Psihoterapija kroz filmove na temu mentalnog zdravlja

Zbog filmske priče se smijemo, strahujemo, ljutimo ili plačemo. Ali posljednjih godina film ima i neke druge funkcije:

1) vjernim oslikavanjem različitih psiholoških stanja pomaže gledateljima u prepoznavanju simptoma različitih mentalnih poremećaja;

2) može utjecati na psihoterapijski proces;

3) potiče procese destigmatizacije i značajno ublažava samostigmatizaciju osoba s mentalnim poremećajima.

Prema tome, sedma umjetnost više nije samo razonoda, već film predstavlja moćan alat u psihološkom radu. I sve se češće koristi za psihoedukaciju i u terapijama. Premda djeluje kao jednostrani medij gdje je gledatelj pasivan i šutke prati priču, danas znamo da sve što se događa oko nas i čemu su naša osjetila izložena, ostavlja tragove na našem mozgu i mijenja ga (zbog neuroplastičnosti mozga).

Za vrijeme gledanja filma u mozgu se odvijaju različiti procesi koji su predmetom ozbiljnih istraživanja. Da je tome tako pokazuju filmovi na koje većina gledatelja reagira jer bude snažne emocije. Filmovi su to koje imamo potrebu komentirati i ponovno i ponovno pogledati. Upravo tu negdje počinje filmoterapija. Ona sama po sebi ne može zamijeniti terapiju, ali može pomoći u otvaranju i ubrzati psihoterapijski proces.

Život je kao bombonijera. Nikada ne znaš što ćeš dobiti. / Forrest Gump


Istovremena pojava filma i psihoanalize

Pojava filma podudara se s pojavom psihoanalize, pa se tako čini da od svojih početaka imaju zajednički jezik. Izum filma omogućio je da se snovi, fantazije i nesvjesno pretoče u “živu” sliku, što je najvažnija značajka filma. Bez obzira s kojim mentalnim poremećajem se susretali, osobno ili kod članova obitelji, prijatelja, kolega na poslu (primjerice kao što su depresija, opsesivno-kompluzivni poremećaj, različite ovisnosti, posttraumatski stresni poremećaj, shizofrenija, Alzheimerova bolest i dr.), izbor određenog filma može pomoći razumijevanju o kakvom se psihološkom stanju radi. Film kao vizualni medij omogućava lakšu identifikaciju osobe s glavnim likom i situacijom u kojoj se nalazi, a koju je i gledatelj tijekom svog života doživio.

Tijekom vremena razvidna je promjena u percepciji mentalnih poremećaja u filmskoj umjetnosti u odnosu na rane filmove (Let iznad kukavičjeg gnijezda, Psiho), koji su bili stigmatizirajući prema destigmatizaciji i humanizaciji suvremenih filmskih ostvarenja. Naučili su nas kako izgleda život iz perspektive osoba koje su posebne, drugačije od većine nas, a koje zbog svoje bolesti (autizam, mentalna retardacija) doživljavamo hladnima i nepristupačnima, dok oni puni emocija i privrženosti imaju jednostavan i neiskvaren pogled na svakodnevne probleme (Kišni čovjek, Forrest Gump).


Shizofrenija, PTSP…

Osobe oboljele od shizofrenije prati posebna stigma u društvu. Ali iza njihovih ponekad fascinatnih halucinatornih doživljavanja krije se visoki intelektualni kapacitet s mogućnošću ostvarenja jedinstvenih postignuća, pa i do Nobelove nagrade (Genijalni um).

Posttraumatski poremećaj (PTSP) je bolest o kojoj se unazad dvadeset godina svakodnevno piše i govori. Njezin tijek i simptomi približeni su nam filmovima Lovac na jelene, Rođen 4. srpnja, Narednik James, ali i civilnim traumatskim iskustvom, kao u filmu Obični ljudi. Psihičke smetnje koje možda ima i netko od naših najbližih osoba, ali nam je iz emocionalnih razloga teško prepoznati ih (depresivne smetnje, ovisnost o alkoholu, manično-depresivan poremećaj raspoloženja (BAP), anoreksične smetnje uz poremećaj osobnosti, opsesivno-kompulzivne smetnje) vjerodostojno, do razine dokumentiranosti, ocrtane su filmovima Jasmine, U dobru i zlu, Crni labud, Bolje ne može.

Dobitnica Oskara za najbolju žensku ulogu Juliane Moore tako je utjelovila lik osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i suočila nas s doživljajem bolesti kojoj se posvećuje posebna znanstvena i preventivna pažnja u mentalnom zdravlju suvremenog društva. Teme kojima su protkani scenariji nekih filmova posvećene su problematici transrodnosti i homoseksualnih odnosa, teme o kojima se govori sve otvorenije s ciljem potpune destigmatizacije.


Filmoterapija u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se filmoterapija počela primjenjivati prije 15-ak godina. Kao metoda grupne terapije osoba s psihičkim poteškoćama nudi mogućnost percipiranja pojedinca i njegovog (traumatskog) iskustva unutar grupe. U njoj se film koristi kao „trigger“ za izazivanje specifičnih emocionalnih reakcija karakterističnih za pojedinu strukturu ličnosti i njene dominantne mehanizme obrane.

Gledanjem filma može se smanjiti intenzitet anksioznih i depresivnih smetnji, poboljšati kvaliteta socijalnog života te koncentracija pojedinca. Osim u terapijske svrhe, primjena filma u grupi koristi se i kao edukativna metoda. U Klinici za psihijatriju Vrapče bio je organiziran  program namijenjen prvenstveno specijalizantima psihijatrije, ali i drugima zainteresiranim za područje psihijatrije. Uz pomoć najpoznatijih filmskih ostvarenja oslikavala se klinička slika određenih mentalnih poremećaja.

S ciljem da se vizualno približi općoj populaciji doživljaj mentalnih poremećaja (o kojima danas možemo pročitati iz stručne literature lako dostupne putem interneta), u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ prije nekoliko godina bio je pokrenut projekt javnih tribina pod nazivom „O mentalnom zdravlju kroz sedmu umjetnost!“. Svaki se mjesec odabirala jedna tema tj. jedna skupina mentalnog poremećaja. Uvodno se održavalo kratko predavanje stručnjaka o kliničkim obilježjima navedenog poremećaja, a zatim se prikazivao film koji ga oslikava. Nakon projekcije filma uslijedila bi diskusija o načinu na koji je poremećaj oslikan u filmu, kao i o samom poremećaju. Prikazivani su filmovi s temama depresije, Alzheimerove bolesti, ovisnosti i sporta te zaljubljenosti i ljubavi, opsesivnim smetnjama…

Iz dosadašnjeg iskustva stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja, liječnici su zahvalni filmskoj industriji na neiscrpnim mogućnostima koje im osigurava ovakav način rada.

Autorice: dr. sc. Marija Kušan Jukić, spec. psihijatrije, Andreja Borovečki Šimurina, dr. med., spec. psihijatrije i Anita Alegić Karin, prof. psihologije

Ove knjige čitamo prije nego izađu kao filmovi

Putujte kroz filmove na predivna mjesta svijeta

Štitnjača.hr
Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.