Nalazimo se u periodu korizme koja u nama najčešće pokreće bujicu preispitivanja, sagledavanja dosadašnjih perspektiva te konačno vlastitu introspekciju. Pred nas neminovno dolaze i izazovi u obliku razumijevanja i prihvaćanja, kako svojih tako i tuđih izjava, postupaka i ponašanja.
U tom periodu nekako lakše prihvaćamo određena odricanja. Odričemo se mesa, kolača, alkohola ili neke druge namirnice iz svakodnevne prehrane. Uvodimo dan za gladovanje ili češće ostanke kod kuće radi minimaliziranja socijalnog kontakta želeći provesti malo više vremena sami sa sobom. Jednostavno, sebi i drugima želimo dokazati da se možemo suzdržati i živjeti u određenoj „žrtvi“ i bez svakodnevnih navika.
Vrijeme korizme – vrijeme za sebe?
Iz osobnog iskustva mogu reći da ukoliko se odlučimo za taj korak, i sami sebi dozvolimo vrijeme koje ćemo provesti sami sa sobom, redovito, svaki dan, uz usmjerenu samoanalizu sebe i vlastitog života, svojih odnosa koje imamo s bližnjima, navika koje imamo i kakve obrasce ponašanja smo iz istih usvojili, dolazi do ogromnih uvida i konstantnih ponavljanja AHA momenata uz upitnike nad glavom poput: kako to dosad nisam vidjela, primijetila, shvatila?!
Disciplina „uvođenja vremena za sebe“ koju usvajamo tijekom vremena, može postati toliko ugodna da svjedočeći benefitima koje kroz redovitu „higijenu“ mentalnog preispitivanja počinjemo osjećati, jednostavno ne želimo prestati prakticirati.
Imamo li vremena za sebe?
Nedavno sam se našla u društvu u kojem se otvoreno razgovaralo o životnim temama poput posla, egzistencije, partnerskih odnosa, zdravlja i novaca, što zapravo čini najveći postotak tema u kojima imamo svakodnevne životne izazove. Svi sudionici razgovora složili su se da svakome od nas treba vrijeme za sebe, za utišavanje uma, za mir i meditaciju. Ali kad sam ih upitala koliko njih uistinu prakticira takvo nešto, od njih 15 samo je jedna osoba izjavila kako povremeno uzme to vrijeme za sebe i da se iza toga osjeća odmoreno, svježe, umireno i bez svakodnevnog stresa kojeg inače osjeća. Svi ostali u društvu izjavili su da jednostavno nemaju vremena!
Nisam mogla odoljeti da njih nekoliko ne priupitam kako izgleda njihov dan kad nemaju vremena za sebe ni pola sata dnevno. Naravno, matematika im nikako nije išla u korist, jer nakon otprilike sedam sati sna, osam sati rada, jedan do dva sata putovanja s posla i na posao, kuhanja, spremanja ili zadaće s djecom ispalo je da im fali minimalno 4-5 sati za koje ne znaju gdje im odu.
Budi sebi prioritet
Proživimo tako, bar neki od nas, cijele živote, a da ne znamo ni gdje smo bili, ni što smo radili, ni čemu smo se veselili. Odjednom sat otkucava zadano vrijeme i tek u „pet do dvanaest“ počinjemo vrtjeti film što sve nismo probali, doživjeli, usudili se. Najčešće tad bude prekasno da stignemo nešto promijeniti, na našu žalost.
Jasna perspektiva što od života želimo te organizacija potom tog istog života osnovni je temelj da bismo živjeli uspješan, ispunjen, sretan i zdrav život. Naše misli, ukoliko ih ne umirujemo redovito, u nama plove kao brodovi u najsnažnijoj oluji, klatareći se svukud bez kontrole, smjera ili cilja.
Znati kako upravljati svojim mislima, koje će kasnije upravljati našim vremenom i stvarati nezaboravne trenutke vrijedne življenja, imperativ je današnjice koja nameće sve brži ritam života. Bez poniranja u samog sebe i bez stavljanja sebe u primarni fokus, ništa što želimo neće nam se moći ostvariti. Možda i hoće, ali cijena koju ćemo za taj napor, stres i presing platiti bit će previsoka. Sve ono što smatramo da nam pripada, treba nam dolaziti sa lakoćom, u miru, u uzbuđenju i strasti koja prati iskrena stvaranja.
Investirajte u sebe
Pri kraju ovih korizmenih dana, želim vam da odvojite vrijeme za sebe, da saberete svoje misli, da promislite o onima koje vam služe, a da u isto vrijeme nađete hrabrosti da odbacite one koje vama i vašim bližnjima ne donose sreću i radost. Želim Vam da svaki dan investirate u sebe kao u najvrjedniju i najvažniju investiciju koju posjedujete u životu, jer vi sami sebi jeste svoja najvrjednija investicija.
Odvojite deset minuta vremena i promotrite kakve vam misli dolaze, koje od njih mogu uljepšati vaš dan i učiniti ga posebnijim od svih prijašnjih. Odvojite pet minuta prije spavanja da se zahvalite za sve što ste u tom danu doživjeli, vidjeli, čuli. Uz upornost i dosljednost, doći ćete u poziciju da se ovih malih rituala više nećete željeti odreći, jer darove kojima ćete svjedočiti obilježiti će vaš život. Blagoslov mira, zdravlja i radosti počet će svaki dan sve više kucati na vaša vrata. Želim vam da ih držite otvorena za sva velika dobra koja vam stižu!
Proljeće je pred vratima – pravo vrijeme za nove odluke i planove!
Priča o suncu i vjetru i teškom kaputu
