Kako interes za EKO – ekološkim tj. organskim proizvodima sve više raste, nalazimo neophodnim ukazati na neke zablude i krive informacije koje se uz to pojavljuju. Smatramo da je iznimno važno sačuvati vrijednosti iz kojih je nastao cijeli organski sektor te skrenuti pozornost koliko je važno da oni koji mu se pridružuju osvijeste da je to mnogo više od posla i trenda.
Organska poljoprivreda, proizvodnja i trgovina su prije svega stil i filozofija življenja usmjerena prema viziji boljeg, zdravijeg i održivog života na planetu koji se temelji na edukaciji kao cjeloživotnom procesu.
Ideja pionira i začetnika organskog uzgoja i proizvodnje uvijek je bila jednaka: ponuditi kupcima najkvalitetniji mogući proizvod od samog uzgoja, prerade, pakiranja i okusa, a ne – najjeftiniji proizvod.
U nastavku pročitaj koje su najčešće zablude i nesporazumi vezani za organsku proizvodnju i proizvode.
1. Prirodno je isto što i ekološko. NIJE.
Prirodno (natural) ne znači ništa ukoliko namirnica nema organski certifikat. Riječ “prirodno” se može staviti na bilo koji proizvod jer zakonom nije određeno što može nositi oznaku “prirodno”, a što ne. U svijetu organskih proizvoda, navođenje riječi “prirodno”, bez postojanja organskog certifikata, predstavlja čisti tzv. greenwashing (marketinško prikazivanje proizvoda kao “zdravih” i održivih kada oni zapravo to uopće nisu).
2. Razlika između ekoloških i konvencionalnih proizvoda je samo u cijeni. NIJE.
Organski proizvodi uzgajaju se bez prisustva dušičnih gnojiva i drugih sintetskih supstanci koje zagađuju okoliš, tlo i pitku vodu, a loše su i za zdravlje ljudi. Organska poljoprivreda čuva bioraznolikost te promovira načela zdravlja, brižnosti, fairtrade-a i ekologičnosti.
3. Hrvatsko konvencionalno je bolje od eko proizvoda iz Zapadne Europe jer je “tamo sve jako zagađeno”. NIJE.
Hrvatska je pri vrhu zemalja EU u korištenju dušičnih gnojiva po hektaru tla. Organski uzgoj u zemljama EU ima puno dužu tradiciju od uzgoja u Hrvatskoj, a i veći postotak obradivog tla u Europi je pod organskim uzgojem u odnosu na Hrvatsku. Lokalno ima smisla samo kad je certificirano ekološki. Tada je najbolje!
4. Certifikacija je skup, pa zato nemam certifikat. NIJE.
Vrlo često županije financiraju dijelom ili u potpunosti certificiranje proizvoda domaćim eko poljoprivrednicima. Poticaji za ekološku poljoprivredu su viši nego za konvencionalnu, pa svatko tko je posvećen ekološkom uzgoju I tko transparentno i pošteno radi, ponosno ima eko certifikat tj. potvrdnicu o ekološkom uzgoju. Ona se obnavlja tj. izdaje svake godine i na njoj je točan popis kultura koje određeno imanje uzgaja.
5. OPG podrazumijeva organsku proizvodnju. NE.
OPG znači obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i kao takvo može konvencionalno uzgajati ili može imati ekološki uzgoj. A za to mora biti pod nadzorom nadzorne stanice ovlaštene od Ministarstva poljoprivrede. Popis ekoloških proizvođača može se vidjeti na stranici Ministarstva poljoprivrede. Uz svakog proizvođača u pdf-u je i njegova potvrdnica na kojoj su navedene kulture koje su pod ekološkim nadzorom i na kojoj površini.
Ako je potvrdnica npr. na maline, a na štandu je samo oznaka te potvrdnice, a prodavač prodaje 20-ak drugih kultura, onda nešto nije u redu. Isto tako, ako proizvođač ima neke prerađevine (sokove, pekmeze i sl.) i za njih mora imati naljepnice na kojima je markica koja garantira eko certifikat.
6. Hrvatska može eko proizvodima snabdijevati Europu. NE BAŠ.
Bilo bi dobro da prvo hranimo sebe! Vrtići, škole, bolnice i ostale ustanove uglavnom imaju nisku razinu kvalitete prehrane, a naravno da postoji potencijal i u turizmu. Domaćim ekološkim poljoprivrednicima bi takve, od strane države određene uredbe, osigurale plasman, a mnogima puno kvalitetniju razinu prehrane. Tek onda bi domaći proizvođači imali snagu i mogli napraviti daljnja ulaganja za izvoz.
7. Svi ekološki proizvodi su isti. NISU.
S obzirom na to da je interes za ekološke proizvode u zadnjih dvadesetak godina izuzetno rastao, tako su i mnoge konvencionalne korporacije ušle u svijet organskih proizvoda, ali s konvencionalnim pristupom i načinom razmišljanja. Jedno od obilježja takvog pristupa je prvo kreiranje maloprodajne cijene pa onda prilagođavanje svega drugog toj fikciji kolika cijena treba biti. To npr. znači da se skraćuju mnogi procesi proizvodnje (brzina mljevenja, sušenja, obrade itd.). TO finalno ima utjecaj na hranjivost i okus pojedinog proizvoda.
To se npr. može vidjeti kod korištenja proizvoda. Npr. rijetki napici od žitarica zbog niskog postotka suhe tvari; veće dodavanje bijelog šećera u proizvode; gnjecava, bezokusna i ljepljiva tjestenina nakon kuhanja itd.
Ideja pionira i začetnika organskog uzgoja i proizvodnje uvijek je bila jednaka. To je ponuditi kupcima najkvalitetniji mogući proizvod od samog uzgoja, prerade, pakiranja i okusa, a ne – najjeftiniji proizvod.
8. Bolje je kupovati rinfuzu od pakirane hrane. NE NUŽNO.
Sva pravila u nadzoru ekoloških proizvoda odnose se i na rinfuzu. Stoga, svako rinfuzno pakiranje proizvoda mora imati sve potvrdnice i oznake kao dokaz da je proizvod ekološki. Posude u kojima se namirnice drže moraju biti zatvorene, higijenski prihvatljive te nije dobro da su na suncu. Svaka pakirnica koja pakira ekološke proizvode mora biti pod nadzorom i redovito kontrolirana. Obavezan je HACCAP, a poželjan i odgovarajući certifikat.
9. Vegansko ili vegetarijansko je isto što i organsko. NIJE.
Proizvod može biti veganski ili vegetarijanski. No, da bi bio organski, mora imati certifikat tj. markicu/oznaku ekološkog uzgoja i/ili proizvodnje. Postoje veganski i vegetarijanski proizvodi koji su napravljeni od konvencionalnih namirnica, dakle iz konvencionalnog uzgoja.
Oznaka “veganski” potvrđuje da proizvod ne sadrži sastojke životinjskog porijekla. A pod oznakom “vegetarijanski” se mogu naći mlijeko i jaja u sastavu. Isto tako, ukoliko nisu ekološki, takvi proizvodi mogu sadržavati aditive i druge sintetske dodatke koji u ekološkim proizvodima nisu dozvoljeni.
10. Bez GMO-a je isto što i ekološko. NIJE.
Certifikat organskog uzgoja podrazumijeva da namirnica ne sadrži genetski modificirane sastojke s obzirom na to da su GMO zabranjeni u organskoj poljoprivredi i proizvodnji. Danas se često događa da pojedini proizvođači imaju oznaku “GMO free”. To znači da ne koriste GMO namirnice ili sirovine. No, te sirovine i namirnice još su uvijek iz konvencionalnog uzgoja gdje se rutinski koriste antibiotici, aditivi, umjetna gnojiva, itd.
Standardi organske poljoprivrede i proizvodnje – briga o okolišu, zdravlje, brižnost i fair trade – postavljeni su tako da promoviraju održivu kulturu življenja u kojoj se poštuju sve karike u lancu.
Proizvođač, distributer, trgovac i kupac pri tom su partneri koji imaju jedan zajednički cilj. To je bola kvaliteta življenja za sve uključene te vjerodostojno i transparentno informiranje. U našem slučaju, to je stalna i kvalitetna edukacija.
