Anemija zbog nedostatka željeza

Sideropenična anemija, odnosno anemija zbog nedostatka željeza, najčešća je u općoj populaciji. Spada u hipoproliferative anemije, što znači da je oslabljeno stvaranje crvenih krvnih stanica zbog nedostatka gradivnih tvari. Upravo zbog njezine učestalosti, na početku je važno definirati nekoliko pojmova. Prilikom posjeta liječniku obiteljske medicine i sumnje na sideropeničnu anemiju, važno je odrediti nekoliko laboratorijskih parametara u krvnoj slici. To su serumsko željezo (Fe), TIBC (eng. total iron binding capacity; ukupna sposobnost vezanja željeza u tijelu), saturaciju transferina – SaTf (automatska pretraga u manjem broju laboratorija, ali se lako izračuna prema formuli Fe/TIBC x 100), feritin (pokazatelj reverzibilnih zaliha u organizmu) i vrijednost hemoglobina, MCV (eng. mean corpuscular volume; označava veličinu crvene krvne stanice) te MCH (eng. mean corpuscular hemoglobin; označava prosječan sadržaj hemoglobina).

Jedino svi navedeni nalazi daju dobru sliku o količini i eventualnom manjku željeza u organizmu. Razina u serumu (često jedini parametar s kojim bolesnici bivaju upućeni specijalistu ili čak započinju terapiju) nije niti odgovarajući niti dovoljan pokazatelj!

Pojam nedostatak željeza (iron deficiency) obuhvaća spektar poremećaja kojem je glavna karakteristika smanjena količina željeza u organizmu. Najraniji stadij je deplecija željeza. Stanje je to u kojem su rezerve željeza u organizmu smanjene (sniženi feritin), a ostali parametri (Fe, TIBC, SaTf) su uredni. Nedostatak željeza u užem smislu (sideropenija) je sljedeći stupanj u kojem su, uz feritin, poremećeni i ostali parametri ferograma (Fe, TIBC, SaTf). Krajnji stadij nedostatka željeza je sideropenična anemija. U njoj se, uz sve navedeno, javlja mikrocitna, hipokromna anemija. Dakle, crvene krvne stanice su male, uz snižen hemoglobin, na što ukazuju niski MCV i MCH.

Što se tiče simptoma i znakova, oni su isti kao i u drugim vrstama anemije. To su umor, pospanost, nedostatak snage, blijeda koža i sluznice. Tegobe bolesnika može izazvati i sama sideropenija, bez manifestne anemije. Kad se obradom verificira nedostatak željeza u organizmu, potrebne su dvije stvari. Jedna je svakako istražiti i liječiti uzrok(e), jer mogu varirati od fizioloških do malignih bolesti. Druga je započeti nadoknadu preparatima željeza.

U većini slučajeva sideropenična anemija znak je krvarenja. Kod mlađih žena gubitak krvi najčešće je posljedica obilnijih menstruacija. Kod žena u menopauzi i muškaraca često se radi o krvarenju iz probavnog sustava. Iz tog proizlazi i činjenica da sideropenična anemija nije hematološka bolest. Bolesnici sa sideropeničnom anemijom trebaju ginekološki/gastroenterološki pregled i obradu, a samu nadoknadu mogu započeti i liječnici obiteljske medicine.

Postoje tri načina kako se željezo može nadoknaditi: peroralno (na usta), intravenski i transfuzijom krvi.

Prvi izbor terapije kod većine bolesnika i danas su soli željeza, odnosno peroralni unos. On je općenito sigurniji i jeftiniji od intravenske nadoknade. Transfuzijsko liječenje sideropenične anemije potrebno je provoditi samo u nužnosti i što kraće (kod izraženoga anemijskog sindroma). Kako je kod većine bolesnika sideropenična anemija postupan i kroničan proces, treba izbjegavati nadoknadu transfuzijama krvi jer obično ima vremena za čekanje odgovora na preparate željeza, te postupniji i sigurniji odgovor i prilagodbu organizma.

Bolesniku se preporučuje raznovrsna prehrana koja sadrži sve potrebne nutritivne sastojke. Međutim, ni meso, a niti druge vrste hrane ne sadrže dovoljno željeza da bi se mogle koristiti u terapijske svrhe. Činjenica je da, primjerice, prosječan odrezak sadrži oko 3 mg željeza. Tako bi za unos dovoljne količine željeza za oporavak od anemije bilo potrebno oko četiri do pet kilograma mesa dnevno! Stoga su u liječenju nedostatka željeza medicinski preparati znatno bolji od željeza iz hrane.

Peroralni preparati

Broj peroralnih preparata je velik i među njima nema puno razlika. Svaki bi trebao sadržavati između 30 i 100 mg elementarnog željeza. Dnevno je potrebno unijeti 150 do 200 mg elementarnog željeza, najbolje u više doza oko sat vremena prije obroka. Pripravak se može uzeti s vitaminom C radi bolje apsorpcije, u obliku tableta ili sa sokom od naranče, primjerice.

Najčešće nuspojave peroralnih preparata su gastrointestinalne naravi. To su mučnina, žgaravica, zatvor, metalni okus u ustima. Kad se pojave, nekad pomaže privremeno smanjenje doze ili prelazak na drukčiji pripravak. Važno je naglasiti da konzumiranje zelenog ili crnog čaja, zbog visokog sadržaja teina, inhibira velik dio apsorpcije željeza. Isti učinak ima i uzimanje IPP blokatora.

U slučaju neuspjeha ili nepodnošenja peroralne terapije, kao i onda kad bolesnik nije kandidat za takvu terapiju, provodi se parenteralna nadoknada putem intravenskih pripravaka. Kad govorimo o ovom vidu terapije, važno je znati da takav oblik liječenja ima veći rizik od nuspojava (iako znatno manje uz nove preparate) i skuplji je, pa je potrebno pomno procijeniti kad ga upotrijebiti. Indikacije za parenteralnu nadoknadu željeza su slaba apsorpcija (samim time i neodgovarajući odgovor na terapiju), nepodnošenje oralnih pripravaka, velik deficit, potreba za brzom nadoknadom (npr. stanja prije velikih operativnih zahvata u cilju izbjegavanja većih količina transfuzije) i nesuradljivost bolesnika.

Također, postoje stanja u kojima je intravenska nadoknada prva linija liječenja, primjerice kod bolesnika na hemodijalizi i onih s upalnim bolestima crijeva, ali i kod bolesnika s teškom ishemijskom bolesti srca. Što se tiče trudnoće, nema kontroliranih studija prema kojima bi se mogao jasno izreći stav o sigurnosti primjene intravenskog željeza. Potrebno ga je davati samo ako je potencijalna dobit veća od rizika.

U prvom trimestru trudnoće intravensko željezo je kontraindicirano, a sigurno se primjenjuje nakon poroda i tijekom dojenja. Kao i kod mnogih lijekova, i kod primjene intravenskog željeza moguća je životno ugrožavajuća anafilaktička reakcija. No, ona je vrlo rijetka, a činjenica da se željezo daje pod medicinskim nadzorom dodatna je osiguravajuća opcija.

Deficit željeza

Približni deficit željeza i količina potrebna za nadoknadu može se izračunati prema vrijednostima hemoglobina i težini bolesnika. U ukupnu količinu treba uračunati i popunjavanje zaliha u organizmu (otprilike 600 mg za žene, a 1000 mg za muškarce).

Niskodozna intravenska željeza su stariji preparati koji sadrže oko 60 do 100 mg željeza po ampuli i potrebno je pet do 10 dolazaka (aplikacija) da bi se nadoknadio ukupni deficit. Za razliku od njih, visokodozna željeza sadrže 500 mg željeza po bočici, a odjednom se mogu dati i doze veće od 1000 mg, tako da se nadoknada provede u samo jedan do dva dolaska. Imaju puno bolji sigurnosni profil od niskodoznih pripravaka. Jedan od dva takva pripravka kao nuspojavu ima sniženu razinu fosfata u serumu, koja je u većini slučajeva prolazna i asimptomatska, ili s blagim simptomima (umor, blaži bolovi u zglobovima i mišićima). Ako se jave neki od simptoma teške hipofosfatemije (dezorijentacija, epileptički napadaji, jaki bolovi u mišićima, edemi i otežano disanje), potrebno je odmah se javiti liječniku!