Poštujmo tuđe osjećaje i odluke

Ponekad govorimo riječi drugim ljudima koje nam ne znače mnogo, samo da bismo izbjegli neugodnu tišinu. Samo da nešto kažemo. I nemamo pojma kako će ljudi reagirati na te riječi.

Spisateljica Nadirah Angail objavila je zapis na svom blogu o tome kako je lako povrijediti druge ljude, a da to čak i ne primijetimo. Želi nas učiniti pažljivijima i osjetljivijima. Zato smo odlučili podijeliti njenu priču koja će dirnuti svakoga tko je pročita.

Negdje tamo postoji žena: ima 30 godina, nema djece.

Ljudi je pitaju: “Još nemaš djece?” Njezin odgovor varira iz dana u dan, ali obično uključuje prisilne osmjehe i suzdržanost. “Ne, ne još”, kaže ona s osmijehom, prigušujući svoju frustraciju. “Pa, nemojte čekati vječno. Sat otkucava.” – kaže mudrac prije odlaska, sretan sa samim sobom što je dao takvu duboku mudrost. Mudrac odlazi. Žena zadržava njezin osmijeh. U samoći, ona plače…

Plače je jer je ostala trudna 4 puta i svaki put je imala spontani pobačaj. Plače jer pokušava zatrudnjeti od njene prve bračne noći, a to je bilo prije 5 godina. Plače jer suprug ima bivšu ženu koja mu je podarila djecu.

Plače jer očajnički želi pokušati in vitro, ali ne može si to priuštiti. Plače je jer je već pokušala in vitro (više puta) i još uvijek nema djece. Plače jer njezina najbolja prijateljica ne želi biti surogat. “To bi bilo previše čudno”, rekla je. Plače jer njeni lijekovi sprječavaju trudnoću.

Plače zbog toga što njezin muž krivi sebe, a ta ga krivnja čini teškom osobom za suživot. Plače jer sve njezine sestre imaju djecu. Plače jer jedna od njezinih sestara nije ni željela djecu. Plače zbog trudnoće njezine najbolje prijateljice. Plače zato što je pozvana na još jedno darivanje djeteta. Plače zato što je njezina majka stalno pita: “Što čekate?” Plače zato što njezini roditelji žele biti djed i baka. Plače jer susjed ima blizance i užasno se odnosi prema njima.

Plače jer 16-godišnjaci zatrudne bez problema. Plače jer je nevjerojatna teta. Plače jer je već odabrala imena. Plače jer u svojoj kući ima praznu sobu. Plače jer u njenom tijelu ima praznog prostora. Plače jer ima toliko toga za ponuditi. Plače jer bi on bio sjajan otac. Plače jer bi bila sjajna majka, ali nije.

Druga žena: 34 godine, ima petoro djece.

Ljudi joj kažu: “Pet? Dobri Bože, nadam se da ste završili s tim!” A onda se smiju … jer su ti tipovi komentara smiješni. Žena se također smije, ali ne ozbiljno. Ona mijenja temu, kao i uvijek, i ne obazire se na nepoštovanje. Ona plače u samoći …

Plače jer je opet trudna i osjeća kao da mora sakriti tu radost. Plače zato što je oduvijek željela veliku obitelj i ne shvaća zašto se ljudi čine tako uznemirenima. Plače jer nema braće i sestara i osjećala se duboko usamljeno kao dijete. Plače jer je njezina baka imala njih 12 i voljela bi biti poput nje.

Plače jer ne može zamisliti život bez svoje djece, ali ljudi se ponašaju kao da su kazna. Plače jer ne želi da je sažalijevaju. Plače jer su ona i njezin suprug savršeno sposobni izdržavati svoju obitelj, ali to nije važno. Plače jer pretpostavljaju da je ona neodgovorna. Plače jer je umorna od “smiješnih” komentara. Plače jer ponekad sumnja u sebe i pita se je li trebala stati na drugom djetetu. Plače jer su ljudi nepristojni. Plače jer sve što želi je živjeti u miru.

Treća žena: 40 godina, ima jedno dijete.

Ljudi joj kažu: „Samo jedno? Nikad nisi željela više djece?“ – „Sretna sam s jednim djetetom“,  kaže ona smireno. Prilično je uvjerljivo. Nitko nikada ne bi posumnjao da plače kada je sama… Plače je jer je njezina trudnoća bila čudo. Plače jer njezin sin još uvijek želi brata ili sestru.

Plače zato što je oduvijek željela barem troje. Plače zato što je njezina druga trudnoća trebala biti prekinuta kako bi joj spasili život. Plače zato što liječnik kaže da bi to bio “visokorizična trudnoća”. Plače zato što se bori za ono dijete koje ima.

Plače je jer joj je suprug preminuo i nije ponovno pronašla ljubav. Plače jer njezina obitelj misli da je jedno dovoljno. Plače zato što je njezina postporođajna depresija bila tako intenzivna. Plače jer je morala imati histerektomiju. Plače jer želi još jedno dijete, ali ga ne može imati.

Ne budimo slijepi za tuđe osjećaje

Ove žene nalaze se svuda. One su naši susjede, naše prijateljice, naše sestre, naše suradnice, naše rođakinje. One nemaju koristi od naših savjeta ili mišljenja. Njihove utrobe su samo njihove. Poštujmo to.

 

Pripremila: Suzana Dulčić

 

Nikome ne duguješ opravdavati sebe

Jesmo li zaboravile živjeti iz srca?

Ogovaranje nije zdravo!

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.