Trichomonas vaginalis (TV) pripada grupi protozoa (praživotinje). To su paraziti veličine jedne stanice, kruškolikog oblika koji na svom kraju imaju 4 biča. Pripadaju tzv. bičašima (flagelati). Ovaj mikroorganizam je vrlo aktivan i pokretljiv. Pokreće se treperenjem svojih bičeva. Kod žena se nalazi u vagini, cerviksu, vulvi, donjem mokraćnom sustavu i Skeneovim kanalima. Kod muškaraca se nalazi u mokraćnoj cijevi (uretri) i prostati. Kada se nađe u vagini priljubi se uz stijenku i razara je (citolitičko djelovanje). Hrani se laktobacilima, tako da se dodatno povisuje pH rodnice koja postaje alkalna (iznad 5). U uvjetima normalnog, kiselog pH, trihomonas ne može izazvati upalu. Trihomonijaza je najčešća nevirusna spolno prenosiva bolest u svijetu. Prevalencija (ukupan broj oboljelih) trihomonijaze je 14%, dok je infekcija klamidijom 8%, gonore 3%, a HIV-a 0,4 %. Trichomonas vaginalis je treći po redu uzročnik vaginitisa (oko 25% svih vaginitisa).
Znakovi infekcije trihomonasom mogu biti i jedva primjetni, naročito u menopauzi i to kod žena koje nisu spolno aktivne.
Kako se prenosi trihomonijaza?
Trihomonijaza je spolno prenosiva bolest koje se može javiti sama ili udružena s drugim spolno prenosivim bolestima. Najčešće su to gonoreja i HIV.
Mnoge žene s Trichomonas vaginalisom nemaju simptome, a samo ih polovica ima pojačan vaginlni iscjedak. Nalazi se i kod 10% žena koje uopće nemaju simptome. Ako je žena nosilac Trichomonas vaginalisa, tada će oboljeti i 40-50% partnera. Ako je muškarac nosilac, oboljet će 85% žena. U Sjedinjenim Američkim Državama ta infekcija pogađa više od 2 milijuna žena u dobi od 14 do 49 godina i češće se javlja kod afroameričkih žena nego kod pripadnica bijele rase. Rizik raste s godinama i povećava se s brojem seksualnih partnera.
Infekcija se širi vaginalnim, oralnim ili analnim seksom. Parazit se prenosi sa zaražene osobe na nezaraženu osobu tijekom spolnog odnosa. Kod žena zaraženi dio tijela je donji genitalni trakt (vulva, vagina li uretra), a kod muškaraca je to mokraćna cijev. Tijekom spolnog odnosa parazit se prenosi s penisa na vaginu i iz vagine na penis, ali se može prenijeti iz vagine u drugu vaginu.
Bolest se može proširiti i samo dodirivanjem genitalija, bez da partner uopće ima simptome bolesti.
Trihomonijaza se također može prenositi među ženama koje imaju spolne odnose sa ženama. Može se prenijeti koristeći zajedničke seksualne igračke. Ovaj parazit se kreće sa svojim bičevima po epitelu rodnice, mokraćne cijevi i debelog crijeva. Stoga do prijenosa parazita može doći autoinokulacijom iz debelog crijeva.
Može li se trihomonijaza prenijeti nespolnim putem?
Trichomonas vaginalis je otporan parazit i može preživjeti jedan dan u vlažnom ručniku. U nevlažnim uvjetima teško može preživjeti. Za upalu rodnice potreban je veliki broj, čak 5-10 tisuća organizama. Stoga je malo vjerojatna teza da se prenose ručnicima ili kupanjem u bazenu, ali ne i nemoguća (brojni radovi govore u svrhu tog nespolnog prijenosa).
Trihomonijaza se može javiti i kod žena u postmenopauzi koje nisu spolno aktivne.
Koji su simptomi trihomonijaze kod žena?
Inkubacija bolesti, tj. vrijeme koje je potrebno od vremena zaraze do prvih simptoma je 4-28 dana.
Glavni simptom je obilan vaginalni iscjedak. Obilan je u vagini (rodnici), a samim tim vlaži i vulvu (stidnicu). Na vulvi je vidljivo crvenilo, oteknuće (edem) i ekskorijacije (površinske ozljede kože-ogrebotine). Iscjedak je zelenkast, zelenkastožuti ili sivkast, obilan, pjenušav i vrlo neugodnog mirisa. Na stijenci vagine i na cerviksu (vratu maternice) nalaze se tada točkasta krvarenja, tzv. „ jagodaste točke“. Ako je zahvaćen vrat maternice, javlja se kontaktno krvarenje tijekom odnosa. Pacijentice se žale na jaki svrbež, iritaciju vulve, pečenje, na učestalo i bolno mokrenje. Kao rezultat toga vaginalni pregled i odnos mogu proizvesti nelagodu i bolnost (dispareunija).
Znakovi infekcije trihomonasom mogu biti i jedva primjetni, naročito u menopauzi i to kod žena koje nisu spolno aktivne. Najčešće se ti paraziti vide u mokrom preparatu kod određivanja stupnja čistoće ili su vidljivi na PAPA testu.
Autorica: Lovorka Vidović Gajger, dr. med. spec. ginekologije i opstetricije, subspec. fetalne medicine i opstetricije
