Prema definiciji mentalnog zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije, glavni fokus usmjeren je na postizanje blagostanja i produktivnosti. Međutim, premda je upravo blagostanje cilj koji svi želimo postići, ipak je nešto što je u samoj definiciji potrebno razmotriti. Blagostanje uključuje emocionalno, psihološko i socijalno blagostanje. Uključuje i pozitivne osjećaje kao što su sreća, zadovoljstvo, pozitivan stav prema odgovornosti vezanoj uz sebe i druge te pozitivno funkcioniranje poput uključivanja u društvo, ostvarenja i povezanosti. Dakle, definicija kaže kako je mentalno zdravlje stanje blagostanja u kojem osoba ostvaruje vlastite sposobnosti, može se nositi s uobičajenim stresorima života, može produktivno i uspješno raditi te je sposobna pridonijeti zajednici kojoj pripada.
Mentalno zdravlje je dinamično stanje unutarnje ravnoteže koje omogućuje osobi korištenje svojih sposobnosti sukladno univerzalnim vrijednostima društva.
Usprkos gore navedenim definicijama koje u prvi plan stavljaju stanje blagostanja, potrebno je istaknuti kako osobe zadovoljavajućeg mentalnog zdravlja doživljavaju širok raspon emocija, poput tuge, osjećaja da su nesretni ili bijesni. Tako se recimo većina adolescenata vrlo često osjeća nesretno. Nezadovoljni su svojim aktualnim društvenim odnosima i imaju osjećaj da nisu dovoljno povezani s drugima ili uklopljeni. Složit ćemo se da nećemo za svakoga od njih smatrati kako ima problem s mentalnim zdravljem.
Osoba koja je ostala bez posla, egzistencijalno je ugrožena iz različitih razloga ili je izgubila značajnu blisku osobu, neće se osjećati dobro niti zadovoljno. No, nećemo odmah propitivati stanje njenog mentalnog zdravlja. Ako to činimo, može se dogoditi da stvaramo nerealna očekivanja. Tako zapravo potičemo osobu na prikrivanje svojih pravih, dubokih osjećaja i stvaranje vanjskog dojma (pretvaranje) da su stalno sretni i zadovoljni. U krajnjem slučaju da se čak izoliraju od svoje okoline kada se osjećaju tužno, ljuto ili zabrinuto.
Pozitivno funkcioniranje
Drugi koncept koji potiče propitivanje jest „pozitivno funkcioniranje“. Ono potiče na zaključak kako osoba u određenoj dobi, tjelesnom stanju ili čak političkom okruženju koja ne može zbog tih okolnosti produktivno raditi prema toj definiciji također nije dobrog mentalnog zdravlja.
Dakle, samo shvaćanje mentalnog zdravlja pod značajnim je kulturološkim utjecajem osobe u kojoj se nalazi. Ipak, postoje i određeni univerzalni čimbenici koji na njega utječu.
Nova definicija mentalnog zdravlja
Autori Silvana Galderisi, Andreas Heinz, Marianne Kastrup, Julian Beezhold i Norman Sartorius u članku objavljenom u časopisu Psychiatria Polska sukladno razmatranjima navedenim u prethodnom članku predlažu novu definiciju za mentalno zdravlje. Ona bi glasila ovako:
Mentalno zdravlje je dinamično stanje unutarnje ravnoteže koje omogućuje osobi korištenje svojih sposobnosti sukladno univerzalnim vrijednostima društva. Osnovne kognitivne i društvene vještine; sposobnost prepoznavanja, izražavanja i moduliranja vlastitih emocija, kao i sposobnost empatiziranja s drugima; prilagodljivost i sposobnost nošenja s nepovoljnim životnim događajima i funkcioniranje u društvenim ulogama, kao i usklađen odnos tijela i uma predstavljaju važne komponente mentalnog zdravlja koji u različitom stupnju pridonose stanju unutarnje ravnoteže.
Unutarnja ravnoteža podrazumijeva „dinamičko stanje“ koje uključuje različite životne periode (adolescencija, ostvarivanje roditeljstva, umirovljenje) koji dovode u pitanje postignutu ravnotežu i mogu zahtijevati promjene.
Čimbenici mentalnog zdravlja
Prema mišljenju autora, elementi unutarnje ravnoteže, odnosno mentalnog zdravlja predstavljaju značajne, no ne i obvezne izvore. Oni mogu u različitoj mjeri pridonijeti očuvanju ili narušavanju mentalnog zdravlja. I to tako da izvori/čimbenici koji se razviju u potpunosti mogu biti protuteža narušenosti u nekoj drugoj komponenti. Stoga pojašnjavaju kako vrlo empatična osoba može u određenoj mjeri kompenzirati kognitivna oštećenja. Može razviti vrlo dobru socijalnu mrežu, zadovoljavajuću ravnotežu i posvetiti se svojim životnim ciljevima.
Osnovne kognitivne i socijalne vještine smatraju se važnom komponentom za mentalno zdravlje zbog načina na koje mogu utjecati na sve aspekte svakodnevnog života. Oni uključuju sposobnost doživljavanja, pamćenja i organiziranja informacija. Uključuju i rješavanja problema, donošenja odluka i korištenja čitavog vlastitog niza verbalnih, kao i neverbalnih sposobnosti za komuniciranje i interakciju s drugima. Ovaj termin „osnovne“ koristi se kako bi se pojasnilo da je blago narušavanje kompatibilno s mentalnim zdravljem. Ono umjereno do teško, posebice ako nije balansirano s drugim aspektima, može zahtijevati socijalnu podršku i inventivne načine, poput poticanja poslovnih prilika, novčane podrške ili uključivanje u različite programe.
Autorica: doc. dr. sc. Tihana Jendričko dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja
