Enzimi su biološki aktivni proteini koji ubrzavaju gotovo sve biokemijske reakcije u ljudskom organizmu. Posebnu skupinu čine probavni enzimi koji sudjeluju u svim fazama probavnog procesa. Stvaraju se u gušterači i omogućuju probavu hrane na najsitnije sastavne dijelove, koji se potom apsorbiraju i putem krvi prenose do svih tjelesnih stanica.
Važnost probavnih enzima
Probavni enzimi uključuju proteaze za probavu proteina, lipaze za probavu masnoća i amilaze koje sudjeluju u razgradnji složenih ugljikohidrata. Ljudski organizam ne proizvodi enzim celulazu, koji je potreban za razgradnju vlakana te ga je potrebno unijeti u organizam putem sirovih namirnica.
U skorije vrijeme posebno interesantan probavni enzim je laktaza koji razgrađuje laktozu, šećer prisutan u mliječnim proizvodima. Procjenjuje se kako čak 75 posto ljudi u nekom trenutku života izgubi sposobnost razgradnje laktoze, čime se javlja intolerancija na laktozu. No, suplementi koji sadrže laktazu mogli bi biti jedno od potencijalnih rješenja problema jer razgrađuju unesenu laktozu na sastavne dijelove.
Isto tako, mnogi ljudi imaju problema s probavim glutena (celijakija) i kazeina. Čak i osobe na dijeti bez glutena i kazeina mogu imati međudjelovanja iz druge konzumirane hrane.
Kako je neprobavljena ili nedovoljno probavljena hrana podložna procesima truljenja u probavnom sustavu, na taj se način organizmu oduzima energija i potiče razmnožavanje parazita, gljivica, bakterija i drugih mikroorganizama koji mogu uzrokovati različite zdravstvene tegobe.
Posebnu skupinu enzima čine probavni enzimi koji sudjeluju u svim fazama probavnog procesa.
Zašto je važna nadoknada probavnih enzima?
Većina ljudi češće konzumira termički obrađene namirnice koje su zbog djelovanja topline siromašnije enzimima zbog čega organizam troši veliku količinu energije na proizvodnju vlastitih probavnih enzima. Osim toga, starenjem se usporavaju metabolički procesi u organizmu pa tako i mogućnost stvaranja probavnih enzima.
Postoje dva načina dodatne opskrbe organizma enzimima – unosom putem sirovih namirnica koje ih sadrže ili nadoknadom kroz dodatke prehrani. Pri tome valja voditi računa o tome da je svakodnevnu prehranu najbolje uravnotežiti na način da se u organizam u dovoljnoj količini unose i sirove i termički obrađene namirnice jer određeni nutrijenti postaju lakše dostupni za apsorpciju upravo kuhanjem.