me silovati, debeli ljudi su dobri…

Pitanje koje ostaje je: Kako Vi rješavate svoje nemire?

Autorica: Ana Pintar

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.