Anoreksija i bulimija nervoza – najčešći poremećaji prehrane

Poremećaji prehrane javljaju se u oko 4% populacije. Obično se javljaju u adolescenciji, no u oko 5% slučajeva javljaju se u ranim dvadesetim godinama. Češće se javljaju kod osoba ženskog spola (prosječno 10 do 20 puta češće). U zadnjih nekoliko desetljeća učestalija je pojava anoreksije, posebno kod djevojčica i dječaka predpubertetske dobi. Često se uz ovaj poremećaj javlja depresija, socijalna fobija i opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Koji je uzrok ovih poremećaja?

Ne zna se točan uzrok, no pretpostavlja se da podlogu za razvoj ovih poremećaja čini kompleksna interakcija genetskih, bioloških, bihevioralnih, psiholoških i socijalnih čimbenika. Neka istraživanja pokazuju veću učestalost kod jednojajčanih blizanaca u odnosu na dvojajčane blizance. Endogeni opioidi mogu djelovati na potiskivanje osjećaja gladi. Funkcija štitne žlijezde također je suprimirana. Neki istraživači smatraju da postoji disfunkcija osi hipotalamus-hipofiza, dok su neke studije pokazale poremećaj funkcije serotonina, dopamina i noradrenalina (svaki od ovih neurotransmitora povezan je s regulacijom osjećaja gladi u paraventrikularnim jezgrama hipotalamusa).

Od socijalnih čimbenika pretpostavlja se da određenu ulogu imaju problematični odnosi s roditeljima, odnosno u takvim je obiteljima obično prisutna visoka razina izolacije i hostilnosti te niska razina podrške i empatije. Vrlo često je anoreksija kod adolescenta reakcija na zahtjev za osamostaljenjem u sklopu kojeg se očekuje viši stupanj funkcioniranja, posebice socijalnog i seksualnog. Kod ovih osoba karakterističan je nedostatak osjećaja autonomije. Mnogi čak imaju osjećaj kao da njihovo tijelo na neki način kontroliraju roditelji, tako da kroz takvu izrazitu samodisciplinu anoreksični bolesnici pokušavaju razviti osjećaj autonomije. Prema psihodinamskom shvaćanju takve se osobe ne mogu psihološki separirati od svoje majke.

Bulimija se javlja češće od anoreksije

Bulimija se javlja češće od anoreksije, također češće kod osoba ženskog spola, no počinje u nešto kasnijoj adolescenciji od anoreksije. Iako se često javlja kod osoba normalne tjelesne težine, ponekad se radi o osobama koje su ranije imale prekomjernu težinu.
Pretpostavlja se da u nastanku ovog poremećaja važnu ulogu imaju serotonin i noradrenalin te možda povišena razina endorfina.

Osobe koje boluju od poremećaja prehrane su osobe koje imaju visoko postavljene ciljeve. Često potječu iz obitelji u kojima nedostaje bliskosti. Kod njih je prisutan manjak kontrole superega i ego snaga. Općenito teško kontroliraju svoje impulse što se očituje kao sklonost ovisnosti o psihoaktivnim tvarima i autodestruktivnim odnosima. Često žene koje su doživjele seksualno zlostavljanje razviju bulimiju. Jedna od najvažnijih stvari je da sami roditelji imaju zdrave prehrambene navike.

Anoreksija nervoza

Anoreksija nervoza je poremećaj prehrane kojeg tipično karakteriziraju sljedeći simptomi:

– uporno odbijanje održavanja tjelesne težine unutar normalnih granica,

– ekstremno držanje dijete koje je obično udruženo s pretjeranim vježbanjem,

– osjećaj prekomjerne tjelesne težine usprkos iznimnom gubitku težine,

– pretjerana okupiranost tjelesnim izgledom i težinom, iskrivljena slika o vlastitom tijelu,

– izrazita mršavost i nastavljanje mršavljenja,

– ignoriranje problema s preniskom tjelesnom težinom.

Iako su takve osobe evidentno pothranjene, one sebe doživljavaju i vide kao pretile. Sav njihov interes fokusiran je na konzumaciju hrane i kontrolu tjelesne težine. Obične se radi o ograničavanju unosa hrane (vrlo male, niskokalorijske količine određene hrane).

Ove probleme češće prepoznaju bliske osobe iz okoline nego sama osoba koja pati od poremećaja. Karakteristike ovih osoba su perfekcionizam, želja za uspostavom kontrole nad barem dijelom svog života, razmišljanje o hrani na način da su hrana i dijeta u fokusu svih aktivnosti, sniženo samopoštovanje jer osoba ne uspijeva zadovoljiti očekivanja, što je ponovo potiče na ponašanja vezana uz poremećaj prehrane i u konačnici dovodi do osjećaj srama, krivnje i prijezira prema sebi te ponovo negativno utječe na samopoštovanje. U podlozi ovog poremećaja prisutan je problem nošenja s teškim emocijama, odgovornostima i stresovima, kao i problem osobe da prihvati vlastitu zrelost, odrastanje i razvoj seksualnosti.

Postoje dva tipa anoreksije nervoze:

  • restriktivni tip koji se izgladnjuje,
  • tip koji se prejeda ili povraća (osoba sama izaziva povraćanje ili zloupotrebljava laksative, diuretike ili emetike),

Ostale moguće ozbiljne posljedice ovog poremećaja su osteopenija ili osteoporoza (smanjena gustoća kostiju), anemija, konstipacija (zatvor), oštećenje srca, suha i žućkasta koža,  slabost ili atrofija mišića, krhki nokti i kosa, rast nježne kose po čitavom tijelu (lanugo dlačice), usporeno disanje i otkucaji srca, snižen krvni tlak, sniženje tjelesne temperature, oštećenje mozga, zatajenje organa, osjećaj umora i hladnoće, letargija, neplodnost.

Liječenje anoreksije nervoze

U liječenju anoreksije nervoze važno je održati “normalnu” tjelesnu težinu, liječiti psihološke probleme koji se nalaze u podlozi, ukloniti ili barem smanjiti ponašanja ili misli koji dovode do smanjenog unosa hrane kako bi se spriječila ponovna pojava simptoma.

Ponekad je potrebno uvođenje medikamentozne terapije (antidepresivi, antipsihotici ili stabilizatori raspoloženja), no njihov je učinak ograničen (djelovanje na simptome anksioznosti i poremećenog raspoloženja).

Općenito se može reći da je najbolji multidisciplinarni pristup, a plan liječenja treba prilagoditi osobi. Uključuje individualnu, grupnu i obiteljsku psihoterapiju uz eventualnu medikamentoznu terapiju. Dobro bi bilo uključiti i nutricionista. Što dulje ovo stanje traje, teže je utjecati na njega. U težim slučajevima ako je došlo do pothranjenosti, tjelesnih oštećenja i komplikacija potrebna je hospitalizacija. a mogući su i krajnje fatalni (letalni) ishodi.

Bulimija nervoza

U sklopu bulimije nervoze javljaju se ponavljajuće epizode jedenja neuobičajeno velikih količina hrane, nad kojima osoba teško uspostavlja kontrolu. Nakon prejedanja osoba na različite načine pokušava „poništiti” raniji čin, što uključuje izazivanje povraćanja, gladovanje, pretjerano vježbanje, korištenje diuretika ili laksativa. Za razliku od oboljelih od anoreksije nervoze, ove osobe uglavnom održavaju normalnu tjelesnu težinu ili ponekad blago povišenu. Međutim, i kod njih je izražen strah od porasta tjelesne težine te nezadovoljstvo vlastitim izgledom i tijelom.

Vrste bulimije nervoze

Postoje dva tipa bulimije nervoze:

– tip s „čišćenjem” koji uključuje samoizazvano povraćanje ili pretjerano korištenje laksativa, diuretika ili emetika

– tip koji ne uključuje „čišćenje”, no prisutna su druga neprimjerena kompenzatorna ponašanja – gladovanje ili pretjerano vježbanje.

Mogu se javiti različite posljedice, a najčešće su oštećenje zubne cakline i zubi radi izloženosti želučanoj kiselini, bolno grlo uz kronične upale, oteknuće slinovnica, poremećen refluks kiseline, iritacija crijeva, disbalans elektrolita (uz moguće zatajenje srca), dehidracija, itd.

Liječenje bulimije nervoze

U podlozi poremećaja obično se nalazi obrazac da osoba emocionalno ispunjenje ili nošenje s negativnim emocijama povezuje s hranom. Da bi liječenje imalo rezultata potrebno je proraditi emocionalne probleme koji se nalaze u podlozi. U liječenju ovog poremećaja najvažnija je psihoterapija. Preporučuju se različiti medikamenti, no najčešće fluoksetin. U težim slučajevima potrebno je i hospitalno liječenje, posebno ako je osoba razvila tjelesne komplikacije te kada je povraćanje, korištenje laksativa, diuretika ili emetika postalo način kako se kontrolira prejedanje.

Poremećaj prejedanja ili kompulzivno jedenje

Poremećaj prejedanja ili kompulzivno jedenje često je izazvano dugotrajnim dijetama ili periodima pretjerane konzumacije hrane, koje se obično odvija u tajnosti i s ciljem dobivanja utjehe i umirenja. Ovaj poremećaj uključuje epizode nekontroliranog, kontinuiranog ili impulzivnog jedenja te ponavljane dijete ili povremena izgladnjivanja.

Mnogi ljudi se povremeno prejedaju ili imaju osjećaj da često jedu više nego što bi trebali. No, samo jedenje velikih količina hrane ne znači da osoba ima ovaj poremećaj.

Kod poremećaja prejedanja se događa da osoba gubi kontrolu nad konzumacijom hrane, no nakon toga ne prakticira pretjerano vježbanje, izgladnjivanje ili „čišćenje”, pa je posljedica toga pretjerana tjelesna težina. Zbog posljedičnog osjećaja srama i krivnje ponovo dolazi do prejedanja. Kod takvog prejedanja osoba jede brže nego uobičajeno, jede sve dok se ne javi osjećaj neugode, jede velike količine hrane kada nije gladna, jede u samoći i potajno.

Poremećaj prejedanja može se javiti i u sklopu bulimije. No, kod bulimije je prisutan neki oblik „čišćenja” ili ekscesivnog vježbanja. Liječenje ovog poremećaja zapravo uključuje iste postupke kao kod bulimije. Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna, je najučinkovitija. Koristi se individualna i grupna psihoterapija.

 

Autorica: dr.sc. Tihana Jendričko dr.med.

 

Poremećaji prehrane

Što sve stoji iza beskonačne gladi kod žena?

Opsjednutost zdravom hranom zove se ORTOREKSIJA

Depresija i kako je prepoznati? 

 

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.