Priča iz života:
“Sve je počelo tako da sam tijekom noći sve manje uspijevala spavati i odmoriti se. Neprestano bi vrtila po glavi razne misli, situacije i ljude od prošlog dana. Kao da se svaku noć teret “mozganja i brige” sve više i više povećavao. Ujutro bi sve teže ustajala, a svaki dan je bio borba za preživljavanje. I tako dan za danom…Paralelno s tim gubila sam tek, ništa mi se više nije dalo…oprati zube je postao napor, pa čak i ustajanje iz kreveta. Druženje s prijateljima se skroz prorijedilo, kao i sve ostalo. Danima bih znala ne ići na posao i samo bespomoćno ležati i plakati…Kao da je ona osoba koja sam bila, preko noći nestala, a pojavila se neka potpuno druga…i sada to traje već mjesecima.” (klijentica)
Psihološkim rječnikom rečeno ovdje se radi o depresiji. Depresija je poremećaj raspoloženja i znatno se razlikuje od povremenog lošeg raspoloženja. Riječ depresija dolazi od latinske riječi “deprimere” što znači pritisnuti, utisnuti.
Simptomi po kojima možete prepoznati da se radi o depresiji:
~ osjećaj bezvoljnosti (“Ovaj život nema smisla.”)
~ osjećaj bezvrijednosti
~ gubitak apetita i moguć gubitak na težini (Ponekad se može pojaviti i veći apetit i znatno povećati kilaža. Nije rijetkost da se prekomjernim unosom hrane suzbija pojava neugodnih osjećaja.)
~ crne i teške misli (“Ništa nije dobro.”)
~ nesanica
~ osjećaj krivnje
~ osjećaj bespomoćnosti (“Meni nema pomoći.”)
~ intenzivna tuga
~ poremećen san
~ dekocentracija na više područja u životu
~ osjećaj zbunjenosti i izgubljenosti
~ umor u tijelu
~ polagani gubitak volje za životom (dan postaje preživljavanje)
~ pesimističan i sumoran pogled na budućnost
~ neprestani nemir i nelagoda u tijelu
~ često se uz depresiju zna pojaviti i anksioznost (mogući i napadaji panike)
~ osjećaj srama zbog tog stanja
Depresija jednako pogađa muškarce i žene. Može se pojaviti nakon nekog stresnijeg događaja, emocionalnog ili stvarnog gubitka.
Kako je žena iz ovog primjera odjednom upala u stanje depresije?
Depresija se nikada ne pojavljuje tek tako, iz vedra neba. Da bi shvatili kako je sve počelo, potrebno je okrenuti koju stranicu prema unatrag. U to doba kada se pojavljuje nesanica, ova žena prekida ljubavnu vezu. Muškarac kojeg je voljela, nakon par godina vraćanja i dolaženja, odlučuje odnos prekinuti zauvijek. Uz to, stanje na poslu se pogoršava, pa su i ti odnosi ozbiljno poljuljani. Malo po malo, ona noćima vrti sve to po glavi i pokušava si objasniti kako se to sve dogodilo.
Sve se preko noći promijenilo.
Ako zavirimo u djetinjstvo ove žene, možemo čuti da spominje vrlo hladnu majku, prisutnu fizički, ali ne i emocionalno. Otac je prisutan tek povremeno zbog raznih poslovnih putovanja, a u njezinoj sedmoj godini napušta nju i majku. O emocijama se nikada nije razgovaralo, čak je u toj obitelji postojalo nepisano pravilo da su razum i znanje najbitnije, a emocije tek neka sporedna stvar. Imala je par manjih kriza depresivnog raspoloženja tijekom srednje škole, o kojima govori da su bile vezane uz teškoće prilagodbe u novoj sredini i dva ljubavna prekida. To spominje vrlo hladno, iako je jedna od tih “manjih kriza” tijekom srednje škole trajala tri mjeseca, nakon što je prekinula jednu kraću vezu. Tada je po cijele dane bezvoljno ležala i nije željela jesti, ići u školu niti ikoga vidjeti.
Što se tu zaista događa?
Ako malo bolje promotrimo cijelu priču, možemo vidjeti da je depresija bila češće prisutna u životu ove žene. Na početku su to možda bila tek povremena loša raspoloženja, no već u srednjoj školi počele su se pojavljivati te “manje krize” koje bi trajale po par mjeseci. Depresija dolazi u epizodama i zna se ponavljati tijekom života ako temeljni uzrok nije razriješen. Zanimljivo je primjetiti kako je okidač za pojavu depresije u ovom slučaju bio prekid veze, kako u srednjoj školi, tako i u odrasloj dobi.
Depresija je poput nevidljivih okova koje vučemo za sobom.
Okidač može biti gubitak voljene osobe, prekid veze, promjena posla, povećani stres, kriza srednjih godina…
Pri svakom gubitku postoji proces žalovanja kroz koji osoba mora proći kako bi mogla nastaviti normalno funkcionirati u svakodnevnom životu. Taj proces ne treba prekidati i osobi treba dopustiti da prođe sve faze žalovanja.
Međutim, kod depresije osoba kao da odjedanput pada u stalno stanje tuge, bezvoljnosti, beznađa. Okidač potakne da se u osobi nešto pokrene, no s druge strane depresija se ne pojavljaju tek tako. Sav psihički sadržaj iz prošlosti koji nije prorađen i otpušten stoji u pozadini i djeluje nesvjesno na život pojedinca. Ženi iz navedenog primjera okiđač za padanje u depresiju bio je prekid veza. Sjetimo se kako je u sedmoj godini iz njezinog života otišao. Tada joj je majka govorila da ne treba plakati i da mora biti jaka.
Vjerujući da će izgubiti i majku, slušala je sve što je ona govorila.
“Nemoj plakati.”
“Budi jaka.”
“Pokazivanje emocija znak je slabosti.”
Razum ne može otpustiti emocije
Sve su ovo uvjerenja koja dijete uče da su emocije slabost i da je najbolje potisnuti ih. Na taj način dijete nauči da ne vjeruje svome tijelu, inuticiji i svom unutrašnjem svijetu već onome što se vrti u njegovoj glavi. Vjeruje samo razumu. Ali, samo razum nam ne može otpustiti emocije, već to mora dolaziti iz tijela, srca. Zato čovjek ima razum (glava) i emocije (tijelo) , jedno bez drugoga ne ide.
Svoju tugu zbog odlaska oca u toj ranoj dobi, ova je žena zamaskirala u lažan osmijeh i snagu. Maska se držala do srednje škole. Tada je polako počela “pucati”, ali je relativno brzo uspjela normalno dalje funkcionirati. Samo prividno.
Depresija se javlja kada nijedan obrambeni mehanizam više ne funkcionira.
Bijeg u depresiju
Bijeg u depresiju bilo je njezino legitimno žalovanje. Jedino si je na taj način mogla dopustiti da izađu tuga, ljutnja i cijela spirala osjećaja. Prvo zbog davnog odlaska oca, koji je otišao bez pozdrava. Paralelno s tim puštanjem, otpuštala je i bol zbog prekida sadašnje dugogodišnje veze, kada je muškarac na isti način otišao nakon toliko godina.
S obzirom na rano usvojena uvjerenja i nepokazivanje osjećaja, depresija je bila jedini način da izađe ono što psiha više nije mogla držati. Sve brane su popustile u trenutku odlaska još jednog muškarca. Kao da se u sadašnjosti ponovila prošlost. Na neki način i je, sve dok nije pustila svoju tugu, naučila prihvaćati emocije kao dio života, privlačila je osobe koje bi nakon nekog vremena otišle. Kada smo proradile sedmu godinu života, ušla je u kontakt s tom djevojčicom i davno potisnutom tugom.
Iako je ovaj primjer samo jedna od varijanta ovog problema, depresija je teško emocionalno stanje i jako je važno da na tome radite s nekim. Ako ostanemo u tom stanju, vrtlog koji nas vuče prema dolje, vremenom će se samo pojačavati. Pogotovo u stresnijim okolnostima kada smo još slabiji i podložniji. Tada mogućnosti za izlazak postaju još neizglednije te vam se čini da to nikada neće proći. Iako zvuči jednostavno, doći do osjećaja i otpustiti sve odjednom, treba imati na umu da osoba godinama živi po jednom obrascu i da joj treba vremena da se osjeti dovoljno sigurnom i prihvaćenom kako bi skinula svoju masku i pokazala autentične emocije.
Propitati uvjerenja po kojima ste do tada živjeli, polako osvještavati i otpuštati svoje emocije, biti nježni i strpljivi prema sebi tek su neke od važnijih stvari u proradi depresije.
Nosite li svoju autentičnost ili lažnu masku?
