Menopauza je lakša uz cimicifugu

Menopauza je prirodno razdoblje u životu žene koje označava završetak njezina reprodukcijskog ciklusa. Posljedice su smanjene proizvodnje estrogena, progesterona i testosterona u jajnicima. Menopauza nastupa gubitkom mjesečnog krvarenja, obično u dobi između 45. i 55. godine života. Promjene u lučenju spolnih hormona u perimenopauzi dovode do poremećaja menstruacijskog ciklusa i pojave prvih tegoba, čiji se intenzitet pojačava ulaskom u menopauzu.


Simptomi menopauze

Valovi vrućine, noćno znojenje, nesanica, napetost i razdražljivost, kronični umor, gubitak libida i urogenitalne tegobe najučestaliji su simptomi menopauze. Međutim, menopauza može uzrokovati i ozbiljnije psihičke poremećaje poput anksioznosti i depresije.

Učestalost i intenzitet navedenih menopauza-simptoma vrlo su raznoliki. Tegobe su prisutne u prosjeku oko pet godina, iako to razdoblje može potrajati i duže od deset godina. Procjenjuje se da četiri od pet žena u menopauzi ima fizičke ili psihičke probleme koji im narušavaju kvalitetu života i ometaju ih u obavljanju svakodnevnih poslovnih i privatnih obveza.

 

Žene se najčešće žale na valove vrućine (valunge) i noćno znojenje. Iznenadni naleti vrućine, koja se širi cijelim tijelom, često su praćeni crvenilom i znojenjem. Tijekom noći pojavljuju se i epizode obilnog znojenja, samostalno ili neposredno nakon vala vrućine.

Moguće terapijske opcije za ublažavanje tegoba menopauze su hormonsko nadomjesno liječenje prema uputi ginekologa ili primjena biljnih lijekova nakon savjetovanja s liječnikom ili ljekarnikom.


Znanstveno potvrđena tradicionalna primjena cimicifuge

Cimicifuga (Cimicifuga racemosa (L.) Nutt., Ranunculaceae) ljekovita je biljka s dugom tradicionalnom primjenom koja potječe iz Sjeverne Amerike. Tamošnje domorodačko stanovništvo koristilo ju je kod različitih bolesti i zdravstvenih tegoba, uključujući prehladu, grlobolju, opću slabost, malariju, reumu, oslabljen rad bubrega, zmijski ugriz i neredovitu mjesečnicu te kao pomoć pri porođaju. U 19. stoljeću pripravci s cimicifugom bili su široko poznati kao tonici za žene.

Počeci njezina korištenja u Europi za olakšavanje tegoba menopauze zabilježeni su u Njemačkoj. Tamo je još 1956. godine registriran prvi biljni lijek s ekstraktom cimicifuge, a tako je registriran još i danas.

U podzemnim dijelovima biljke koncentrirane su terapijski aktivne tvari, među kojima nema fitoestrogena. Glavne djelatne sastavnice su triterpenski saponini, fenolne kiseline i biogeni amini koji nemaju sposobnost vezanja za estrogenske receptore pa se isključuje hormonski učinak. Iako mehanizam djelovanja nije u potpunosti razriješen, istraživanja pokazuju da aktivne tvari učinak ostvaruju preko središnjeg živčanog sustava djelujući kao agonisti serotoninskih receptora (aktiviraju ih) te tako utječu na različite fiziološke funkcije.

Dosadašnja znanstvena istraživanja potvrdila su opravdanost tradicionalne primjene cimicifuge kod menopauze i njezina uključivanja u suvremenu medicinu i farmaciju.


Primjena temeljena na kliničkim dokazima

Biljni lijekovi s cimicifugom sadrže suhe ekstrakte dobivene korištenjem izopropanola ili etanola kao ekstrakcijskih otapala koji se primjenjuju u dnevnim dozama 5 – 6,5 mg. To u prosjeku odgovara 40 mg osušenog biljnog materijala.

Prema Europskoj agenciji za lijekove, fitopreparati s cimicifugom registriraju se isključivo u kategoriji biljnih lijekova provjerene medicinske uporabe za ublažavanje tegoba menopauze, kao što su navale vrućine i pojačano znojenje.

Većina kontroliranih kliničkih studija o učinkovitosti cimicifuge, u kojima je sudjelovalo više od 11 tisuća pacijentica, odnosi se na ispitivanje lijekova s izopropanolskim ekstraktom. To potvrđuje veliku snagu dokaza i razinu preporuke za taj ekstrakt. On djeluje bolje od placeba, posebice ako se koristi već u ranoj menopauzi. Povoljan učinak na vazomotorne tegobe, anksioznost i depresiju usporediv je s hormonskom nadomjesnom terapijom, ali uz znatno bolji sigurnosni profil.

Izopropanolski ekstrakt ispunjava kriterije Europske agencije za lijekove o sigurnosti dugotrajne primjene. Stoga se u dozi od 5 mg na dan može uzimati i duže od šest mjeseci, uz preporuku savjetovanja s liječnikom ili ljekarnikom nakon šest do 12 mjeseci primjene. Iako klinički nisu potvrđena hepato­toksična svojstva cimicifuge, potreban je dodatni nadzor u slučaju poremećaja funkcije jetre. Posebna pozornost posvećuje se ženama u menopauzi s kontraindiciranom primjenom hormonske nadomjesne terapije ili fitopreparata koji djeluju slično estrogenima. Budući da ne utječe na razinu hormona i ne sadrži fitoestrogene, cimicifuga se može koristiti kao alternativa hormonskoj nadomjesnoj terapiji i u slučaju raka dojke, endometrioze ili mioma.

 

To nisam ja – to je moja Štitnjača!

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads