Ljudi koji imaju malo ili uopće nemaju sposobnost konrolirati svoje strahove, nedostatke i frustracije, često osjećaju potrebu da kontroliraju druge, kako bi izgradili jaku i pozitivnu sliku o sebi. Ova potreba se postepeno pretvara u pretjeranu tendenciju da upravlja i guši veze, i da, u konačnici, narušava emocionalnu cjelovitost druge osobe.
Ako razmislimo o tome, zaista je iznenađujuće kako ljudski um može aktivirati najsofisticiranije mehanizme tamo gdje je to potrebno. Naravno, nije sve to na isti način, ali potrebu da kontrolira sve i svakoga oko nas nije ništa drugo nego odbrambeni mehanizam prema nečemu što u određenom trenutku doživljava kao “prijetnju”.
Pokušavate kontrolirati sve oko sebe?
Nisko samopoštovanje, jaka nesigurnost, negativne slike o sebi, nemogućnost upravljanja emocijama kao što su bijes, tuga ili frustracija su elementi koji često čine ovaj eksplozivni koktel u kome psihološka nesigurnost očajnički pokušava izgladiti stvari pogrešnim sredstvima. Suočena sa nemogućnošću da prati i rješava sve, osoba usmjerava svu svoju energiju na one oko nje: “Ja ću ti sve provjeriti kako bi se ti prilagodio mom svijetu svijetlosti i sijenke, mojim crnim rupama.“
Osobe koje svoju pažnju usredotočuju na druge to čine da bi izbjegli najvažniju stvar: da sami sebe kontroliraju.
To su ponašanja koja nesumnjivo često nalazimo u partnerskom ili obiteljskom odnosu, ali i u mnogim poslovnim odnosima. Na primjer, menadžer će željeti kontrolirati sve svoje zaposlene koji se uklapaju u njegovu poslovnu politiku, uz oslanjanje na njegov autoritet i da ih zloupotrebljava, stvarajući disfunkcionalnu organizaciju neproduktivne dinamike.
Potreba za kontrolom
Potreba za kontrolom manifestira se u mnogim kontekstima, trenucima i situacijama. Možemo vidjeti kako majka ili otac nesigurno kontroliraju svog sina/kćer, da ne napusti obiteljsko “stakleno zvono”, obiteljske navike i ostane s njima što je duže moguće. Isto je tako i u prijateljskim odnosima u kojima jedan od uključenih ljudi usvaja ponašanje kontrole, manipulacije i čak ucjene. To su ljudi koji zahtijevaju sve od drugih: vrijeme, emocionalnu podršku i očigledno poslušnost.
Ako su oko nas ljudi s ovakvim karakteristikama, onda samo treba malo “zagrepsti” ispod površine kazne, prijetnji i opsesija, i doći ćemo do odgovora zašto su takvi: nedostatak emotivne autonomije. Zbog ovog nedostatka osjećaju potrebu ne samo da kontroliraju već i da “uzimaju”. Drugim riječima, ponekad nesigurne osobe sa niskim samopouzdanjem ne mogu upravljati svojim emocionalnim svijetom, pa se pokušavaju “hraniti” kroz druge ljude.
Manjak empatije
Kao da sve ovo nije dovoljno, tu je i još jedna zanimljiva i primjerna nijansa. Zahvaljujući istraživanjima provedenim u 2009. godini psihijatri Friese i Hoffman su otkrili da su osobe sa slabim vještinama samoregulacije podložne emocionalnim reakcijama “sve ili ništa”. To znači da je njihova impulsivnost, njihova anksioznost, ne priznaje propuste ni isprike, a kamoli da budu u stanju da vide potrebe drugih i da budu empatični.
Kada osoba koja ima tendenciju da kontrolira nešto želi, ona to ne traži, ona to zahtjeva. Također, traži momentalno zadovoljstvo i bezuslovnu pažnju.
Što napraviti kad osjetimo potrebu da konrtoliramo druge ljude?
Često je neophodno napraviti vježbu razmišljanja o sebi, kako bismo procijenili imamo li u stvarnosti tu potrebu da kontroliramo one oko nas. Možda to radimo svjesno ili ne, a može biti i da se ovo ponašanje ponavlja iz dana u dan a da se to ne shvati.
Ponekad je okidač ekonomska situacija, prekid s partnerom ili gubitak voljene osobe. To su trenuci od životne važnosti, u kojima praznina postaje beton i guši, situacije kada nas hvata strah i ne možemo podnijeti nesigurnost. Um počinje zamišljati tragične događaje, sve izgleda da nam ispada iz ruku, i ne shvaćamo da na kraju tražimo od drugih ljudi nešto što ponekad prelazi njihove mogućnosti. Mi padamo u emocionalno zlostavljanje, a da toga nismo ni svjesni.
Dominacija nad ljudima koje volimo ograničava njihovu slobodu i stvara neproduktivnost.
Moramo shvatiti da kontroliranje drugih neće poboljšati našu situaciju. Dominacija nad ljudima koje volimo ograničava njihovu slobodu i stvara neproduktivnost. Naprotiv, važno je naučiti kontrolirati sebe, jer se stvarni problem ne nalazi uvijek oko nas, već se mora tražiti u nama samima.
Moramo shvatiti da ne možemo kontrolirati čak ni budućnost i događaje koji će se tek dogoditi. Međutim, ono što nam treba biti u fokusu je sadašnjost, što se sada dešava i zavisi od nas.
Život je lijep, a kontrola ga uništava
U životu postoji više neizvjesnosti od sigurnosti. Zato je važno shvatiti da ne može sve biti pod kontrolom i da je neophodno prihvatiti čak i nepredvidljivost. Da bismo to napravili, ne postoji ništa bolje od rada na sebi, ulaganja u našu snagu, na razumijevanje i upravljanje našim emocijama, strahovima, sumnjama…
Samo osoba sa adekvatnom emocionalnom autonomijom i dobrom kontrolom svojih emocija dozvoljava sebi napredak sa većom harmonijom i integritetom, poštujući sebe i druge.
Um je najmoćniji alat za dobro zdravlje