Crveni luk dokazano je zdrav

Crveni luk pripada rodu alliuma, otkud mu i latinski naziv Allium cepa. Rod allium obuhvaća 600 do 700 vrsta, a najveći broj njih su divlje biljke bez gospodarskog značenja. Zanimljivo je da se predstavnici roda allium pojavljuju samo na sjevernoj hemisferi. Na južnoj je pronađena jedna jedina vrsta u južnoj Africi, čiji je identitet još uvijek sporan i predmet istraživanja. Divlje allium vrste rasprostranjene su na cijeloj sjevernoj hemisferi, protežući se na američkom kontinentu do Meksika. Od kontinenata Starog svijeta obuhvaćaju sjevernu Afriku i gotovo cjelokupno područje Azije.

Predstavnici roda allium ne nastanjuju vlažna tropska područja niti guste šume. Allium vrste karakteristične su za otvorena područja livada, stepa, polupustinja i pustinja. Osobito gusto nastanjuju južnu i središnju Aziju. Veće značenje u prehrani ima samo ograničeni broj vrsta, među kojima je i crveni luk (pored češnjaka, poriluka i vlasca).


Povijesna priča

Crveni luk dugo se nije smio jesti jer je smatran svetom biljkom u mnogim krajevima svijeta. Postoje podaci da se uzgajao u Mezopotamiji i Egiptu još prije 6000 godina. Kod Egipćana je bio cijenjen jer se koristio u žrtvenim obredima bogovima, a često su davali i prisegu pred lukom i taj je čin vrijedio kao najjača i najviša prisega. Svakodnevno su ga koristili graditelji egipatskih piramida kojima je služio kao velik izvor snage. Vjerojatno je to razlog zbog kojeg je upravo ta biljka čest motiv na zidovima egipatskih grobnica. Različiti zapisi na svim starim pismima, od klinastog do papirusa, upućuju na visoku vrijednost luka. Sadnja luka u Europi započela je nakon što su Rimljani donijeli lukovicu preko Alpa.


Vrijedan sastav

Crveni luk sadrži oko devet posto ugljikohidrata, 1.4 posto proteina, minimalnu količinu masti (oko 0.2 posto) i skromne količine nekih minerala (kalcij, fosfor i željezo).

Ekstrakti crvenog luka obiluju fenolnim komponentama i imaju antikancerogeno djelovanje. Fenoli i polifenoli iz različitih biljaka inače se smatraju skupinama spojeva s antimikrobnim djelovanjem. Posebno zanimljivim izvorom fenolnih komponenata smatra se kožica (ljuska) luka, koja je inače otpad u preradi luka.

Flavonoidi

Crveni luk smatra se najbogatijim izvorom flavonoida u ljudskoj prehrani. Ima i antioksidacijsko djelovanje, koje ovisi o sadržaju fenolnih komponenata i o sadržaju flavonoida, a smanjuje se od vanjskih ovojnica prema unutarnjim. Od flavonoida je bitno istaknuti kvercetin, koji se intenzivno proučava jer se pokazalo da deaktivira neke tvari koje potiču rast tumora. Za crveni je luk u jednom istraživanju, koje je obuhvatilo 28 vrsta povrća i devet vrsta voća, utvrđeno da sadrži najveći postotak kvercetina. Kvercetin također ometa rast stanica osjetljivih na estrogen, koje nalazimo kod karcinoma dojke. Istraživanja su pokazala da kvercetin u kombinaciji s vitaminom C može imati i antivirusno djelovanje.

Flavonoidi čine skupinu od oko 5000 spojeva. Sve do 1968. smatrali su se bezvrijednim, no unatoč tome istraživanja su se nastavila. Tako je utvrđeno da su neki flavonoidi, poput kvercetina, ipak korisni jer imaju, primjerice, antivirusno djelovanje protiv herpesa i virusa gripe. Uz to, povećana konzumacija flavonoida povezuje se sa smanjenom učestalošću pojave i smanjenom smrtnošću od svih tipova karcinoma. Dokazano je i njihovo protuupalno, antivirusno, antibakterijsko i antioksidativno djelovanje.

Vitamini i minerali

Crveni luk sadrži i dragocjene vitamine, od kojih najviše B i C, kao i eterična ulja. Zbog sadržaja vitamina C crveni luk djeluje kao snažan antioksidans. Ima važnu ulogu u sintezi polisaharida i kolagena, hrskavice, zubnog dentina, kostiju i zuba, te u održavanju normalna stanja krvnih kapilara.

Mnogi bacaju zelene listove crvenog luka, misleći da su nevrijedni, te jedu samo njegov bijeli dio, ali to nije dobro. U 10 dekagrama bijelog dijela mladoga crvenog luka ima u prosjeku oko 8,5 miligrama vitamina C, a u zelenim listovima više od 38 miligrama vitamina C.


Brojni biološki učinci

Bioaktivne komponente crvenog luka pokazale su antibakterijsko i antifungalno (antigljivično) djelovanje. Uljni ekstrakti crvenog luka inhibiraju djelovanje dviju vrsta bakterija: Staphylococcus aureus i Salmonella enteritidis i djelovanje triju vrsta plijesni: Aspergillus niger, Aspergillus flavus i Aspergillus fumigatus kao i Penicillium cyclopium.

Crveni luk sadrži više od sto spojeva sumpora, od kojih su mnogi iznimno neobičnih i složenih struktura. U jednom kineskom istraživanju utvrđeno je da ljudi koji jedu najviše luka najmanje obolijevaju od raka želuca. Poboljšava apetit, a osobama koje pate od opstipacije (zatvora) crveni luk pomaže regulirati rad crijeva i redovitost stolice. Ne preporučuje se osobama s osjetljivim želucem, a najbolje ga je jesti u sirovom stanju jer su tako najbolje sačuvani svi njegovi korisni sastojci. Jedan prastari zapis isklesan klinastim pismom otprilike glasi: Tko jede crveni luk u jesen, neće ga boljeti želudac zimi. Klinički je potvrđeno da crveni luk jača slabo srce i vraća snagu iscrpljenom organizmu.

Kolesterol

Čini se da crveni luk ima pozitivan utjecaj na kolesterol. Istraživanja su pokazala da ljudi koji pojedu jednu glavicu crvenog luka na dan mogu povećati HDL kolesterol. Može pomoći i u snižavanju krvnog tlaka, u sprječavanju nastajanja krvnih ugrušaka, sanaciji krvnih podljeva i zacjeljivanju rana.

Crveni luk sadrži biljni hormon sličan inzulinu, pa se preporučuje oboljelima od šećerne bolesti jer smanjuje povećanu količinu šećera u krvi. Vjeruje se i da ima sposobnost podizanja oslabljene spolne moći.

Pomaže u sprječavanju upalnih reakcija koje dovode do alergije i astme, te se preporučuje osobama oboljelima od upale grla i bronhitisa.

Rad bubrega

Crveni luk potiče rad bubrega i služi u izmjeni tvari u ljudskom organizmu. Odličan je diuretik, s obzirom na to da vrlo djelotvorno odstranjuje tekućinu iz organizma, pa se preporučuje oboljelima od reumatizma, gihta, artritisa, kod smanjene funkcije bubrega i otežana mokrenja. Izvrstan je lijek kod upale mokraćnog mjehura i upale prostate.

Poznata je i primjena crvenog luka za njegu kose, a može se primijeniti i za njegu lica i noktiju (lomljivi nokti na rukama trebaju se što češće trljati svježim sokom crvenog luka kako bi ojačali) te kao dopuna režimu prehrane za smanjenje tjelesne težine.

Unatoč nespornom ljekovitom djelovanju, crveni luk još uvijek nije priznat kao ljekovita biljka. Ipak, iskustvo je pokazalo da njegova svakodnevna upotreba u svojstvu hrane ili začina ima ljekovito djelovanje, zbog čega ga neki vole nazivati “višeslojnom ljepotom”.


Vitamini i minerali za zimsko doba

O vitaminima i mineralima uvijek se najviše priča u zimsko doba. Već je dugo poznato da ti vrijedni nutrijenti imaju važnu ulogu u borbi protiv najčešćih nuspojava hladnog vremena: učestalih bolesti te melankoličnog i depresivnog raspoloženja. Tako je upravo zima vrijeme kad je naš imunitet stavljen na kušnju.

Prvo mjesto u obrani organizma, barem po reputaciji, zauzima vitamin C. Stoga je u zimskim mjesecima poželjan povećan unos namirnica koje obiluju njime: citrusnog voća, svježeg kupusa, kiselog kupusa, kelja, brokule, osobito ako su prehlada ili gripa već nastupile, jer dostatan unos vitamina C može biti vrijedna pomoć u skraćenju trajanja viroznih stanja.

Manje poznati, ali ne i manje važni saveznici snažnog imuniteta su i vitamini A, E i B6 te minerali cink, željezo, bakar i selen. Poznato je da deficit željeza rezultira većom podložnošću infekcijama, a cink, bakar i selen dokazano snaže imunitet. Unosom voća, povrća, integralnih žitarica, orašastih plodova i sjemenki organizmu ćete osigurati većinu ovih nutrijenata i tako ga pripremiti na borbu s infekcijama.

Loše raspoloženje

Magla, kiša i snijeg te kratki zimski dani nerijetko su uzroci lošeg i melankoličnog raspoloženja. Unos vitamina B skupine (osobito vitamina B1, B3, B6, B9 i B12), sadržanih u mesu, ribi, integralnim žitaricama, pšeničnim klicama, kikirikiju, soji, grahu, grašku, može biti od koristi u prevladavanju depresije. Uz to što pozitivno djeluju na raspoloženje, vitamini B skupine pomažu pri otklanjanju posljedica hladnog vremena, grijanih prostorija te stalnog kretanja između toplog i hladnog, a to je suha koža. Stoga, kako bi i zimi vaša koža bila lijepa, pripazite na dovoljan unos spomenutih namirnica.

Još jedan vitamin na čiji unos zimi treba obratiti pozornost je vitamin D. Naše tijelo može ga samo sintetizirati pomoću sunčeve svijetlosti, ali budući da je zimi manje sunčanih dana, sunce je slabije, a i slojevi odjeće ograničavaju dopiranje sunčevih zraka do kože, moguć je njegov nedostatak. Vitamin D ima važnu ulogu u metabolizmu kalcija i fosfora, pa njegov deficit može biti rizični čimbenik razvoja osteoporoze. Prirodni izvori vitamina D su jaja, masna riba poput lososa ili tune te obogaćeno mlijeko.

Zima je doba i kad se najčešće poseže za vitaminsko-mineralnim pripravcima. Uvriježeno je mišljenje da zima oskudijeva kvalitetnim namirnicama, pa je stoga potrebno posegnuti za dodatnim vitaminima i mineralima u obliku dodataka. No, iako siromašnija svježim voćem i povrćem, i zima krije svoje adute, poput kiselog kupusa ili citrusnog voća. Stoga zadovoljavanje potrebe za vrijednim vitaminima i mineralima ne bi trebalo predstavljati problem. Međutim, ako je prehrana iz bilo kojeg razloga manjkava na ponekim mikronutrijentima, tada vitaminsko-mineralni dodaci prehrani pružaju vrijednu pomoć u borbi s boljkama hladnog i sumornog vremena.

Savjet

Dobar savjet za one kojima je suženje očiju prilikom rezanja crvenog luka prepreka da ga uopće koriste jest da se nož kojim luk režemo svaki put ponovno stavi pod mlaz hladne vode. Sastojak crvenog luka koji izaziva suze je propantial S-oksid, koji u našoj suznoj tekućini reagira s vodom. Ako se prži na vrućoj masti ili ulju, treba izbjegavati njegovo zagaranje, da ne bi postao gorak. Najslađa varijanta crvenog luka uzgaja se u Makedoniji i Španjolskoj.

Autorica: Sandra Krstev Barać, mag. nutricionizma

Luk – sveprisutna i omiljena riznica zdravlja

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.