Martinu Živković teško je opisati u nekoliko riječi. Široj javnosti najpoznatija je kao osnivačica i vlasnica omiljenog lanca slastičarnica TORTE i to. Velik interes medija pobudila je i prije četiri godine kada je zbog uređenja malog uličnog vrta s travom i nekoliko cvjetova u Preradovićevoj ulici gdje živi kažnjena kaznom u iznosu od tadašnjih 900 kuna odlukom Gradske komunalne službe. I to zajedno sa susjedom s kojim je osmislila i uredila malu zelenu površinu u centru grada. Na kraju cijele te sage koja je uslijedila oslobođena je na suđenju!
Po zvanju je politologinja i magistrica znanosti europskih studija, završila je tečajeve keramike, kiparstva i fotografije, kao i tečaj dizajna interijera u talijanskoj školi Callegari. Zanima je sve vezano uz zdrav život, okušala se u ulozi modela za jednu domaću modnu marku majka je dviju kćeri, voli pjevati – i ima recept za najbolju tortu od sira.
Imati slobodu u kojoj kreativnost nije ograničena profitom je predivan osjećaj!
1. Kada biste se sami opisivali u nekoliko riječi, koje bi to riječi bile?
Martina Živković: Vrlo zanimljivo pitanje… Rekla bih da sam mirna i strpljiva, kreativna, intuitivna, pravedna… Je li dosta?
2. Unatoč svoj ovoj paleti znanja, vještina i interesa, najviše ste vezani uz svoje slastičarnice TORTE i to i nadaleko poznati brand koji ste stvorili ?
Martina Živković: Znanje i iskustva skupljam cijeli život. Shvatila sam da me uvijek nešto novo zanima, a to se na kraju sve pomalo uklopi u širu sliku mog posla i firme. To što sam nekada išla na tečaj keramike osposobilo me za to da znam zagladiti i oblikovati tortu. Zadnje, pak, što sam završila prošle godine je tečaj filozofije, što mi pomaže da razumijem ljude oko sebe. A u ovom sam poslu okružena ljudima: onima koji rade kod mene i onima koji nam svakodnevno dolaze kao gosti.
Početkom godine, točnije 13. siječnja, proslavili smo 20 godina od osnivanja TORTE i to i mogu vam reći da nisam ni znala koliko sam vezana za svoju firmu, brand i ljude. Brzo je tih prošlo 20 godina… Kad se samo sjetim dana kada se firma osnivala, ovo danas zaista nisam mogla ni zamisliti.
3. Svojevremeno ste imali franšize u Beogradu i Sarajevu. Jesu li opstale ?
Martina Živković: Franšiza u Sarajevu radi od 2006. godine i jako lijepo funkcionira. To je naša prva franšiza koju su uzeli moji dobri prijatelji i radi temeljena na povjerenju sve ove godine.
Franšiza u Beogradu, nažalost, nije opstala zbog obiteljskih razloga koji su se dogodili franšizerima. A, nažalost, nije bilo kvalitetne opcije da se posao nastavi. Još uvijek se pomalo nadam da će se Beograd ponovno otvoriti jer ima toliko ljudi koji iz Zagreba u Beograd nose kolače svaki put kada su u Zagrebu ili prolaze kroz njega. I stalno netko pita kada ćemo opet doći.
4. Koliko je, ustvari, važna ta Vaša svakodnevna prisutnost u poslu, rješevanje problema u hodu, razmišljanje o najoptimalnijim rješenjima i inovacijama 24/7 i život kojim živite svoj posao u bilo koje doba dana ?
Martina Živković: Nakon 20 godina stvarno s ponosom mogu reći da više nisam svakodnevno pristuna na poslu i da imam tako dobar i pouzdan na koji se mogu osloniti u svakom trenutku. Meni su ostali najslađi dijelovi posla: nove lokacije, novi proizvodi i samo oni malo teži problemi, koji srećom nisu česti. Mogu reći kako nemam svakodnevnu rutinu. Ali isto tako i da moj mozak stalno radi. Neprekidno se vrte nove mogućnosti, proizvodi, inspiracija… Taj dio posla nema radno vrijeme. Lijepo je u maloj firmi to što je lanac odlučivanja vrlo kratak. Od zamisli do realizacije put je vrlo kratak i efikasan. Nema Odbora, odobravanja… Ponekad, nakon što napravimo proizvod koji je u izradi neisplativ, stavimo ga u prodaju radi raznovrsnoti, a ne radi profita. Imati slobodu da kreativnost nije ograničena profitom je predivno!
5. Poznati ste kao izuzetno duhovita i inovativna osoba koja se dio te duhovitosti i inovativnosti ne libi pokazati i kroz npr. asortiman slastica koje plasirate i kroz nazive kolača koje osmišljavate. Zabavlja li Vas to još uvijek ?
Martina Živković: Uvijek me to zabavlja i baš je to ta sloboda koju sam spomenula. Sloboda da na društvenim mrežama objavim nešto opušteno i neozbiljno, što se možda ne bi očekivalo od jedne ‘ozbiljne dvadesetogodišnje’ firme. Dobro je zezati se malo u životu i na poslu. Ljudi to uvijek dobro prihvate. Jednom sam na naslov političkog članka da se bitne stvari dogovaraju u birtiji, a ljudi su bili kod nas u slastičarni, samo spontano na FB napisala da mi nismo nikakva birtija, nego fini lokal… To je odjeknulo kao bomba! Znam da me Krešo Macan pitao da tko mi radi PR, hahaha! Uglavnom, volim kad je zabavno i kad je neformalno. To je bolja atmosfera za kreativnost.
6. Nedavno ste uveli i uslugu koja mnogim ženama olakšava život – pečenje kolača po izboru u plehu koji same donesu, kao i već pologotove kolače koji se samo dovršavaju kod kuće. Dobivate li stotine poruka zahvalnih domaćica za tu uslugu i «malu žensku tajnu»?
Iako moram reći da je mogućnost da donesete svoju zdjelu ili pleh i da vam mi u njoj napravimo šnenokle ili bilo koju tortu, a da se vi pravite da ste to sami napravili, još veći hit. Svima je fora i dobar conversation starter i baš je jako odjeknulo kad smo predstavili i tu uslugu.
7. Kakvi su planovi vezani uz TORTE i to ? Planirate li neke veće i značajnije korake?
Martina Živković: Pa, prošle godine se skoro dogodilo da sam prodala firmu! Dogodio se burnout u meni koji je koincidirao s nekim ponudama za kupnju. Prošla sam više puta procese procjene firme i pregovora, I zaista se umalo dogodilo da TORTE i to promijene vlasnika. No, na kraju se nekako posložilo da se ta prodaja nije realizirala. Danas mogu reći da sam sada za to zahvalna, jer osjećam još jaču privrženost firmi. To nas je povezalo i ojačalo. Sada samo želim raditi i stvarati dalje. Strah me izgovoriti, ali imam već neke nove planove u glavi, za nove lokacije i nove proizvode… Ali, takve stvari se ne govore dok se ne realiziraju, je l’ tako?
8. Nedavno ste otvorili i Torte i to na Malom Lošinju, mjesto koje je ubrzo postalo i nezaobilazno i omiljeno. Koliko Vam je vođenje posla na otoku koji ima svoje prednosti, ali i ograničenja (trajekt, udaljenost i dr.) izazov, a koliko ipak – napor?
Martina Živković: Iskreno, to mi je najteži dio posla općenito jer je lokacijski izvan dometa Zagreba i našeg tima ovdje. Prostor je predivan, ali je otok naprosto nešto drugo u odnosu na glavni grad. Sezona zapravo traje 2 mjeseca, sve ostalo su pred i post sezona, a tada to nije puni kapacitet poslovanja. Zima je tek poseban izazov. Nažalost, prve dvije godine nakon što smo otvorili zahvatila nas je corona i nekako je sve od tada dosta teško krenulo. Meni je u kontekstu poslovanja Lošinj došao kao da me netko vratio u 2005. godinu i sve muke otvorenja i učenja o ugostiteljstvu iapočetka. Vrlo vrijedno iskustvo ali i velika muka i briga. Vidjet ćemo što nam sljedeća godina donosi…
9. Kako se snalazite s bolnom pričom svih uslužnih djelatnosti – radnom snagom?
Martina Živković: A snalazimo se nekako… Nekad je bolje, nekad lošije. U kuhinji sada imamo 5 stranih djelatnika i svoj dobar tim koji je već dugo kod nas. Svaki plan za budućnost i svako širenje posla najviše ovisi o radnoj snazi koje nema. Često neke stvari ne možemo pokrenuti kako treba jer ih nema tko napraviti. Evo, prošle godine pokrenuli smo ‘BAGELS i to’ koji za sada ide samo preko Wolta. Nažalost, većinu vremena nema ih tko raditi. Nadam se da ćemo uskoro uspjeti ponovno pokrenuti njihovu proizvodnju,
10. Čime planirate zaokružiti svoju poslovnu priču jednoga dana? Imate li neku neostvarenu želju o kojoj potajno razmišljate?
Martina Živković: Maštam o tome da sam negdje okružena cvijećem i prirodom, da nešto sadim, pa da tamo napišem knjigu iskustava i recepata TORTE I to. Nešto što bi objedinilo i recepte i lifestyle i anegdote i pouke.. Jer, puno se toga dogodilo kroz život jedne slastičarnice, ne biste vjerovali. Puno ljudskih priča, puno učenja, puno lekcija, puno smijeha i stresa, baš svega.
11. Hoće li Torte i to jednoga dana dobiti i pojačanje kroz “Nešto drugo I to”?
Martina Živković: BAGELS I to već postoje, ali evo još malo do punog polijetanja… Bagels su posebna peciva koja se rade od kuhanog tijesta i imaju specifičnu teksturu. Pune se krem sirom, lososom, jajima, salatama… To je vrlo hranjiv i kvalitetan obrok u obliku sendvića. Mi ih imamo u prodaji već dugo godina i ljudi ih jako vole. A sada smo kroz BAGELS I to htjeli malo proširiti vrste punjenja. Tako da je to već sve u postupku.
A meni je pri duši i neko STABLO i to, ali to ćemo pomalo, još ćemo vidjeti.
12. Imate li uopće slobodnog vremena i kako ga provodite?
Martina Živković: Kod mene je pomiješano slobodno i radno vrijeme. Posao mi je kreativan i odvija se stalno i posvuda, jer se primarno sve odvija u mojoj glavi. Ne sjedim u uredu, nego rješavam sve telefonom i u hodu. Sve je to opušteno, kako koji dan i kako koji period… Inspiracija je nepredvidiva. Ponekad dolazi u valovima i ne znam što bih prije, a ponekad duže vrijeme ništa. A onda opet, hvala Bogu, nemam nadređenog, nikoga da mi sjedi za vratom i stvara stres. Tako da mogu reći da imam slobodnog vremena, volim ga provoditi na moru i u prirodi. Volim interijere, tako da mi i to pomalo postaje posao, a ne više hobi… Kod mene je sve isprepleteno. Ne dam se definirati niti staviti u kalup, a niti u radno vrijeme 😊
13. Koje biste svoje svakodnevne zdrave navike izdvojili?
Martina Živković: Svaki dan radim neki oblik treninga, dosta spavam i uredno živim. Volim prirodu, kupanje u hladnom moru i sve više kuham. Vraćam se pomalo na ono staro, iskonsko, jednostavno. Manje ljudi, manje buke, manje komplikacija.
14. Kontrolirate li štitnjaču?
Martina Živković: Kontrolirala sam par puta i sve je hvala Bogu u redu. Vjerojatno zato što kažem sve što mi je na duši, pa šta bude!
Antonija Mušović: Rotary je služenje i druženje
