Impulzivna kupnja: kako se riješiti duga i minusa na karticama?

Već sam deseti put molila majku da mi posudi novac kako bih mogla popraviti auto. Dala mi ga je, naravno, ali uz tako razočaran izraz lica da sam konačno shvatila kako ne mogu živjeti u stalnim dugovima do guše. Kreditna kartica i minusi na računu svakodnevno su me opsjedali. Ja sam stalno nekome bila dužna, a auto je stalno “kašljucao”. I nikada nisam imala ni kune u novčaniku.

Stalno sam sama sebi govorila da ću biti ozbiljnija s novcem kad nađem bolje plaćen posao. Našla sam ga. I opet bila u dugovima do guše. Došlo je dotle da su mi roditelji počeli prijetiti kako će mi ukinuti posudbe, i to s punim pravom. Ono što je mene uništavalo bile su impulzivne kupovine. Vidim nešto što mi se svidi i moram to imati, odmah. Naročito ako je na popustu.

Pravilo koje sam sebi postavila bilo je jasno – ako zaista želim taj predmet i tri dana kasnije, kupit ću ga.

Štednja je i moguća i sjajna

I tako sam jedne noći, kao i mnogih drugih, ležala u krevetu pokušavajući zaspati dok su mi se glavom rojile misli o tome kome sve dugujem i kako da to poplaćam. A onda sam se sjetila majčine rečenice na koju sam uvijek prevrtala očima: “Ako ti se nešto svidi, ne kupuj odmah. Pričekaj da vidiš hoćeš li to željeti i sutra.” Odlučila sam je konačno poslušati i tog mjeseca novac koristiti isključivo za nužne stvari.

Prvih par tjedana bilo je užasno. Odbijala sam pozive na kave, vozila pored restorana brze hrane što brže da se ne bih prevarila i ušla. I ne samo da sam štedjela novac, već sam gubila i kilograme. Pravilo koje sam sebi postavila bilo je jasno – ako zaista želim taj predmet i tri dana kasnije, uzet ću ga.

Sljedećeg mjeseca, nakon tog udarnički štedljivog života, plaća je legla. Nisam toga bila ni svjesna jer sam na računu imala pozamašnu sumu od prošle plaće. Tada, kad sam vidjela prve rezultate, shvatila sam da je štednja ne samo moguća, već i sjajna.

Novi mjesec, nova pravila

Naravno, taj prvi mjesec bio je strogo asketski i neodrživ, pa sam sebi postavila nova pravila. Odlučila sam ne kupovati stvari koje mogu koristiti samo jednom. Recimo – kavu, sendvič, pogačice iz pekare, pivo u kafiću… S druge strane, ako nešto jako želim i tri dana kasnije, pa i tu kavu, kupit ću je.

 

Ono što je mene uništavalo bile su impulzivne kupovine. Vidim nešto što mi se svidi i moram to imati, odmah. Naročito ako je na popustu.

Ne mogu ni opisati koliko je impulzivnih kupovina sprječeno ovim jednostavnim pravilom. Sjećam se samo da sam jednom poklekla i kupila sendvič i toliko se razočarala u sebe jer sam mogla napraviti jeftiniji i bolji kod kuće. Stoga sam odlučila više nikada ne pokleknuti.

Kavu sam spremala kod kuće i hranu nosila od kuće. Štedjela sam, a višak kilograma se topio. I na sve to, topio se i moj svakodnevni stres. I zato svima preporučujem svoje pravilo od tri dana i jedne upotrebe. Vjerujte, promijenit će vam život.

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.