Stojite u trgovini i čekate red na blagajni, kad odjednom počinje lupanje srca, pojačano znojenje, vrtoglavica ili mutan, zamagljen vid… Neobične promjene u tijelu i roj svakakvih užasavajućih misli u glavi. Ako ste se ikad susreli s ovakvom situacijom, dobro vam je poznato o čemu se ovdje radi. Riječ je o napadaju panike. U današnje vrijeme skoro svaka treća osoba doživi neki od oblika napadaja panike ili barem jaku vrstu anksioznosti.
Napadaj panike zapravo ne dolazi. Stvara se u nama i dolazi iz nas. To znači da ga sami možemo i prekinuti.
Anksioznost se definira kao stanje uplašenosti ili straha koje uzrokuje naslućivanje stvarne ili zamišljene opasnosti, događaja ili situacije. Prevelika doza anksioznosti dovodi do napadaja panike. U određenom trenutku, kad je tijelo mentalno, emocionalno i fizički isrcpljeno, pojavljuju se napadaji.
Najčešći uzroci napadaja panike
Potiskivanje emocija
Ponekad, nakon što je osoba dugo vremena izložena stresu, visokoj dozi anksioznosti i potiskivanju emocija, u određenoj životnoj dobi pojavljuju se napadaji panike. Potisnuta ljutnja ili tuga mogu biti okidač za njihov razvoj. Naravno, to se ne pojavljuje preko noći. Može se dogoditi da osoba godinama skuplja u sebi neke emocije prije nego što se pojave simptomi karakteristični za napadaje panike. No, iz osobnog iskustva rada s brojnim osobama koje su se borile s tim problemom, znam kako izloženost većoj psihičkoj i fizičkoj iscrpljenosti dovodi do bržeg pojavljivanja ovog problema.
Strah
Nije riječ o klasičnom strahu, strahu kad nas nešto uplaši ili se povremeno uplašimo da bi se nešto moglo dogoditi. Ovdje se radi o “strahu od straha”. Osoba u svojoj glavi ima najstrašnije moguće scenarije koji bi se mogli dogoditi kad krene napadaj panike. Najčešće je to strah od smrti, strah od sramoćenja, strah od gubitka kontrole i strah od svakog novog napadaja.
Kontrola
Osjetimo li da u nekom području života počinjemo gubiti kontrolu, paralelno s tim mogu se pojaviti napadaji panike. Kad ne puštamo da se stvari odvijaju svojim tijekom i sve želimo držati pod kontrolom, povećavamo razinu anksioznosti u svom tijelu i u jednom trenutku ono više ne može izdržati. Tada dolazi do raspada sistema, odnosno do napadaja.
Umor
Ovaj faktor, uz nespavanje, nepravilnu prehranu i nedostatak uzimanja vode, može doprinijeti pojavi napadaja panike. Kad smo iscrpljeni fizički, emocionalno i mentalno, tijelo jednostavno više ne može izdržati, pa šalje alarm. Ponekad u obliku bolesti ili prijeloma, a u ovom slučaju u obliku napadaja panike.
Što treba znati o napadajima panike
Većina puno toga pretpostavlja, a ustvari, vrlo malo zna o ovom problemu. Najčešće je prisutan strah, pa u nedostatku informacija i educiranosti o ovom problemu, vjeruju u lažna uvjerenja.
Najčešća lažna uvjerenja i mitovi su:
“Od toga mogu poludjeti.”
Uslijed napada panike, osoba se može uplašiti da će poludjeti ili da već ludi od tog doživljaja. Međutim, unatoč velikom roju misli u glavi, od napadaja panike ne može se poludjeti. Osoba koja doživljava napadaje panike potpuno je mentalno zdrava, samo trenutačno ima poremećaj koji ukazuje da u njoj nešto vrišti i traži pažnju.
“Negdje vani ću pasti u nesvijest.”
Prvo ću sa znanstvene strane pojasniti zašto ne možete pasti u nesvijest, iako imate takav osjećaj. Kad krene napadaj panike, tijelo ubrzano tuče i cijelim tijelom, uključujući i glavu, cirkulira dosta svježe krvi i mala je vjerojatnost da ćete pasti u nesvijest. Iako su senzacije ponekad toliko jake da vam se čini da ćete izgubiti svijest u tom trenutku.
“Izgubit ću kontrolu.”
Osoba se može bojati da će izgubiti kontrolu nad sobom i da će se nešto strašno dogoditi. Nitko joj neće moći pomoći, umrijet će i sl. Kao što sam već navela, kad nam se čini da nemamo kontrolu u svom životu, to se manifestira kroz tijelo. Također, mnogo puta kad nešto skrivate i ne možete baš sve u životu kontrolirati, tijelo počinje stvarati napadaje panike.
“Srce će mi stati.”
Mnogi strahuju da će doživjeti srčani udar jer otkucaji srca znaju biti izrazito jaki u periodu kad se borite napadajima panike. No, naš parasimpatički živčani sustav, odgovoran za vraćanje mira u tijelu, vrlo brzo nakon vrhunca napadaja vraća tijelo u ravnotežu i na taj se način i otkucaji srca normaliziraju.
“Gubim vezu sa stvarnošću.”
Nekome se može činiti da gubi vezu sa stvarnošću. Ovo se događa zbog jakih senzacija u tijelu, kao i misli koje prolaze glavom. Ponekad osobe koje pate od napadaja panike znaju reći da im se čini kao da je svijet projekcija nekog filma. Odnosno, može im se činiti da nisu više u dodiru sa stvarnošću, kao da su izolirani od “sada i ovdje”.
Najčešće tehnike i zašto ne djeluju
Vjerujem da ste, ako ste se ikada susreli s napadajem panike, vjerojatno isprobali neku od ove tri tehnike:
“Diši duboko i smireno.” – ovo ne djeluje zato što u trenutku kad počinje napadaj panike, a vi krenete disati, tijelo se zbuni, pa se osjećaj panike može još pojačati baš kad želite učiniti da se smanjuje. S druge strane, dok stojite u banci i čekate svoj red i počnu sve senzacije u tijelu i glavi, teško je ostati smiren kako bi se uspostavilo pravilno disanje. I zaboravljamo da upravo duboko, smireno disanje može dovesti do vrtoglavice, ukoliko ga inače ne prakticiramo. Time se i napadaj panike pojača, umjesto da se smiri.
“Razmišljaj pozitivno.”– ovo je druga tehnika koju mnogi znaju koristiti. No, teško je zanemariti sve misli i slike koje se stvaraju u glavi i u samo nekoliko sekundi prebaciti misli na pozitivno razmišljanje. Čak i oni koji svakodnevno prakticiraju pozitivan stav, u težim situacijama mogu reagirati drugačije nego što bi inače. A pogotovo ako vam se u glavi stalno vrte misli poput: “Umrijet ću.” i “Gubim kontrolu.”
U trenutku napadaja panike teško je ostati pozitivan jer se tijelo i um povezuju. Tako da ono što se u umu odigrava, tijelo počinje osjećati kao da se stvarno događa.
“Ne mogu više.”
“Past ću u nesvijest.”
“Pokušaj ignorirati napadaj panike i ostani smiren.” – nemoguće ga je ignorirati kad ga stvarno osjećate. To je isto kao da prema vama ide tigar, a vi se pravite da ga nema i ignorirate ga. Možemo pokušati prevariti um, no, tijelo će nesvjesno i dalje reagirati kako osjeća da je istina. A istina je da imate napadaj panike, bez obzira što drugi to ne vide i što se to odvija samo u vama.
Što učiniti kad dođe napadaj panike?
Za početak, potrebno je osvijestiti kako napadaj panike zapravo ne dolazi. Drugim riječima, napadaj panike je samo jači doživljaj osjećaja i senzacija u tijelu. Stvara se u nama, dolazi iz nas. Stoga možemo reći da ga na neki način sami stvaramo. Uzmemo li ovu pretpostavku kao istinu, znači da mi sami, također, možemo te napadaje i prekinuti.
Ono što koristim u savjetodavnom radu s klijentima koji se bore s anksioznošću i/ili napadajima panike je:
~ povezivanje tijela i uma kroz disanje „sad i ovdje“
~ istraživanje kad i gdje najčešće dolazi do napadaja
~ što se uisitinu nalazi iza napadaja
~ kako pustiti potisnute emocije, proživjeti i završiti nedovršene priče iz prošlosti
~ kako se osloboditi napadaje panike kada u sebi izgradite svoj sustav podrške
Iako, već nakon par susreta i rada na tome, napadaji panike se počinju smanjivati i postaju sve manji i slabiji.
Tri važna koraka
Paralelno s radom na svojim emocijama, puštanjem nezadovoljavajućih aspekata u životu te stvaranju oslonca i podrške u sebi, ipak nešto možemo učiniti dok se napadaji još uvijek pojavljuju.
Prvi korak je priznavanje da se napadaj događa. To znači da ga ne pokušavate negirati, ignorirati ili se pozitivnim afirmacijama praviti da ga nema. On je pokazatelj da mora izaći ono što vas guši iznutra, što se više ne može sakriti niti od vas, niti od drugih.
Drugi korak nakon priznavanja:” U redu, stiže napadaj panike.” opis je u glavi stanja kakvo je u stvarnosti. Znači, sve što vam se u tom trenutku događa (lupa mi srce, znoje mi se ruke, imam čudne misli, itd.), osvijestite i izgovorite u sebi bez preuveličavanja ili smanjivanja. Kad tako napravite, sebi ćete u par sekundi objasniti što je i kako je uistinu. Temeljem toga dolazi do smirivanja tjelesnih simptoma, jer sad su prepoznati i viđeni. To je isto kao kad ste ljuti, pa kažete “Ljuta sam.” Samim priznavanjem ljutnje, ona se smanjuje.
Treći korak je dobrodošlica i traženje da se taj osjećaj pojača. Znači, kad krene napadaj panike možete u sebi izgovoriti nešto tipa: “Aha, znači evo opet se pojavljuješ. Dobrodošao. Hajde budi još malo jači, što više možeš.” I kad ga pokušate pojačati, vidjet ćete da je to nemoguće. Time se on zapravo smanjuje, odnosno, senzacije u tijelu se smanjuju.
Osobe najčešće bježe iz svih situacija kako bi izbjegli da opet dođe do napadaja. No, to nije rješenje. Ne možete cijeli život bježati, jednom ćete se morati suočiti s tim. Pa, bolje prije nego kasnije, kad vam napadaji već zahvate većinu područja u životu i preuzmu kontrolu nad vama. Zato vi preuzmite kontrolu nad njima.
Savjet plus
Još jedan savjet koji sam otkrila kroz savjetodavni rad je da kad krene napadaj panike, možete svoju svjesnost usmjeriti na “sad i ovdje”. To možete kroz npr. dodirivanje stolice na kojoj sjedite ili kišobrana u ruci, torbe na ramenu ili što god vam se u tom trenutku nađe pri ruci. Pri tom dodirivanju uvidjela sam kako na neki način dolazi u osobi do tzv. nesvjesnog stvaranja sigurnosti i podrške. Pritom možete usmjeriti svjesnost na to kakav je predmet koji dodirujete (materijal, tekstura, osjećaj itd.). Možda zvuči čudno, no, ovo je izrazito korisno kad vam se napadaj panike dogodi u situaciji (npr. u tramvaju) u kojoj ne možete isti tren pobjeći ili se sakriti.
Također, često s klijentima radim vježbe uzemljenja, zajedno radom na emocijama. Način na koji stojite na svojim nogama puno govori o tome kako se nosite sa stresom i općenito sa životom. Moramo biti uzemljeni da bi mogli napredovati u životu i nositi se sa svime što život donosi.
Jeste li žena koja voli “previše” i što to točno znači
