Znate kako velika većina nas pred sam kraj godine krene u planiranje novih odluka s kojima će krenuti u ostvarenje odmah prvog dana Nove godine. Sjećate se svojih? Nedavno je bilo?Isto tako vjerujem da znate da pola od svih nas već prvog dana popodne u toj Novoj godini odustane od svoga nauma. Neki uporniji izdrže do kraja mjeseca, a tek mali dio nas, onaj koji bismo mogli izraziti u promilima, održi sebi zadanu riječ i ustraje u provedbi svog plana do kraja. Statistika je ovdje neumoljiva i teško je možeš prevariti. Ali, tako je kako je…Istraživanja uvijek imaju svoj „corpus delicti“.
Osvijestite promjenu
Na tu temu nedavno mi je u ruke došao članak koji je prenio razmišljanje jednog od najutjecajnijih duhovnih učitelja današnjice, Sadhgurua, u kojem je istaknuto: „ Ako težite promjeni u životu, primjerice želite prestati pušiti, morate prijeći s kompulzivnog na svjesno ponašanje. Morate postići stanje unutarnje sreće… Jeste li primijetili – kad ste dobro, kada ste sretni, možete se suzdržati od brojnih nagona…“
Riječi u kojima je spomenuo povezanost odluka sa stanjem unutarnje sreće, u meni je potaknulo A-ha moment, i misli koje su mi možda do tad bile nejasne u trenu su sjele na svoje mjesto. Taj trenutak mi je postalo jasno zašto ja nikada nisam shvaćala novogodišnje odluke, niti ih planirala, niti donosila.
Za mene je vrijeme prosinca uvijek imalo neke druge interese i prioritete, a oni nikako nisu uključivali donošenje novih odluka. Možda zato što nikada nisam bila neki zimski tip. Ti kratki dani s malo svjetla uvijek bi mi davali jedan sjetan osjećaj uz jedva zamjetnu melankoliju, koja bi povremeno doživljavala kratka buđenja kroz dane kada živimo u preteškoj oskudici sunca od kojeg se moje tijelo, srce i duša napaja da živi.
Buđenje prirode i donošenje odluka
U istome trenutku sam osvijestila zašto su moje odluke uvijek bile vezane za mjesec ožujak, travanj, za period godine kada se priroda budi, kada život izlazi na površinu ispod koje je bio čuvan u tami i hladnome mraku. Osjetila sam u tome dublju povezanost s prirodom, sa željom boravka u istoj, osjetila sam tu ovisnost koja me uvijek vuče k sebi, i kojoj se nimalo ne opirem, već želim da joj se u potpunosti predam.
Osjetila sam kako me dolazak proljeća podsjeća na novo rađanje, na novi život, na svjetlu budućnost koju vidim na ovome svjetlu, pod ovim suncem, ovdje i sada. Osjetila sam kako neka milost, dragost, nježnost i ljubav prolazi mojim tijelom, potaknuta suncem, toplinom i vedrinom koja iz njega zrači.
Osjetila sam osjećaj potpune unutarnje sreće koja je plovila cijelim mojim bićem, razlijevajući se u meni poput bistrog planinskog potoka, koji ne gleda kuda ide, samo želi što prije i što dalje stići nekamo, daleko, u nepoznato.
Proljeće – najbolji začin za nove odluke
Grijući se tom toplinom uvijek sam znala da je upravo to taj pravi trenutak za nove odluke, za slaganje planova, za postavljanje novih ciljeva. U toj prisnoj povezanosti s novim godišnjim dobom koje bi označavalo završetak podužeg sna, budila bi se i moja osobna priroda, moja uspavana unutarnja sreća, moja intuicija i moje cjelokupno biće, iznutra i izvana. Tako probuđena znala bih što želim, što trebam, što hoću i još više što neću. Lako je napraviti kolač kad znaš recept i imaš sve sastojke.
Oduvijek je identično bilo i sa mojim odlukama! Bez proljeća nisam imala svih
sastojaka ili recepata, ili znanja, kako god. Ali, čim bi proljeće krenulo, čim bi sunce
zasjalo i priroda se probudila, sve je bivalo posloženo pred mene na stol.
Upravo tako se dešava i ovih dana! Novi planovi, novi ciljevi i nove odluke svaki dan dobivaju svoju širu sliku, grade se kao kuća, cigla na ciglu. Bez stresa, bez žurbe da moram išta u jednome danu, bez straha da ću odustati jer unutarnja sreća me grije iznutra i vodi točno tamo gdje baš sada moram ići. Jer ona najbolje zna moj put!
A vi? Osjećate li stanje unutarnje sreće? Možda ju je ovo proljeće probudilo i u Vama?
Ako jest, možda je onda ovo vrijeme UPRAVO SADA i za vaše nove odluke.
Priča o suncu i vjetru i teškom kaputu
