Specifični poremećaji mentalnog zdravlja kod žena

Često se kaže da psihički poremećaji ne biraju spol, dob ni rasu. Međutim, istraživanja sustavno pokazuju da za neka psihička stanja ipak postoji veća vjerojatnost da će ih razviti žene nego muškarci. Specifičnosti psihijatrijskih poremećaja kod žena ovise o genetskim, tjelesnim, psihosocijalnim, kulturnim faktorima.

Biološki faktori imaju važnu ulogu u poremećajima mentalnog zdravlja. Tako su hormonalne promjene kojima su žene podložne većinu svojeg života usko vezane uz njihovo mentalno zdravlje. Primjerice, žene imaju niže razine serotonina nego muškarci. Isto tako, ženski organizam procesira kemikalije sporijim tempom. To sve može pridonijeti promjenama raspoloženja. Uz to, žene imaju veću predispoziciju za hormonalne fluktuacije. Same biološke razlike između spolova mogu biti ključne za razvoj nekih poteškoća mentalnog zdravlja.

Osim bioloških faktora, postoje razlike između žena i muškaraca koje nastaju pod utjecajem sociokulturalnih uvjeta. Bez obzira na emancipaciju žena, one su i dalje, na žalost, u mnogim kulturama i društvima potlačen spol. Iako u današnje vrijeme otpuštamo tradicionalnu podjelu uloga muškaraca i žena, još uvijek postoje velika očekivanja koja mogu ženama izazivati stres. Ona se tiču i preuzimanja različitih socijalnih uloga na koje nisu bile pripremane tijekom ranijeg života. Rodno specifični rizični čimbenici za mentalne poremećaje uključuju i rodno uvjetovano nasilje, nasilje u partnerskim vezama, društveno-ekonomski nedostatak, niske prihode i nejednakost dohotka te nizak društveni status.

Svi ovi čimbenici zajedno mogu pogodovati razvoju (ili povratku) poremećaja kao što su, primjerice, depresija, panični napadi i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Važno je spomenuti i bihevioralne utjecaje. Postoji mišljenje da su žene sklonije prijaviti i tretirati poremećaje mentalnog zdravlja u odnosu na muškarce, kao i da su liječnici skloniji dijagnosticiranju npr. depresije kod žena nego muškaraca.

Rodne razlike

Najveće rodne razlike javljaju se u stopama najčešćih mentalnih poremećaja; depresivnog poremećaja, poremećaja iz anksioznog kruga i somatskih tegoba. Navedeni poremećaji zahvaćaju otprilike trećinu ljudi te predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem, a češći su kod žena nego kod muškaraca. Primjerice unipolarni depresivni poremećaj dvostruko je češći kod žena nego kod muškaraca, a čini se da je i perzistentniji. Spolne su razlike vidljive i pri pokušajima samoubojstva. Muškarci umiru od samoubojstava otprilike četiri puta više nego žene, ali žene pokušavaju samoubojstvo dva do tri puta češće od muškaraca.

Žene su sklonije i poremećajima u prehrani te čine najmanje 85% svih slučajeva anoreksije i bulimije i 65% slučajeva poremećaja kompulzivnog prejedanja. Longitudinalne studije su pokazale da prije puberteta ne postoje razlike u osjećaju samopoštovanja i samopouzdanja između dječaka i djevojčica. No, u adolescenciji djevojke pokazuju izrazit pad ovih karakteristika i u odnosu na mladiće, ali i na same sebe u predpubertetskom razdoblju. Tad se pojavljuje i razlika u čestini depresivnih poremećaja jer su do puberteta zapravo dječaci ti koji su skloniji psihičkim i tjelesnim bolestima.

Specifični ženski mentalni poremećaji

Osim što su žene ranjivije na pojavu navedenih, relativno češćih, poremećaja mentalnog zdravlja, postoje i neki specifično ženski poremećaji povezani s mentalnim zdravljem.

PMS

PMS ili predmenstrualni sindrom je možda najpopularniji među njima. Radi se o skupu simptoma koji se javljaju u zadnjem tjednu lutealne faze menstrualnog ciklusa, gotovo u svakom ciklusu, kroz najmanje godinu dana. Simptomi koji se javljaju su depresivno raspoloženje, anksioznost, iritabilnost, afektivna labilnost, tjelesni simptomi, smetnje spavanja i drugi. Gotovo 80% žena osjeća blage simptome u predmenstrualnoj fazi, a mali postotak žena osjeća intenzivne smetnje. Etiologija poremećaja nije poznata, iako je gotovo sigurno da se radi o biološkim faktorima. Postoji povezanost PMS-a s razvojem poremećaja raspoloženja. Odnosno, žene s predmenstrualnim sindromom su ranjivije za pojavu drugih poremećaja raspoloženja.

Predmenstrualni disforični poremećaj

Predmenstrualni disforični poremećaj javlja se kod 3 do 8% žena, simptomima može podsjećati na PMS, ali značajno narušava svakodnevno funkcioniranje žena koje pate od njega. Javlja se u istom periodu prije menstruacije kao i PMS, a uzrok mu je promjena razine spolnih hormona, estrogena i progesterona u krvi, što negativno utječe na moždane funkcije pokrećući simptome depresije. PMDD je najizraženiji u razdoblju od ranih dvadesetih do ranih tridesetih godina života. Neki karakteristični simptomi su depresivno raspoloženje i osjećaj beznađa, tjeskoba i napetost, promjene raspoloženja, slaba koncentracija, gubitak motivacije, panični napadaji i razni tjelesni simptomi. Za postavljanje ove dijagnoze moraju biti prisutni i psihički, ali i fizički simptomi.

Funkcionalna amenoreja

Funkcionalna amenoreja, također specifično ženski poremećaj, je izostanak mjesečnice koji nije uzrokovan organskim promjenama. Povezuje se s učincima metaboličkih stresora, poput pretjeranog vježbanja, loše prehrane, poremećaja hranjenja, ali i psiholoških stresora poput nerealnih očekivanja i disfunkcionalnih stavova.

Trudnoća nipošto nije poremećaj mentalnog zdravlja. Međutim s trudnoćom dolaze neke promjene koje od žena zahtijevaju prilagodbu. Često se javlja anksioznost i strah od poroda. Kod manjeg udjela trudnica može se razviti i depresivni poremećaj. I nakon poroda mogu se kod nekih žena javiti poteškoće s psihičkim zdravljem. Kod velikog broja žena, u prvom tjednu poslije poroda mogu se javiti promjene raspoloženja, nesanica, plačljivost i tjeskoba koja se često u literaturi naziva “baby blues”, a povezan je s hormonalnim promjenama. Ove promjene raspoloženja, plačljivost i osjećaj praznine obično prođu svega pet dana nakon što su se i pojavile. Zato ne treba miješati “baby-blues” s postporođajnom depresijom. Ona traje duže i ima znatno ozbiljnije simptome.

Postpartalna depresija

Postpartalna depresija javlja se kod otprilike jedne od deset rodilja u prva dva do tri mjeseca nakon poroda u vidu depresivnog raspoloženja, nesanice, tjeskobe i prisilnih misli o ozljeđivanju sebe ili djeteta. Osoba se osjeća praznom, ne može se povezati s djetetom, nema energije ni motivacije, plačljiva je te osjeća krivnju. Postpartalna psihoza može se javiti od dva do četiri tjedna nakon poroda. Radi se o jako rijetkom poremećaju čija prevalencija je otprilike 0.1 do 0.2%, a čiji simptomi zahtijevaju žurnu intervenciju.

Promjene u menopauzi

Čak i nakon reproduktivnog razdoblja, u menopauzi, koja prosječno nastupa oko 50. godine života, događaju se biološke promjene. One čine žene ranjivima za razvoj nekih psihičkih poremećaja. Primjerice, često se događaju neke lakše psihičke smetnje kao što su prolazne depresivne epizode, iritabilnost i promjene raspoloženja, ali i neke teže smetnje. Primjerice, za bipolarni afektivni poremećaj općenito nema zabilježene rodne razlike u čestini javljanja kod muškaraca i žena. No, kod žena se najčešće javlja baš u vrijeme menopauze.

Autorice:

Katarina Vatavuk, mag.psych. i Lea Maričić, mag.psych.,

Nastavni zavod za javno zdravstvo
„Dr. Andrija Štampar“

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.