Ubrzanim načinom života dovodimo se u stresne situacije u kojima jednostavno nismo u mogućnosti na vrijeme i u potpunosti sagledati vlastite reakcije na način koji ne prihvaćamo i koji nama nije svojstven.
Psihoterapija nudi zdraviji život, jasniji pogled, bolji kontakt sa sobom i okolinom.
Životne situacije zbog kojih osjećamo i trpimo česte nesanice, manjak životne energije, tugu, nesigurnost, iscrpljenost, neraspoloženje, racionalne i iracionalne strahove (strah od gubitka posla, strah od javnog nastupa i govora, strah za vlastitu djecu i sl.), kao i proživljavanje konfliktnih situacija u obitelji i na poslu, onemogućuju nam “normalno” funkcioniranje i nameću potrebu učinkovite podrške stručnjaka psihoterapeuta.
Preuzimanje odgovornosti
Psihoterapija je jedinstven postupak, liječenje i/ili tretman, koji pomaže u vlastitom sazrijevanju, samorazvoju i potiče u rješavanju problema emocionalne prirode psihološkim putem. Pritom dolazi do unutarnje, psihološke, strukturalne promjene, što vodi svladavanju teškoća s kojima se susrećemo.
Kroz proces psihoterapije dolazimo do pozicije kada, preuzimajući odgovornost, živimo život u kojem ispunjavamo životne ciljeve, a ne život prema očekivanjima okoline, bilo bliskih ili drugih osoba s kojima smo u interakciji. Bitno je naglasiti da u tom slučaju osjećamo potpunost života koji živimo i da s drugim ljudima iz naše okoline uspostavljamo zdravije i kvalitetnije odnose, koji uključuju dubok osjećaj poštovanja prema drugim osobama, prihvaćanje i toleranciju.
Psihoterapija u svakom slučaju pomaže osobi koja se kroz nju potrudi razumijevati i prihvatiti sebe takvog kakav jest, a zatim i druge, bez obzira na to je li riječ o osobama u obitelji ili na poslu. Termin “prihvatiti” nikako ne smijemo razumjeti kao “povlađivati”, “odobravati”, “slagati se s nekim ili nečim”, To znači dopustiti da svatko ima svoje mišljenje i uz to sposobnost, ali i obvezu, prihvaćanja vlastite odgovornosti, odnosno prepuštanje drugome njegove odgovornosti za vlastite postupke. Ta sposobnost omogućava nam ostvariti kontakt “ti – ja”, koji nam je nužan.
Bolji život na svim razinama
Iako je psihoterapija iznimno učinkovita kod nekih stanja, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja, napada panike, stanja depresije, raznih poremećaja uzrokovanih traumatskim iskustvima, prikladna je za sve osobe koje žele poboljšati kvalitetu življenja na svim razinama. Tako se često koristi u rješavanju različitih obiteljskih i poslovnih problema, potiče naše samopouzdanje i samosvijest, što ujedno poboljšava i socijalne vještine. Kroz psihoterapiju upoznajemo sebe i svoje potencijale, a to potiče kvalitetniju realizaciju zacrtanih životnih ciljeva.
Odnos roditelj – dijete
Primjerice, u odnosu roditelj – dijete psihoterapija pomaže na način da uči roditelje i djecu razumijevanju i međusobnoj toleranciji, prihvaćanju različitosti interesa i stavova, koji najčešće izazivaju tzv. međugeneracijske sukobe. Često se događa da roditelji ne prepoznaju odrastanje svog djeteta, što neminovno dovodi ne samo do sukoba, nego i do najopasnije situacija za obitelj kao cjelinu, a to je prekidanje kontakta.
Događa se i da roditelji preuzimaju odgovornost za dijete, što je posve prirodno u prvim godinama djetetova života, no kasnije to postaje štetno i kontraproduktivno, jer se takvim stavom i ponašanjem stvaraju i formiraju osobe bez samopouzdanja, potištene, pa i depresivne, bez inicijative. Upravo u tim segmentima psihoterapijske tehnike i pravci znatno pomažu stabilizaciji odnosa između roditelja i djeteta/djece, te potiču osobni razvoj i djeteta i roditelja.
Radna sredina
Slična je situacija i u uvjetima radne sredine, intenzivna radnog tempa, brojnih zadataka, gdje pitanja poput podređenosti i nadređenosti, osjećaja moći i nemoći, ili pitanja osobnih vrijednosti ili bezvrijednosti, često vode do konfliktnih i krajnje stresnih situacija. Reakcije u tim sukobima često su vezane uz negdašnje neriješene konflikte, što se može kvalitetno premostiti stručnim psihoterapijskim radom.
Traženje stručne “psiho” pomoći odraz je osobnoga odgovornog ponašanja, primarno prema sebi, pa onda i prema bližoj i daljnjoj okolini.
Kako do kvalitetne psihoterapije
U našem društvu postoji stigma svega što počinje prefiksom “psiho”, što se smatra tabuom, pa zbog toga zaziremo i od traženja stručne “psiho” pomoći koja nam može pomoći da kvalitetnije živimo. Srećom, primjećuje se da takav trend gubi snagu, i sve više prevladavaju mišljenje i stav kako je traženje stručne “psiho” pomoći odraz osobnoga odgovornog ponašanja, primarno prema sebi, pa onda i prema bližoj i daljnjoj okolini.
Stručnu pomoć psihoterapeuta obično tražimo:
- kad se nađemo u situaciji sukoba naših stavova i mogućnosti izbora
- kad osjećamo da sami nismo u stanju razumjeti što se to događa s nama ili u našoj okolini
- kad osjećamo tjeskobu ili neke druge tjelesne ili psihološke smetnje, strahove, zabrane, prisile, nemoć, gubitak interesa, unutarnje nezadovoljstvo, očekivanja i/ili druge teškoće
- kad imamo želju napredovati u životu, spoznajući sebe i svoje želje, očekivanja i potrebe.
Što nudi psihoterapija?
Psihoterapija nudi zdraviji život, jasniji pogled, bolji kontakt sa sobom i okolinom, a odabir stručne pomoći, tj. prikladna psihoterapeuta, složen je postupak. Prije svega potrebno je utvrditi da je psihoterapeut sposoban obavljati terapiju te da ima odgovarajuće kvalifikacije za njezino provođenje.
Do dobivanja dozvole za rad, uz stručna teorijska znanja, svaki psihoterapeut prolazi i vlastiti psihoterapijski postupak, u trajanju od 120 sati individualne psihoterapije, a mora imati i nekoliko stotina sati vlastitoga iskustvenog rada u grupi. Dakle, podrazumijeva se da bi svaki psihoterapeut trebao znati i naučiti sve, ili barem puno toga o sebi da bi bio osposobljen “ući u psihoterapijski proces i voditi ga”, te tako pružiti pomoć osobi koja je treba.
U psihoterapiji, zadatak pacijenta je da odžaluje bolne trenutke svog života, što je moguće kroz povjerljiv odnos s terapeutom. U okružju sigurne luke terapeuta jedan se obrazac polako razgrađuje, deaktivira, a nestaju simptomi i osjećaj patnje nastali starim obrascem. Tijekom terapije pacijent stvara i izgrađuje novi obrazac povjerenja, pozitivnih emocija i privrženosti.
