Inzulinska rezistencija – prepoznajte je na vrijeme!

Inzulinska rezistencija predstavlja smanjen odgovor organizma na inzulin, stoga je njegova razina povišena. Glukoza (šećer) iz krvi ne može ući u stanicu i ona posljedično ostaje bez energije. Zbog međudjelovanja genetskih, okolišnih čimbenika, načina života te hormona s učinkom suprotnim inzulinu (kortizol, adrenalin, glukagon), slabi periferno djelovanje inzulina. Istovremeno se povećava razina glukoze i iskorištavanje slobodnih masnih kiselina. Sve to može dovesti do razvoja šećerne bolesti tip 2, pretilosti, metaboličkog sindroma, steatoze jetre i steatohepatitisa. Povećan je rizik razvoja ateroskleroze te brojnih krvožilnih i neurodegenerativnih bolesti. Inzulinska rezistencija često se javlja prije razvoja određenih bolesti s kojima je povezana. Stoga bi na vrijeme prepoznata inzulinska rezistencija mogla imati preventivni učinak za pridružene bolesti.

Na inzulinsku rezistenciju treba posumnjati kod osoba s obiteljskom anamnezom pozitivnom na šećernu bolest, žena sa sindromom policističnih jajnika, kod osoba s oštećenom tolerancijom glukoze, arterijskom hipertenzijom, dislipidemijom, povišenim vrijednostima jetrenih enzima te u pretilih osoba, naročito onih s trbušnim tipom pretilosti.

Za liječenju inzulinske rezistencije važna je promjena životnih navika, uvođenje redovite i primjerene fizičke aktivnosti i smanjenje unosa jednostavnih, rafiniranih ugljikohidrata.


Simptomi

Posljedice inzulinske rezistencije najizraženije su u masnom tkivu, jetri i skeletnim mišićima. Jajnici su osjetljivi na visoku razinu inzulina i inzulinsku rezistenciju pa dolazi do sindroma policističnih jajnika, smanjene plodnosti i poremećaja menstrualnog cikusa. Povremeno višak inzulina može dovesti do hipoglikemije i simptoma osjećaja jake gladi, slabosti, drhtanja i nervoze. Do istih simptoma dolazi i nakon uzimanja hrane bogate ugljikohidratima.

Dijagnoza

Zlatni standard u postavljanju dijagnoze je tzv.clamp tehnika – dinamički test koji se izvodi u bolnici, te drugi dinamički testovi: FSIVGTT (Frequently sampled intravenous glucose tolerance test), CIGMA (Continuous infusion of glucose with model assessment), itd. Najčešća rabljena metoda HOMA zasnovana na matematičkom modelu za procjenu funkcije beta-stanica gušterače i stupnja inzulinske rezistencije iz bazalnih vrijednosti glukoze i koncentracije inzulina. U rutinskom radu dovoljno je učiniti dvosatni OGTT (test opterećenja glukozom) s određivanjem glukoze i inzulina natašte i dva sata nakon standardiziranog opterećenja glukozom.

Liječenje inzulinske rezistencije

U liječenju inzulinske rezistencije važna je promjena životnih navika, uvođenje redovite i primjerene fizičke aktivnosti i smanjenje unosa jednostavnih, rafiniranih ugljikohidrata. U slučaju pretilosti potrebna je redukcijska dijeta. Kod nezadovoljavajućeg odgovora na navedene mjere, daju se lijekovi koji mogu smanjiti inzulinsku rezistenciju (npr. metformin).

Autorica: Ana Matijaca, dr. med. spec. internist, subspecijalist endokrinologije s dijabetologijom

To nisam ja – to je moja Šitnjača

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.