Ovom se temom obraćam svima oboljelima s dijagnozom Hashimoto (kronični autoimuni tiroiditis), kao i onima koji će se sasvim sigurno pronaći u ovom tekstu. Svima onima koji možda nisu ni svjesni problematike i posljedica koje donosi ova autoimuna bolest, kao i njenih tegoba i znakova odnosno simptoma. Možda niste dovoljno informirani ili se još niste pozabavili dovoljno ovom tematikom…
Osobno smatram kako bi svaka osoba trebala poznavati ovo područje, jer ova je bolest uzela ozbiljnog maha i pogađa vrlo mlade osobe, ponajviše žensku populaciju!
Za početak priče imam za vas fantastičnu vijest! Hashimotova bolest izlječiva je 100% !
Moja priča
Pišem svoju priču i svoje osobno iskustvo. Mogla bih reći – vrlo zapetljana priča. No, dat ću sve od sebe da vam prenesem poantu. Razmišljam, zapravo kada je točno moja priča krenula? Pa, naravno, od rođenja!
No, gledajući i promatrajući sebe i svoj život kroz novostečena saznanja, sve je kristalno jasno.
Moji prvi ozbiljniji zdravstveni problemi počeli su u ranim dvadesetima. Bilo je tu koječega. No, kad bi se pojavio konkretan problem, znamo kako procedura obično biva
– uputiš se svom doktoru opće prakse i saga kreće…
Što se doktora općenito tiče, mogu samo reći sljedeće: svaka čast na struci i znanju koju su stekli kroz školovanje i iskustvo, poštujem. No, najveći je problem to što smo mi ljudi vrlo kompleksna bića. A sustav obrazovanja ne prati tehnologiju, a kamoli vrtoglav razvoj ljudske svijesti s novim pogledima na sve životne aspekte, pa i na zdravlje čovjeka.
Jedan od mnogobrojnih paradoksa u klasičnoj medicini je i odnos prema hipotireozi, bolesti poznatoj kao Hashimotov sindrom.
Ova bolest je, kao i mnoge druge, proglašena neizlječivom. U oceanu onih koji su slijepo pristali na protokol liječenja i osudili se na doživotnu terapiju, postoji i jedno ne tako veliko, ali ipak more onih koji su uzeli stvar u svoje ruke. Onih koji su počeli razmišljati svojom glavom, naoružali se činjenicama i novim saznanjima. Ti drugi su danas tek oni koji su nekada imali neki problem koji se zove Hashimoto. A sada su potpuno zdravi. Drago mi je što sam u ovoj drugoj skupini!
Moj put
Moj put je bio otprilike ovakav: riješim problem privremeno, pojavi se neki drugi… Tako sam krenula s prvom ozbiljnom dijagnozom: 2 čira na dvanaestercu, gastritisom i helikobakterijom u želucu. Mnogi će se zapitati otkud takva dijagnoza sa samo 20-tak godina Hmm… Pa, vrlo jednostavno. Način života, stanje trenutačne svijesti i naslijeđene navike koje smo usvojili tjekom života te, nimalo manje važan, način prehrane.
U to vrijeme, točnije s navršenih 20 godina, pokrenula sam vlastiti posao i krenula u poduzetničke vode. Taj put nije bio nimalo lak. Pogotovo za tako mladu i nezrelu osobu. Dapače. Onako, s puno ambicija i radnog elana, misliš da sve možeš izdržati… Naravno, tko tada, u tim godinama, razmišlja o posljedicama. Kreneš glavom kroz zid, pa po cijenu zdravlja.
Sjećam se razdoblja u kojem je moj radni dan trajao i po 16 sati. Išla bih kući spavati i sljedeći dan sve ispočetka…
Dakle, riješila sam nekako taj želudac. Doduše, teškom terapijom od tri vrste antibiotika koji traje 7 dana. Jer, na moju žalost, tada se nisam dovoljno interesirala na koji drugi način bih mogla to riješiti. A gotovo uvijek postoji drugi i bolji način, odnosno rješenje za zdravstvene probleme.
Osobno, sada imam posve drugačiji stav. Sve se može riješiti prirodnim putem. Tako je u svijetu oko nas i zamišljeno, samo nam se klasična medicina tu nametnula.
Većina nas je odavno svjesna činjenice kako se klasična medicina bavi simptomima, a ne uzrocima bolesti. Bavi se pojedinačnim organima ili sustavima, a ne čovjekom kao cijelinom. Uza sve to, za (uvjetno rečeno “liječenje”) koriste se kemijske tvari za koje također znamo da imaju katastrofalne nuspojave i posljedice po ljudsko zdravlje.
Vrhunac svega toga je da se masa bolesti i stanja proglašava naprosto neizlječivima. Na taj se način ljude osuđuje na doživotno korištenje medikamenata, bez nade u bolje sutra.
Nažalost, većina se u svojoj neobavještenosti miri s ovom situacijom i ulazi u začarani krug iz kojeg nema izlaska.
Moja priča se nastavlja…
Nakon teškog razdoblja, ali privremenog gašenja požara, krenuli su simptomi specifični za bolest štitnjače. Najteže sam od svega prihvaćala kronični umor jer mi nije dozvoljavao iskorištavanja svog punog potencijala i prisutnosti u radu. Pridodavala sam to satnici svoga rada i fizičkom poslu koji me očekivao iz dana u dan.
Tada sam počela rezati… Što točno? Pa, sve! Od radnog vremena i svega što sam smatrala da će mi pomoći kako bih imala više vremena za sebe, odmor i fizičku aktivnost.
No, situacija se baš i nije puno promjenila. Bilo je boljih i lošijih dana. Sve dok totalno nigdje nisam mogla sa sobom. Vukla sam se k’o krepana kokoš, bez energije, snage i bolovima u čitavom tijelu. I kad sam konačno shvatila kako trebam potražiti stručnu pomoć, moj susret s obiteljskim doktorom me bacio u totalni bed. Tada sam privremeno “pala”, ali nisam se dala smesti. Rekla sam sama sebi: “Mora postojati način da ovo prestane jednom zauvijek”
Što se dogodilo u ordinaciji?
Došla sam i nisam znala što bi točno rekla. Jer, osim kroničnog umora, iscrpljenosti i bolova u čitavom tijelu, iznijela sam upravo to što me najviše mučilo. Ubrzo nakon toga, uslijedio je zaključak doktora. “Premlada si, smanji obim posla. Vjerojatno samo previše radiš. Možda bi pomogao razgovor psihijatra.” Bez ikakve uputnica za krvnu pretragu ili slično…
Dakle uslijedio je momentalni šok i nevjerica. Onako, kao da te netko zalije kantom hladne vode. I što sad? Izađeš iz ordinacije i pitaš se: jesi li stvarno lud ti ili on?
I što ti drugo preostaje, nego Google 🙂 I, naravno, razgovor s ljudima s kojima sam bila u svakodnevnom kontaktu…
Ubrzo nakon toga, imala sam priliku razgovarati s prijateljicom iz osnovne škole koja je tada operirala štitnu žlijezdu (u potpunosti joj je izvađena). Kroz razgovor shvatim da simptome koje mi je spominjala prije postavljanja njene dijagnoze – imam i ja. Preporučila mi je odlazak prof. endokrinologu koji je nju vodio, rekla da se naručim na prvi pregled. Znači, samoinicijativno…
Sakupljenih nalaza krvi javljam se na prvi pregled kod istog endokrinologa. I na temelju nalaza utvrđena mi je dijagnoza “autoimuna bolest štitnjače – Hashimoto”.
OK! I što sad?
Objašnjenje i odgovori na moja pitanja bila su vrlo štura i nedovoljna za mene. Jer, u mojoj se glavi rojilo mnogo upitnika. Daljnje upute bile su: redovite kontrole, krvne pretrage svakih 6 mjeseci kako bi se pratio slijed događaja. Tada nije bilo potrebe za medikamentima jer su hormoni bili u granicama normale. Bez obzira na to, zbog dijagnoze koja u bilo kojem trenutku može otići u hiper ili hipo, bilo je potrebno obavljati redovite kontrole.
Smatrala sam kako nisam u rizičnoj skupini jer sam se “izvukla” bez terapije i bolest nisam doživljavala ni dovoljno ozbiljnom, a ni osobno. To znači da sam se opustila. Bez obzira na sve okolnosti. Sve do jednom… Sve dok nisam počela sakupljati energiju za svaki dan. Iscrpljenost je dosegnula svoj vrhunac. Ne spavam kako treba, budim se jutrima umornija nego što sam legla. Postala sam zaboravna, često s lošom koncentracijom. Nagle promjene raspoloženja (bez obzira na pms). Depresivna stanja. Pojačano ispadanje kose i njena loša struktura. Čudne promjene na koži. Mršavljenje. Pa, neobjašnjivi bubrežni kamenci. Da ne pričam o pritisku u prsnom košu. Ostajanju bez daha…
Oni koji čitaju ovaj tekst, a poznaju me osobno, sasvim sigurno će me prepoznati, pa i sebe….Hvala im što su me trpili takvu 😉
Samo da naglasim: postajete naporni svima oko sebe. Okolina, pa čak i vaši najbliži, nemaju razumjevanja za vas i vaše stanje. A i kako će, kad ni sami ne znaju što je to, niti su se informirali. Ma, ne znaš ni sam što te snašlo… Jedinu podršku i razumjevanje dobila sam od osoba s istom dijagnozom.
Uzroci moje bolesti
Krenulo je istraživanje i, naravno, koji su točno uzroci i posljedice te bolesti. Vraćam se u ne tako daleku prošlost i pokušavam shvatiti što se točno dogodilo. I zašto sam se od jedne vedre, vesele, pune energije tj. zdrave osobe, koja se budila s osmjehom na licu, pretvorila u hodajuću krepanu kokoš s izrazom bola i patnje? Zbog čega je uopće došlo do ispada funkcije štitnjače i zašto je imunološki sustav počeo napadati vlastiti organ?
Glavni je razlog – EBV virus!
Epstein-Barrov virus (EBV) – virus koji napada štitnjaču
Koja su tri ključna preduvjeta?
Genetske predispozicije nisam imala.
Okidač sam definitivno imala.
Sindrom crijevne propusnosti nisam znala imam li. Ali, ubrzo sam shvatila kako očigledno – imam.
Autoimuno stanje možemo spriječiti uklanjanjem okidača crijevne propusnosti. Fenomen curećih crijeva počinje stvarati more drugih problema. Dolazi do prelaska crijevnih mikroorganizama u druge sustave gdje im inače nije mjesto! Uzroci su preosjetljivost na gluten, koji može dovesti do nastanka celijakije, a ova dalje do nastanka mnogih autoimunih bolesti, pa tako i Hashimotovog sindroma.
OK, znači pod broj 1. bilo je potrebno izbaciti gluten iz prehrane! Zatim, drugi okidač su paraziti. I pored kvalitetne ishrane, ukoliko postoje paraziti u crijevima može doći do nastanka niza autoimunih bolesti, pa tako i Hashimota.
OK, znači pod broj 2. neophodno je bilo temeljito čišćenje crijeva od parazita!
Treći okidač je prevelik broj nekih vrsta patogenih bakterija, posebno otpornih sojeva, kao posljedica neselektivne upotrebe antibiotika 🙂 OK, znači – no more antibiotic!
Četvrti okidač je nedostatak joda i cinka koji sudjeluje u obnovi stijenke crijava.
Peti okidač, a po meni i najvažniji okidač nastanka autoimunog mehanizma, u ovom slučaju Hashimotovog sindroma, je KANDIDA. Toliko moćna da cijeli organizam može staviti pod svoju kontrolu!
OK, smanjila sam unos šećera u svim namirnicama, proizvode od bijelog brašna, previše masnih i teških mesa i mesnih prerađevina, skoro sve mliječne proizvode, gazirana pića… Sve što zapravo zakiseljuje organizam.
Kandida
Zastanimo malo kod kandide. Moglo bi se pisati dosta, ali u nekom drugom postu… Broj onih koji su se riješili Hashimotovog sindroma i niza drugih bolesti autoimune prirode, te raznih alergija je OGROMAN, samo zbog toga što su se riješili kandide!
Dakako, borba s kandidom nije laka. Imala sam sreću što sam dobila preporuku za odlazak kod iridologu i napravim pretragu koja se zove iridologija.
To je pregled iz šarenice oko na temelju koje vam iridolog očita stanje organizma. Kod mene je tada pretraga ukazivala na veliku zastupljenost kandide.
Jedna vrlo važna stvar vezana uz liječenje kandide je da korištenje raznih farmaceutskih preparata daje samo kratkotrajno poboljšanje. Najveći uspjesi su se postigli primjenom prirodnih metoda liječenja.
Zasukala sam rukave!
Dakle, zaključak je bio, a što drugo, nego zasukati rukave i konačno se posvetiti sebi!
1. Očistiti organizam od mogućih okidača autoimunog poremećaja
– vremenom se silno “zaprljamo”, kako na energetskom, tako i na fizičkom planu, pa naš organizam naprosto ne može više normalno funkcionirati
– oni koji to shvate već su na pola puta prema dobrom zdravlju
– u cijeloj priči važno je reguliranje našeg pH statusa, to znači da moramo izaći iz kiselog prema lužnatom stanju, jer u tim uvjetima kandida i neki patogeni mikrobi ne mogu opstati
2. Popraviti oštećene stijenke crijeva unosom cinka, vitamina A i D, te magnezija, višestruko korisnog za ljudsko zdravlje; i jod je također bitan
3. Stimulirati štitnu žlijezdu
Ima toga…
Skratiti ću malo svoju priču, jer ima toga… Kao što sam prije spomenula, uz sve ove savjete koje sam uspjela dobila, potražila sam rješenje i u prirodnim dodacima prehrani koji su mi bili od velike pomoći na putu ozdravljenja.
Svoj želudac i probavni sustav stavila sam u normalnu funkciju uz pomoć Foreverovog Aloe Vere gela – najboljeg izbora kada pričamo o koncentraciji same Aloe i najljekovitije vrste Aloe Barbadensis Miller, jer ima ih čak preko 300 vrsta u svijetu! Bez konzervansa je i sigurna sam u njenu kvalitetu i djelovanje. Najčišći je napitak Aloe Vere (čak 98%). Djeluje na kompletni organizam. Pomaže u otkiseljavanju organizma i ima višestruko djelovanje (preko 240 bioaktivnih sastojaka). Ubija bakterije, gljivice, viruse, ima protuupalno djelovanje. Čisti probavni sustav i najbolji je prirodan način za detox, odnosno čišćenje crijeva.
Tu sam jednim udarcem poubijala sve moguće beštije u organizmu, hehe 🙂 Iš, Iš !!!
Kad smo detektirali ovu beštiju pod nazivom Hashimoto, samo sam pojačala dnevi unos Aloe i dodala još par dodataka prehrani koji su sada zastupljeni u mojoj svakodnevnoj prehrani. Nije svaki dodatak prehrani ujedno i dobar dodatak. Potrebno je ponešto i o tome znati.
Izdvojila bih također Forever Garlic-Tyme, češnjak u kombinaciji s majčinom dušicom u obliku gelastih kapsula, koji fenomenalno može pomoći kod rješavanja kandide.
I još jedan proizvod koji bi posebno izdvojila je Active Pro-B, probiotik koji bih preporučila svima.. Znamo svi da je češnjak prirodni antibiotik i fenomenalna je zamjena za onaj svježi. Nema osjećaja nadutosti i podrigivanja. Također mi pomaže smiriti želudac u periodima kada je to aktualnije, u proljeće i jesen. Probiotik mi također održava crijevnu floru i potrebite mikroorganizme.
Nadam se da će mnogima biti korisno, jer jedino pomažući jedni drugima možemo mijenjati svijet na bolje!
Za sada toliko od mene.
Srdačan pozdrav,
Martina Štajdohar
