Poremećaj prejedanja i prekomjernog jedenja

Poremećaj prekomjernog jedenja, prema suvremenim medicinskim klasifikacijama, spada u psihičke poremećaje, a u određenom postotku može ga se naći u svim kulturama. U pravilu se smatra problemom ženske populacije, a u praksi se, iako rijetko, javlja i kod osoba muškog spola. Za razliku od anoreksije i bulimije, o kojima se proteklih godina puno govorilo u javnosti, o problemu kompulzivnog prejedanja malo se raspravlja.

Često ga se miješa s bulimijom jer oboje dijele postojanje epizoda s prekomjernim jedenjem. Ovaj bulimiji srodan poremećaj prema američkim statistikama zahvaća od 0,9 do 4 posto cjelokupne populacije. Kako je riječ o “tajnoj” bolesti koju oboljeli, a zatim i njihova bliža okolina, nastoje prikriti, teško je odrediti stvarne razmjere bolesti.


Karakteristike prekomjernog jedenja

Prekomjerno jedenje karakterizira se kao ponavljajuće serije prekomjernog jedenja pri kojima se unose velike količine hrane u vrlo kratkom vremenskom periodu (pola sata) ili kao osjećaj da osoba gubi kontrolu u prehrani (osoba može imati osjećaj da ne može prestati jesti i ne može kontrolirati što i koliko jede).

Poremećaj prekomjerno jedenja prate slijedeći elementi:

  • osoba jede više nego obično
  • osoba jede sve dok ne dođe do točke kada fizički više ne može
  • osoba jede velike količine hrane i onda kada uopće nije gladna
  • osoba je nesretna sama sa sobom ili žali nakon prekomjernog jedenja

Osobe koje pate od poremećaja prekomjernog jedenja imaju ograničeno uživanje u hrani, koje traje jako kratko. Ubrzo se javlja osjećaj žaljenja i gađenja prema samome sebi. Isto tako, osobe imaju negativno mišljenje o sebi, a naročito o svome izgledu. Gube samopoštovanje i zato jedu sve više i više. To postaje začarani krug: jedu kako bi utažili svoje nezadovoljstvo, a zatim to dovodi do još većeg nezadovoljstva.

Emocionalni simptomi kod poremećaja prekomjernog jedenja:

  • osjećaj stresa i visokih tenzija, smirenje se traži u hrani
  • osjećaj srama na količinu hrane koja se pojela
  • osjećaj da nikada niste siti, neovisno o tome koliko ste pojeli
  • osjećaj žaljenja, gađenja i depresije nakon prekomjernog jedenja

Koje mjere moramo poduzeti kod liječenja poremećaja prekomjernog jedenja?

Kognitivna terapija – usredotočuje se na disfunkcionalne misli i ponašanje istaknute u poremećaju. Terapeut će pomoći pacijentu da prepozna meritum problema, a ujedno kako da ga izbjegne ili se bori protiv njega.

Interpersonalna psihoterapijafokusirana je na interpersonalne probleme koji dovode do poremećaja prekomjernog jedenja. Terapeut će pomoći pacijentu da popravi svoje komunikacijske vještine i razvije zdrave odnose s obitelji i prijateljima.

Psihološka terapijaUsmjerena je na poučavanje pacijenta kako bi se bolje prilagodio na vlastite emocije i kako bi se lakše nosio sa stresom.

Pojedinci koji pate od ovog poremećaja mogu sudjelovati na skupnim terapijama u kojoj sudjeluju i druge osobe s istim problemom.

Preporučuje se:

  • Jedite tri puta na dan
  • Pijte puno vode
  • Vježbajte
  • Eliminirajte nezdravu hranu


Poremećaj prejedanja

Prof. dr. sc. Vesna Vidović, s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe kako se mali broj oboljelih od poremećaja jedenja javlja liječniku specijalistu, što procjenu o ukupnom broju oboljelih čini još neizvjesnijom.

Što je poremećaj kompulzivnog prejedanja?

Riječ je o nekontroliranim naletima prejedanja, nalik onima kod bulimije, pri čemu osoba doslovno trpa u sebe goleme količine hrane, obično visoko kalorične. Prestaje jesti tek kad nastupi bol u predjelu želuca ili kad više ne može disati. Valja istaknuti da takvoj epizodi ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju.

Možete li objasniti razliku između poremećaja prejedanja i ostalih poremećaja jedenja?

Poremećaj prejedanja ima gotovo iste psihičke pokretače kao i bulimija, a anoreksija je bolest drukčije problematike. Kod prejedanja, za razliku od bulimije, nema kompenzatornog ponašanja u vidu povraćanja ili čišćenja laksativima i diureticima. Sličnost je u tome što u obje bolesti nakon epizode prejedanja slijedi osjećaj krivnje zbog izostale samokontrole.

Koji su simptomi bolesti?

Poremećaj prejedanja je, baš kao i bulimija, tajna bolest koja se manifestira unutar četiri zida. Katkad prođu godine prije nego što obitelj primijeti iskrivljene prehrambene navike oboljelog. Kod klasičnog prejedanja logično dolazi do gomilanja kilograma, jer izostaje “ritualno” čišćenje specifično za bulimiju. Dugoročno gledano, ako osoba učestalo konzumira velike količine visokokalorične hrane, naštetit će vlastitom organizmu. Kao posljedice kompulzivnog prejedanja možemo navesti dijabetes, povišen krvni tlak, visok kolesterol, kardiovaskularne bolesti, itd.

Sljedeće što možemo svrstati u simptome je činjenica da su ti ljudi obično opsjednuti dijetama, uz negativan stav prema izgledu i tijelu uopće. Čak i kad uspješno izgube kilograme, ostaju u stanju preokupacije izgledom. Kako u svim životnim situacijama reagiraju emocionalno, odnosno emocionalnim jedenjem, u stanju su višemjesečni trud “upropastiti” u napadaju lošeg raspoloženja. Često su u depresiji jer bi htjeli drukčije izgledati, a ne uspijevaju u tome. Katkad se ovaj tip poremećaja jedenja javlja u kombinaciji s ovisnosti o alkoholu ili drogama te vrlo često u osoba s traumom seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu.


U literaturi se spominje kako oboljele od poremećaja prejedanja često prati tzv. “yo-yo efekt”, odnosno da su skloni izgubljene kilograme brzo vratiti.

Pacijenti s poremećajem prejedanja obično imaju konkretan problem koji ne mogu osvijestiti. Zbog toga se rijetko povjeravaju bližnjima. Uz to, riječ je o hiperaktivnim ljudima koji na taj način stvaraju štit od suočavanja s bolnim emocijama. Zato često isti obrazac ponašanja primjenjuju ispred hladnjaka. Kako je riječ o vrlo impulzivnim ljudima koji su u neprestanoj akciji, teško je očekivati da budu disciplinirani. Tijekom dijete, ali i kod održavanja postignutih rezultata, ključno je upravo disciplinirano ponašanje, što u ovom slučaju izostaje. Zato su skloni ponovnom gomilanju kilograma nakon dijeta.

Pate li oboljeli već u početku bolesti od prekomjerne težine ili je ona simptom?

Prekomjerna težina je simptom prejedanja, a ne uzrok. Pretile osobe nisu same po sebi ugrožene, odnosno nisu sklonije razviti poremećaj prejedanja. Moramo uzeti u obzir da pretilost ima mnogo uzroka, kao što su endokrinološki čimbenici. Osoba može jednostavno uživati u hrani i ne htjeti se odreći tog užitka, dok osobe s poremećajem prejedanja kao cilj ne vide uživanje u hrani, nego osjećaj krajnjeg zasićenja.

Kako članovi obitelji oboljelog mogu prepoznati poremećaj? Kako razlikovati pretilu osobu od osobe oboljele od poremećaja prejedanja?

Najviše po samom tipu jedenja jer osoba u kratkom razdoblju unosi enormne količine hrane, a očito je da ne može biti toliko gladna. Epizode prejedanja ne moraju se pojavljivati svakodnevno. Katkad se javljaju jednom do nekoliko puta tjedno, najčešće krišom kada nitko od ukućana nije nazočan. Kako je prejedanje oblik ovisnosti, javlja se i kriza slična ovisničkoj. Oboljeli u napadaju prejedanja ne posežu za ukusnom hranom jer im nije bitna kvaliteta, nego kvantiteta. Pojednostavljeno, gomila hrane simbolički zatrpava unutarnju prazninu.


Je li kod poremećaja jedenja ovog tipa posrijedi svojevrsna kompenzacija ljubavi hranom?

Hrana još od najranije dobi ima tu simboličku ulogu u ljudskom životu. Prvo iskustvo hranjenja doživljavamo kroz neposredan odnos s majkom. Majčina ljubav se biološki manifestira, ali i kulturološki tumači upravo preko rituala hranjenja djeteta. Osobe koje su u tom prvobitnom kontaktu doživjele osjećaj uskraćenosti, kasnije u životu izostanak ljubavi mogu kompenzirati prekomjernim uzimanjem hrane. No, važno je istaknuti da je riječ o subjektivnom doživljaju pojedinca. Zato osjećaj uskraćenosti ne ovisi nužno o kvaliteti majčine njege, nego o nekoliko različitih čimbenika.

Kako suvremena psihijatrija pristupa oboljelima od poremećaja prejedanja?

Obično se pacijenti javljaju tek kad popratne komplikacije postanu ozbiljan problem po zdravlje. Ova bolest ima svoju biološku (genetičku) i psihološku komponentu, pri čemu, uz svjesne čimbenike, veliku ulogu u razvoju poremećaja igraju nesvjesni, koji na površinu izlaze tek kroz terapiju sa stručnjakom.

Nadalje, da biste nekoga liječili, pogotovo u psihoterapiji, osoba mora biti spremna na suradnju. Takav složeni proces već od početka pretpostavlja kooperabilnog pacijenta koji je svjestan svog problema i želi raditi na njegovu rješavanju. Psihoterapija katkad uključuje i ponovno proživljavanje traumatičnog događaja. Zato takav korak može biti vrlo neugodan za pacijenta jer ga izlaže potisnutoj emocionalnoj boli. U slučajevima kada prejedanje prati kronična depresija, propisuju se antidepresivi. No, lijekovi kod poremećaja jedenja općenito nisu dugoročno rješenje.

*

Anoreksija i bulimija nervoza – najčešći poremećaji prehrane

Opsjednutost zdravom hranom zove se ORTOREKSIJA

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.