Darujte prijateljstvo, vratit će vam se

Kažu mudri ljudi, nađete li se u nevolji okruženi poznanicima raznih profila odmah ćete otkriti tko vam je među njima najbolji prijatelj. Onaj tko vam prvi priskoči u pomoć. U sličnoj situaciji, okruženi pravim jogijima nećete otkriti ništa. Svaki od njih će vam, naime, priskočiti u pomoć.

Na jednom predavanju u Ishikawa školi (Tokyo, Japan), nakon što je prof. Katehize Ninomiya zaključio svoje izlaganje konstatacijom kako su jogiji „iznimno humani, krajnje korektni, iskreni prijatelji i istinski dobri ljudi“ jedan je novinar pomalo ironično pitao: “Što je to, profesore, što nakon nekoliko godina dubljenja na glavi i izvođenja svih mogućih i nemogućih položaja tijela, tako pozitivno djeluje na razvijanje dobrih i humanih crta karaktera?” Odgovor je iznenadio sve prisutne: “Ne ide to tim redom, gospodine. Da bi netko, kako vi to kažete dubio na glavi, najprije mora promijeniti nešto u svom karakteru i svojoj osobnosti. Stoj na glavi dolazi tek kasnije.”


Patanjalijevih 8 stupnjeva joge

Ovaj odgovor u suštini savršeno odražava jednu od bitnih zakonitosti joge. Prema poznatoj skali usvajanja kompletne znanosti joge ili kako se to stručno kaže „Patanjalijevih 8 stupnjeva joge“, fizičke vježbe (asane), pa i toliko poznati stoj na glavi, tek su treća stepenica u slijedu napredovanja. Prve dvije su one o kojima je govorio prof. Ninomiya. To su moralna i etička pravila odnosa jogija prema drugim ljudima i samome sebi. Čine ga u suštini vrlo strogi postulati koji se zahtijevaju od svakog sljedbenika joge. Bez njihovog usvajanja nemoguć je istinski napredak prema višim stadijima joge u složenoj piramidi. A na njenom vrhu je stanje uzvišene nadsvijesti, tzv. „samadhi“. Ono je, uglavnom, nedostupno ogromnoj većini sljedbenika joge.

No, to nas u ovoj priči ionako ne zanima. Pojednostavljeno rečeno, joga od svakoga zahtijeva da prije svega postane dobar čovjek, istinski human i pun ljubavi prema drugima. Iz nekog razloga o tome se malo piše u raznim člancima o jogi što je donekle i razumljivo. Zakonitosti tržišta traže puno bizarnije detalje. Od frapantnih primjera gurua koji su u stanju mjesecima ili čak godinama držati jednu ruku u zraku, sve dok im se doslovce ne bi osušila, pa do izričite zabrane nekih velikih jogija da im na predavanjima u metropolama Europe i Amerike sobarice ulaze u apartmane.


Ljubav prema svima

Najpoznatija pravila moralnih i etičkih zakonitosti ponašanja jogija, zbog kojih bi bez sumnje svi mi svakog jogija rado poželjeli za svog prijatelja, počinju sa zahtjevom bezgranične i bezuvjetne ljubavi prema svim drugim ljudima i svim živim bićima. Potom je tu i suzdržavanje od svake grubosti i nasilja i zabrana makar i najsitnijih laži. Zatim su tu i razna pravila o istinoljubivosti te apsolutnoj čistoći misli, želja i emocija. Primjer ovakvog stava jogija može ilustrirati kratka misao jogija Brahmrishi Shree Kumar Swamija. On kaže: “Sve dok je duh nečist, nismo u stanju iskreno voljeti bližnje. Čovjeku je potrebno čisto srce i miran duh, ako želi živjeti život u kojem će biti voljen i cijenjen od svoje okoline. Vježbama joge postiže se čistoća tijela i duha.”

Među često spominjanim zahtjevima koji se postavljaju pred jogije je postulat koji bi odgovarao kršćanskoj zapovijedi „Ne kradi“. Ovaj zahtjev, međutim, ne treba tumačiti banalno i doslovno u smislu ustezanja od uzimanja tuđih stvari ili novca. U jogijskoj doktrini i praksi princip neuzimanja ima dublje i vrijednije značenje. To je potpuno odricanje od želje za posjedovanjem bilo čega što nam ne pripada. Apsolutno je zabranjeno poželjeti ne samo tuđu stvar. Isto to vrijedi i za   tuđe zasluge, tuđi ugled, čast ili postignuća. Jasno je da istinski jogi ni ne pomišlja zauzeti nečije mjesto ili poziciju u bilo kojoj vrsti hijerarhije. Pomislite samo koliko je danas u suvremenom svijetu sukoba upravo u ovoj sferi. Od borbe za fotelje u politici ili velikim firmama, pa do prisvajanja tuđih ideja, projekata. Netko bi zloban dodao „i diplomskih radova”…


Prijatelji koji ne okreću leđa

U okruženju jogija, praktički ne postoji ona tužna konstatacija o „prijateljima koji su vam okrenuli leđa“. Ili kako je to jednom duhovito na jednom seminaru u Milanu rekao talijanski ekspert joge, dr. Luigi Mariani: “Da je stari rimski svijet bio sastavljen od jogija, ne bi Cezar nikad morao izgovoriti onu povijesnu „Etiam tu, mi fili“ (poznatiju po banalnom prijevodu „Zar i ti, sine Brute?“ – op.a).

Posebno se često, uglavnom u pogrešnom kontekstu, govori o još jednoj značajki jogijskog karaktera. Ta značajka ih izdiže iznad plitke razine prosječnog rezoniranja suvremenog potrošačkog mentaliteta. Riječ je o odbacivanju svega materijalnog. Često se to pojednostavljeno tumači kao zahtjev za „čistim siromaštvom“. To je na jednostavan način na jednom seminaru u Zagrebu demantirao poznati jogi Paramhansa Swami Maheshwarananda ili popularni „Swamiji“ kako ga na ovim prostorima zovu oduševljeni sljedbenici. On je mudro rekao: “Nitko vam ne zabranjuje imati lijepu kuću za stanovanje ili dobar automobil. Ali, skupljanje materijalnih stvari ne smije biti vaš cilj niti vaša osobna istinska unutrašnja sreća smije ovisiti o količini materijalnih stvari (ili novca) koju ste skupili. Ne smijete postati rob stvari koje posjedujete, jer tada one posjeduju vas.”

Jogiji će vam upravo zbog ovog zahtjeva, manirom najboljeg prijatelja pokloniti praktički sve što imaju ako vide da vam je to potrebno. Poznato je da novi sljedbenici mnogih škola joge, prilikom inicijacije moraju pokloniti školi svu svoju imovinu i praktički se odreći svega što posjeduju. Ovo je, istina, ekstremna praksa, no još uvijek postoji. A situacija u kojoj ste zapravo preko noći ostali bez ičega, u suštini je sasvim lako podnošljiva ako znate da ćete sve što vam istinski treba u životu dobiti od drugih članova škole. Oni će se bez razmišljanja odreći svake svoje stvari ako osjete da je vama potrebna.


Vjerujte u prijateljstvo

Zanimljiv primjer nesebičnog davanja je i praksa Hare Krishna pokreta. Započeo ju je karizmatični Sri Swami Bhaktivedanta Prabhupada na početku svog misionarskog boravka u Americi. Nakon što se odrekao bezbrižnog i lagodnog života privatnog učitelja joge bogatih građana i počeo doslovce život beskućnika, prve je sljedbenike zadobio kuhajući im i besplatno poslužujući jednostavna, ali ukusna jela. Uz njih su slušali o dobrobitima joge i jednostavnosti skromnog života. Među onima koji su koristili ovo Prabhupadino dobročinstvo bilo je i svakakvih osoba iz  najnižih rangova društvene ljestvice. Bilo je tu kriminalaca, prosjaka, prostitutki … No, svima je on s puno ljubavi dijelio i jela i nesebičnu privrženost. Stoga nije čudo da je tim pristupom stekao i brojne iskrene prijatelje koji su mu to kasnije višestruko vratili svojom ljubavlju i poštovanjem. Prijateljstvo je uzvraćeno!

*

Izvor: Medical Yoga Centar Zagreb (www.medical-yoga.com)

*

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.