Traume iz djetinjstva

Što je rana koju nosite u sebi dublja, češće patite i osjećate potrebu da se pretvarate. Kako prepoznati vlastite maske i maske koje drugi ljudi nose? Ako je djetetu dozvoljeno biti ono što jest, ono će se ponašati normalno, uravnoteženo i nikada neće imati krizu. Nažalost, takva djeca, a kasnije odrasli, gotovo da i ne postoje. Većina osoba kroz odrastanje prolazi kroz 4 faze. Prva faza djetinjstva je otkrivanje radosti postojanja, odnosno upoznavanje samoga sebe. Druga faza je tuga jer ne možeš biti to što jesi (kazne zbog ponašanja) i spoznaja povreda. Treća faza je period krize i pobune, a četvrta svijest i stvaranje maske, odnosno nove osobnosti koja odgovara očekivanjima zrelih odraslih osoba.

Mnogi ljudi zaglave u trećoj fazi pa dugo, dugo ostaju u stanju bijesa, krize i kontriranja. Tijekom treće i četvrte faze, stvaramo novu osobnost, točnije masku, koja nam služi kao zaštita od boli koju smo iskusili u drugoj fazi. Postoji samo 5 takvih maski i one odgovaraju glavnim mentalnim traumama koji čovjek mora iskusiti. Koje su to maske?


1. Odbačeni ljudi nose masku bjegunca – uvijek bježe od svega i svakoga

Tijelo ovakvih ljudi uvijek je nekako napeto. Jedna strana lica dosta se razlikuje od druge, asimetrija je očigledna. Ramena su povijena, ruke najčešće stisnute uz tijelo. Trude se svojim tijelom zauzeti što manje prostora. Pogled odbačenog bjegunca često je odsutan, a misli negdje daleko, gonjene strahom. Stvari i novac ne donose im zadovoljstvo, oni su željni ljubavi. Streme ka savršenstvu i opsjednuti su duhovnim. Seksualni život im je na posljednjem mjestu, često ga i odbijaju. Njih je odbacivanje jednog od roditelja dovelo do mržnje. Često koriste riječi “nitko i ništa”, naročito kada govore o sebi i svojoj obitelji. Lako prelaze iz faze ljubavi u fazu mržnje i željni su samoće. Na poslu se trude biti nevidljivi i vjeruju da ih nitko ne razumije.

Boje se pažnje drugih ljudi jer nisu sigurni kako se trebaju ponašati. Imaju vrlo malo prijatelja, naročito tijekom odrastanja. Ne vjeruju u sebe; uvijek se podcjenjuju. Boje se dodira. Nesvjesno se brane i u najobičnijem razgovoru, križajući ruke preko grudi. Ljubav roditelja traže u istospolnom partneru. Boje se grešaka i osuđivanja, javnog nastupa, ispita.

Ne vjeruju u osjećaje drugih ljudi, pa bježe od ljubavi. Pričaju vrlo tiho, jedu malo. Ne žele stručnu pomoć, sami sebe krive za sve. Skloni su respiratornim oboljenjima, vrtoglavicama, nesvjesticama i aritmijama. Često su to neželjena djeca koja su na svijet došla neplanirano ili su roditelji očekivali bebu suprotnog pola.


2. Napušteni ljudi su cijelog života o nekome ili o nečemu ovisni

Mišići su im slabi, držanje loše. Imaju velike, lijepe, tužne oči. Dramatiziraju svaku situaciju. Vole činiti usluge i dobivaju komplimente i zahvalnice za to. Preuzimaju tuđe obaveze, a ne žele nikoga opterećivati svojim zahtjevima i potrebama. Boje se pričati o manama partnera jer se boje da ga i on ne napusti. Kad ih netko ponižava, pokazuju strpljenje i hrabrost.

Samoubojstvo im često pada na pamet. Boje se autoriteta. Nijedan posao ne završavaju do kraja. Boje se svih životnih promjena. Vrlo su vezani za djecu i voljene osobe. Žele biti potrebni nekome. Vole dodire i često im se plače. Imaju potrebu za podrškom, pažnjom, nečijom prisutnošću. Neodlučni su. Često si predviđaju drastičan neuspjeh.

Promjenljivog su raspoloženja – čas su sretni, čas tužni. Imaju se potrebu fizički vezati za nekoga – držanje za ruke ili pod ruku, zagrljaj, dodir. Žedni su ljubavi, prepoznavanja, pažnje po bilo koju cijenu. Zbog pažnje čak mogu postati manipulatori. Najveći strah im je strah od samoće. Apetit im je uvijek dobar, uživaju jesti sporo. Imaju česte napade depresije i histerije. Često pate od glavobolja, prehlada, astme. Ovo su obično djeca napuštena između prve i treće godine života, o kojima su brinuli drugi ljudi.


3. Trauma poniženja donosi masku mazohiste

Ovi ljudi se često bore za sebe i za druge. Lako se debljaju, a teško mršave. Sami sebe krive za nespretnost kojoj su skloni. Žele imati nekoga tko će im govorite što da rade. Sami se dovode u položaj roba i kod kuće i na poslu. Žele biti jedinstveni i značajni. Obično kriju velike traume – silovanje, boravak u zatvoru…Izuzetno su osjetljivi, ali zanemaruju svoje potrebe. U seksu su stidljivi, u životu vjeruju da su bezvrijedni. Vole male stvari, vezuju se za predmete. Rukopis im je vrlo sitan.

Sami sebe osuđuju i ponižavaju, čak i pred drugima. Skloni su izazivanju osjećaja krivnje kod drugih. Podsvjesno su željni slobode, često nemaju mjeru u hrani, piću, seksu. S druge strane, boje se te iste slobode, kao i ograničenja, obaveza i zadataka. Rade poslove koje ne vole, zanemaruju ugađanje duši. Vjeruju da je seks grijeh, imaju visok stupanj samokontrole. Sramota ih je pokazivati tijelo. Obožavaju slatkiše.

Često pate od bolova u leđima, grlu. Pate od proširenih vena i bolesti jetre. Ovi ljudi često se sjećaju kako je roditelje bilo sram njih ili njihovog ponašanja i kako su kažnjavani na užasne načine.


4. Trauma izdaje = želja za kontrolom

Tijelo ovih ljudi zrači snagom. Često su mišićavi, ali znaju imati i višak kilograma. Njihove oči su kao skener – mnogo toga čitaju i shvaćaju na prvi pogled. Žele sve napraviti sami, biti jaki i odgovorni. Posvećeni su i lojalni, ali nestrpljivi. Nemaju živaca za sporost u bilo kojoj situaciji. Pod svaku cijenu žele zauzeti primat.

Sve računaju, vole predviđati, vrlo su precizni. Kritiziraju tuđu neodgovornost i mane, a kod sebe to isto nikad ne primjećuju. Ne izbjegavaju konflikte. Imaju sjajno pamćenje, ali nikome ne vjeruju.

Osuđuju svakog tko ne misli kao oni. Žele sve i svakoga kontrolirati. Žele da je njihova riječ posljednja. Žele sve znati. Skloni su manipulaciji kako bi postigli svoje ciljeve. Voljenoj osobi ne vjeruju potpuno i često su ljubomorni. Partnera uspoređuju s roditeljem suprotnog spola. Plaše se rastanaka. Imaju odličan apetit, jedu vrlo brzo, obožavaju začine.

Glasni su, pate od artritisa, upale zglobova (posebno koljena i ramena) i herpesa. Roditelji s maskom mazohista u djetinjstvu su bili izdani od strane roditelja; nisu ispunjavali obećanja i često su zloupotrebljavali njihovo povjerenje.


5. Nepravda u djetinjstvu stvara vrlo stroge ljude

Ukočeno tijelo, savršena linija, čvrsti, napeti pokreti, perfektno držanje, prelijepa koža i sjaj na licu odlikuju stroge ljude koji su nekada pretrpjeli puno nepravde. Teže ka savršenstvu, pravdi, besprijekornosti. Bježe od vlastitih osjećaja jer ih se boje. Vole biti produktivni, izraženi su optimisti, boje se debljanja.

Nikada nemaju vremena jer se za sve dugo pripremaju. Samokritični su, sami sebe podcjenjuju. Sve ekstremno razdvajaju na dobro i loše, točno i netočno. Dinamični su, vole brzinu, sebi ne ugađaju. U neugodnim situacijama se zacrvene. Previše zahtijevaju od sebe. Vole naređivati, obožavaju odjeću tamnih boja. Stalno se uspoređuju s boljima i gorima.

Sram ih je trošiti vrijeme na kupovinu. Ne vole poklone. Ne znaju kako pokazati ljubav. Djeluju hladno i bezosjećajno, imaju poteškoća u komunikaciji s bliskim ljudima. Boje se dodira, flertuju samo s distance. Sanjaju o savršenoj vezi, boje se razočaranja. Govore gotovo mehanički. Ovakve žene često su frigidne, a muškarci impotentni. Nervozni su.

Roditelj istog spola ovih ljudi je vjerojatno između četvrte i šeste godine njihovog života bio strog, netolerantan i svakog su dana slušali stroge kritike. Na njih su roditelji prenijeli hladnoću, nemogućnost da pokažu osjećaje i da budu shvaćeni.

Jeste li negdje prepoznali sebe ili nekoga koga poznajete?

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads